Promocija knjiga Dželaluddina Rumija

Nije se Evropa upoznala s Mesnevijom ni u 18. ni u 20 stoljeću, ona se s Mesnevijom upoznala u 15. stoljeću, i ti Bošnjaci Evropljani živjeli su Mesneviju u Bosni kroz razgranati tesavvufski život u kojem su dominirali mevlevijski i nakšibendijski tarikat

Centar za istraživanje i unaprjeđenje duhovne i kulturne baštine – Stolac te Izdavačka kuća “Bookline” Sarajevo organizirali su u subotu 17. septembra u tekiji u Stocu promociju knjiga Tajne uzvišenosti i Ostrvo Mesnevije Dželaluddina Rumija. Promotori knjiga bili su glavni urednik sedmičnog časopisa Stav Filip Mursel Begović i dr. Munir Drkić, koji je ove dvije knjige preveo s perzijskog jezika. Promociju je moderirao književnik Enes Ratkušić.

Filip Mursel Begović u svom je obraćanu rekao da je Ostrvo Mesnevije zbirka Rumijevih stihova koja je očito zamišljena da služi kao nadahnuće i kao podsticaj putniku na duhovnom putu. “Jusuf Sinečak, sastavljač i sam pripadnik mevlevijskog tarikata i mevlevijski šejh iz 16 st., porijeklom je s Balkana, vjerovatno Grčke Makedonije, dobro je znao šta radi. Odnosno, radio je to s uputom, s izunom. Najbolji prevodilac onaj je kojega u tekstu ne osjećamo. Takav je Munir Drkić. Nema stilske nezgrapnosti, nema krutosti ili s druge strane pretjerane kićenosti u prijevodu. Zašto je meni bilo važno Ostrvo Mesnevije? Zašto sam ga popio naiskap i osjećao povjerenje? Prvo, imamo sastavljača autentičnog mevlevijskog šejha i imamo prijevod s originala koji je uradio znalac i znanstvenik”, objasnio je Begović.

Begović je istakao kako se tvrdi da se Evropa s Rumijevim djelom upoznala u 18. stoljeću, a pobliže onda kada Rumijevo djelo postoje popularno štivo za sve duhovne tragatelje, tek krajem 20. stoljeća i početkom 21. “Međutim, je li to tako? Nije se Evropa upoznala s Mesnevijom ni u 18. ni u 20. stoljeću, ona se s Mesnevijom upoznala u 15. stoljeću, i ti Bošnjaci Evropljani živjeli su Mesneviju u Bosni kroz razgranati tesavvufski život u kojem su dominirali mevlevijski i nakšibendijski tarikat. Na nama je krivica jer još uvijek ne znamo tu svoju baštinu prije svega cijeniti, a zatim i kao vrijednost nametnuti Evropi. Perzijski jezik bio je kućni jezik u mnogim bošnjačkim kućama kao i arapski i turski, a tradicija mesnevihanstva ovdje je prisutna stoljećima, i to u tekijskim akademijama, školama i privatnim kućama, do današnjeg dana”, kaže Begović.

Dr. Munir Drkić, prevodilac ovih dijela koje je izdala Izdavačka kuća “Bookline” Sarajevo, podsjetio je da je Dželaluddin Rumi jedan od najvećih pripovjedača u perzijskoj klasičnoj književnosti, naročito najveći pripovjedač u stihu. Objasnio je da se njegova poezija, kao i proza, može tumačiti na tri nivoa. “Prvi nivo na kojem se može razumijevati tekst Dželaluddina Rumija jeste onaj zabavni. Sve su njegove priče zabavne. I ono što ga odvaja od svih drugih perzijskih autora jeste to što svaka njegova priča na samom svom kraju sadrži vrhunac. Druga razina jeste poučna ili moralna. Taj aspekt Mesnevije, koja se kod nas više od 500 godina izučava, najviše je pokriven. Pouka za moralno usavršavanje ili napredovanje ljudi koji stupe na duhovni put usavršavanja. Treća je razina metafizička ili gnostička razina Rumijevih dijela”, pojašnjava Drkić.

“Upravo je knjiga Ostrvo Mesnevije, izbor od 365 stihova, namijenjena za početnike sufijskog nauka, kako kaže Jusuf Sinečak: ‘Pošto okeanom Mesnevije ne mogu svi samostalno i bez vodiča ploviti, ja ću vam dati jedno ostrvo na koje ćete se vi popeti i s kojeg ćete gledati te dubine okeana Mesnevije.’ To je, dakle, tih 365 stihova, prema broju dana u godini. Tako su lijepo uklopljeni da nema nikakve sumnje da Jusuf nije znao Mesneviju napamet, odnosno da nije bio hafiz Mesnevije”, rekao je u svom izlaganju Drkić.

Podsjetio je i na to da je drugi najznačajniji komentar Mesnevije napisao Abdulah Bošnjak. “Naš autor koji je na svaki stih na perzijskom spjevao pet ili šest stihova na turskom. Original tog djela nekad se čuvao u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Ja sam ga našao u Sulejmaniji u Istanbulu”, kaže Drkić.

Djelo Tajne uzvišenosti treće je najpoznatije djelo Dželaluddina Rumija. “To je prozno djelo. Riječ je o sedamdeset dva prigodna predavanja koja je on držao svojim sljedbenicima nakon susreta sa Šemsom od Tabriza. Mnoga od ovih poglavlja odgovaraju mnogim poglavljima iz Mesnevije jer je Rumi po noći diktirao Mesneviju Husamuddinu Čelebiju, a po danu je razumljivijim jezikom i na jednostavan način svojim slušaocima objašnjavao ono što bi noć prije Husamuddinu citirao. U njoj možete pronaći njegov svjetonazor, onako kako je on vidio svijet, onako kako je on vidio ljude oko sebe i na pravi način možete upoznati njegovu ličnost sa svim prednostima i, ja bih rekao, pokojom mahanom”, rekao je Drkić.

PROČITAJTE I...

Albert Lord 1950. godine u ponovnom posjetu Sandžaku zabilježio je oko 20.000 stihova, završavajući tako posao svog mentora i upotpunjujući grandioznu zbirku od oko 100.000 stihova Avde Međedovića. Avdo je 1950. godine drugi put ispjevao Ženidbu Smailagić Meha, kao i još tri pjesme koje je Milman Parry već bio zabilježio 1935. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!