Prvih 130 godina Zemaljskog muzeja: Za rođendan se izlaže plašt kralja Tvrtka sa šest ljiljana vezenih u zlatu

Proslava povodom 130 godina Zemaljskog muzeja BiH

FOTO: Velija Hasanbegović

Zemaljski muzej najstarija je kulturna i naučna ustanova u Bosni i Hercegovini osnovana nakon odlaska Osmanlija s naših prostora, a 1. februara Zemaljski muzej slavi jubilarnih 130 godina postojanja i djelovanja. Deset godina nakon dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu, uslijed velike potrebe za opismenjavanjem lokalnog stanovništva, kojem je latinično pismo bilo skoro pa sasvim strano, ali i očuvanjem bosanskohercegovačke kulturne baštine, Zemaljska vlada osnovala je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.

U samim počecima muzejski eksponati bili su smješteni u neuvjetnom prostoru, sve dok 1909. godine regulacionim planom nije sačinjena skica zgrade muzeja. Čuveni arhitekta Karlo Paržik projektirao je ovo zdanje koje se sastoji od četiriju zasebnih paviljona međusobno povezanih terasama, s atrijem u kojem je smještena botanička bašta. Ovo je jedina namjenski građena zgrada muzeja u jugoistočnoj Evropi koja je danas podijeljena u četiri organizacione jedinice: biblioteku, odjeljenje za arheologiju, odjeljenje za etnologiju i odjeljenje za prirodne nauke. Koliki je utjecaj Zemaljski muzej imao tokom 130 godina svog rada, dovoljno govori lista institucija koje su iz njega iznikle: Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH, Orijentalni institut, Balkanološki institut, Umjetnička galerija BiH, Biološki institut, Institut za proučavanje folkora, Fitopatološki institut i brojne druge.

POTREBNA SU OGROMNA ULAGANJA

Proteklih je godina muzej prošao kroz izuzetno težak period. Direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine dr. sci. Mirsad Sijarić kaže da, bez obzira što se u posljednje dvije-tri godine broj aktivnosti unutar samog muzeja povećao, što se tiče pravnog i finansijskog statusa, tu je stanje relativno nepromijenjeno. “Mi i dalje ne pripadamo nikome, nismo ni na jednom budžetu, tako da imamo mnogo problema u redovnom funkcioniranju. Svi naši planovi stoje na klimavim nogama i njihova se realizacija svaki put dovodi u pitanje jer je finansiranje potpuno neizvjesno i neredovno. Za četiri godine, koliko je muzej bio zatvoren, i godinu dana prije toga radnici nisu dobijali nikakva sredstva, tako da je napravljen ogroman dug koji je u posljednje dvije godine prepolovljen. Međutim, on i dalje postoji, i to je glavna prepreka u razvoju Zemaljskog muzeja”, tvrdi Sijarić i dodaje da uposlenici Zemaljskog muzeja ni na koji način ne mogu utjecati na to koliko će novca dobiti od bilo kojeg nivoa vlasti, državnog, federalnog ili kantonalnog.

“Činjenica je da smo mi pri kraju na listi prioriteta, pošto nismo korisnici budžeta nijednog od ovih nivoa vlasti. Međutim, pokušavamo se boriti i uraditi ono što sami možemo. Dosta se stvari radi, ali Zemaljski muzej BiH zaista je velika institucija koja ima mnogo prostora. Infrastruktura je u vrlo lošem stanju i tu su potrebna ogromna ulaganja, tako da nam tu sitni novac od nekoliko desetina hiljada KM ne igra bitnu ulogu. Moram naglasiti da su problemi u milionskim ciframa”, opominje Sijarić.

Kada je riječ o proslavljanju 130. rođendana, Zemaljski muzej pripremio je cjelodnevni program. Vrata Muzeja bit će otvorena od 10h do 23h i ulaz će biti besplatan. Marica Filipović, zamjenica direktora i muzejska savjetnica, kaže da će program početi otvaranjem jedne male renovirane dvorane, a od 10:30 počet će prezentacije radnika Muzeja. “U 12:17 imamo gošću iz Zagreba iz Arheološkog muzeja, dr. sci. Jacqueline Balen, koja će održati dva predavanja vezana za neolitski period, kulturu i življenje na ovom području Balkana. U 13h i 15h Samir Avdić i Ernis Šljivo, dva kustosa s Odjeljenja za etnologiju, održat će predavanje o nastanku albuma narodnih nošnji koji je izdat 1963. godine i štampan je u visokoj štampi. Imat ćemo i prezentacije o mineralima i stijenama, o otrovnim i jestivim gljivama, o radnim bilješkama i botaničkom materijalu koje je prikupljao jedan od prvih kustosa-botaničara Karlo Mali. Biblioteka će tog dana imati cjelodnevnu prodaju izdanja Zemaljskog muzeja, kao i suvenira. Tu će biti i najnovija monografija Između dvije imperije autora Mirsada Sijarića i Zijaha Gafića”, pojašnjava Filipović i napominje da će cijelu 2018. godinu trajati obilježavanje jubileja “130 godina Zemaljskog muzeja BiH”, pa će cijela godina biti protkana bogatim i različitim sadržajem.

U Zemaljskom muzeju postoji i soba u kojoj će se držati iznimno vrijedni i atraktivni eksponati; Sarajevska hagada, plašt bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića i plašt Mirka Radojevića, oca velikog bosanskog kneza Batića. U toku 2018. godine i 130. obljetnice postojanja Zemaljskog muzeja planirano je i njeno svečano otvorenje. Godine 1909. u Arnautovićima kod Visokog, prilikom gradnje uskotračne pruge, sasvim se slučajno otkrio mauzolej bosanskih vladara stare generacije u kojem je bio i grob kralja Tvrtka I. Priča se da su arheolozi skinuli jednu od ploča ispod koje se ukazao veliki stećak u obliku sljemenjaka. Preko njega je bio prebačen kraljevski plašt na kojem se nalazio grb sa šest ljiljana vezenih u zlatu. Plašt je bio u izuzetno dobrom stanju i, prema riječima ljudi koji su se tu zatekli, bio je kao da je tek tu stavljen. Međutim, danas su od ovog plašta ostala samo četiri fragmenta, jer je, kako se tvrdi, zbog nemara rukovodioca iskopavanja, plašt skoro potpuno uništen.

Kada je u pitanju materijal od kojeg su napravljena oba plašta koja će biti izložena u Zemaljskom muzeju, mr. Azra Bečević-Šarenkapa, viši konzervator za tekstil, objašnjava da je riječ o materijalu koji je urađen od 93 posto bakra, dva ili tri posto srebra i isto toliko i zlata. “Po ovoj analizi, može se znati o kakvom se položaju i vrsti plemstva radilo, a sve zavisno od toga koliki je udio plemenitih metala u srmi koja se proizvodi. Bilo koji metal, a posebno bakar, može jako dugo preživjeti ispod zemlje. Bakar je tu u funkciji odbijanja svih mikroorganizama i svemu onome što napada organske materijale u tkanini koji su najpodložniji propadanju. Tvrtkov plašt izrađen je od svilenog brokata sa zlatovezom. Fragmente plašta zaštitili smo u više slojeva. Ti su fragmenti stajali 40 godina između dva stakla, jer se tako prije izlagao arheološki tekstil. Desetak dana sam razdvajala ova dva stakla, doslovno po pola centimetra dnevno, nekada i po milimetar, kako se ne bi oštetila tkanina. To mi je bio najveći izazov, ali, uspjeli smo na kraju”, pojašnjava Bečević-Šarenkapa.

Plašt koji je pripadao Mirku Radojeviću iskopan je 22. juna 2015. godine u Kopošićima kod Ilijaša. Azra kaže da su je kolege s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, s Odsjeka za arheologiju, odmah kontaktirale čim su primijetili da su u grobnici pronađeni fragmenti tekstila. “Tekstil je izvađen i smješten u plastične vrećice u istom onom položaju kako se nalazio na dijelu tijela, tako da se sada može napraviti njegova rekonstrukcija. Imate fragmente s desnog i lijevog ramena, imate sredinu, karlicu, desnu i lijevu potkoljenicu. Pronađene fragmente fiksirali smo koncem, a nigdje ih nismo prošivali iglom, tako da je tekstil potpuno sačuvan. Ono što je bitno spomenuti, a što smo pronašli gledajući ove fragmente pod mikroskopom, jeste da je originalna boja ovog plašta bila zapravo ljubičasta. U principu se i prema bojama koje su plemići nosili mogao odrediti njihov položaj. Ovaj plašt nam je također zanimljiv i zato što imamo najviše njegovih fragmenata sačuvanih”, naglašava Azra.

ĆILIMI ZA KOJE SE INTERESIRA SVJETSKA JAVNOST

Na rođendan Zemaljskog muzeja bit će upriličena i izložba perzijskih ćilima iz 17. stoljeća na kojoj se radilo gotovo cijele prošle godine. Ćilimi su napravljeni 1637. godine rukama majstora Ustaza Mumina ibn Qutuba al-Dina Mahanija iz Irana, a ukrašavali su turbe šaha Nimatullaha Walija, iranskog derviša, izuzetno poštovanog i cijenjenog u cijelom islamskom svijetu. Turbe je podignuto u Mahanu, gradu u jugoistočnom dijelu Irana, gotovo stotinu godina nakon njegovog preseljenja. Danas se u Zemaljskom muzeju nalaze tri od četiri ćilima iz ovog turbeta. Oni su kupljeni za vrijeme ekspedicije iz 1894. i 1895. godine, a samu je ekspediciju finansirala Vlada Austro-Ugarske. Marica Filipović kaže da je na čelu ove ekspedicije s kraja 19. stoljeća bio gospodin Rakovski, te da je on putovao Perzijom i kupovao različite predmete perzijske zanatske umjetnosti.

“Između ostalog, kupio je i ove fragmente perzijskih ćilima iz ove grobnice. To je onda dopremljeno u Zemaljski muzej. Jedan od ovih ćilima je prije Drugog svjetskog rata bio izložen na zidu. Ćilim je 1948. godine skinut i stavljen u depo. Onda je Svetko Popović, kustos Zemaljskog muzeja, 1955. godine objavio članak u našem Glasniku u kojem je detaljno opisao ćilim. Evo, sada se prvi put izlaže, nakon tačno 70 godina. Sada se svih sedam fragmenata koje imamo izlažu u povodu 130. obljetnice Muzeja. Da vam kažem, interes svjetske javnosti uvijek je bio veliki kada su u pitanju ovi ćilimi. Ćilimi spadaju u grupu vaza-ćilima, a dobili su naziv po tome što imaju utkane vaze na sebi. Međutim, motiv vaza nije obavezan na ćilimima da bi spadali u ovu grupu, jer tu grupu determinira način tkanja. Naime, osnova prilikom tkanja ide u jednom smjeru. Potka ide poprijeko i ide između osnove. Obično, jednostavno je tkanje kada imate jedanput probačenu potku, pa se nakon toga zijev mijenja. Kod vaza-tehnike je karakteristično da imamo tri puta probačenu potku kroz istu osnovu, s tim da su prva i treća zategnute, a srednja je labava, pa onda ona ćilimu daje odgovarajuću strukturu i punoću. Ovo vam objašnjavam zato što postoji mnogo vaza-ćilima koji na sebi nemaju utkane vaze. Druga stvar koja je karakteristična kada su u pitanju vaza-ćilimi jeste ta da su ornamenti u obliku biljnih grančica poredani u rombičnoj shemi unutar kojih se nalazi medaljon.”

Danas u svijetu ima dosta sačuvanih ćilima urađenih u vaza-tehnici. Međutim, Filipović kaže da, koliko je njoj poznato, ima samo četiri ili pet sačuvanih s potpisom majstora i sa sačuvanom utkanom godinom izrade ćilima. “Eto, upravo se tu krije velika vrijednost ovih ćilima koje ćemo izložiti. Većina vaza-ćilima nema natpise, a onda od tih koji imaju, većina njih nije sačuvana. Dosta se puta nađe fragment kojem nedostaje natpis. I ovaj primjerak koji mi imamo zovemo fragment jer mu nedostaje nekoliko manjih dijelova, ali, imali smo veliku sreću da je ostao fragment na kojem je potpis autora i godina izrade”, naglašava Filipović.

Ivana Vuković, dizajner postavke izložbe perzijskih ćilima u Zemaljskom muzeju, kaže da je u saradnji s kolegom Draganom Dendom već početkom 2017. godine počela spremati ovu izložbu. “Gospođa Marica imala je ideju i koncept izložbe, a na meni i mom kolegi Draganu bilo je da osmislimo kako se to sve može postaviti u prostoru. To ne znači samo imati podlogu za ćilime, već treba imati određeni koncept i ideju prostora. Najprije smo osmislili koncept u kakvu vrstu prostorije treba da unesemo te ćilime, onda smo dobili potvrdu od gospođe Marice da se slaže s našom idejom, nakon čega smo išli u tehničke detalje, kako i gdje možemo nešto da postavimo. Taj je proces trajao nekoliko mjeseci, a u posljednja četiri mjeseca smo se više bavili tehničkim detaljima, u smislu izrade tehničkih crteža i pripremanja materijalizacije. Od sredine decembra smo s izvođačima radova počeli raditi na prostoru gdje će se zapravo održati izložba. Do 1. februara ćemo završiti taj posao”, tvrdi Vuković i nastavlja:

“Pored ćilima, u jednom dijelu ove izložbe bit će prostor predviđen za izlaganje kartuša, natpisa na ćilimima. Tu će biti izdvojen i izložen i dio na kojem se nalazi potpis majstora i godina izrade. U drugom dijelu sale, a u okviru ove izložbe, imat ćemo interaktivni dio, gdje će naši majstori iz Muzeja izgraditi tkalački stan. Bit će izgrađen po uzoru na stanove u BiH na kojima su se ne tako davno tkali ćilimi. Napravit ćemo tu rekonstrukciju stana na kojem će biti postavljene niti osnove gdje će naši posjetioci moći praviti čvorove i praviti dio tog ćilima. Ova izložba podrazumijeva i radionicu za djecu, tako da, kroz iduću godinu dana dok bude otvorena izložba, naši će mališani učestvovati u izradi jednog velikog ćilima.”

Mirsad Sijarić kaže da su u Zemaljski muzej svi dobrodošli, te naglašava da je 130 godina veoma veliki dug period u kojem se naslijedilo 130 godina nečijeg rada. “To je za nas velika odgovornost i na nama je da postavimo uvjete da taj sav posao ne propadne i da budućim generacijama, koje će, nadam se, biti pametnije od sadašnjih, predamo u naslijeđe ono što smo mi naslijedili. Ponavljam, to je prije svega velika odgovornost, ali i zadovoljstvo da smo dočekali da obilježimo ovih 130 godina od osnivanja finim programom i izložbama. Cijelu godinu nastojat ćemo da imamo povećane aktivnosti, tako da posjetioci uživaju u sadržajima koje im Zemaljski muzej nudi, a koje ne mogu vidjeti nigdje drugo u Bosni i Hercegovini, a i šire”, obrazlaže Sijarić.

PROČITAJTE I...

Osim po materijalu od kojeg su izgrađeni, od nadgrobnih spomenika u ostalim dijelovima Bosne, krajiški bašluci bitno se razlikuju po izgledu i visini, te motivima kojima su ukrašeni. Pored kulturno-historijske, oni imaju spomeničku, estetsku te pejzažno-oblikovnu funkciju. U novije vrijeme stari krajiški nišani sve su izloženiji uništavanju, a praksa podizanja novih nišana u skladu s vlastitom tradicijom sve je rjeđa

Takva dehumanizacija neistomišljenika, kojem se najprije uskrati sposobnost racionalnog misaonog procesa (kao što je Haverić uradio u Kritici bosanskog uma), a zatim ga se demonizira kao besprizornu hulju ili šljam, jeste Haverićev današnji intelektualni doprinos nastavka obračuna s “neprijateljima” s kojim su se Haverićevi ideološki prethodnici obračunavali prijekim sudom i kuršumom u gluho doba noći.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!