Progon i ubistva “Muslimanske braće”

Nakon vojnog udara 2013. godine, kada je s vlasti nasilno skinut prvi demokratski izabrani predsjednik Egipta Mohamed Mursi, na čelo je došao Abdel Fattah el-Sisi, a koji je polovinom ovog mjeseca promijenio Ustav Egipta, pa sada ima mogućnost ostati na vlasti čak do 2034. godine. 

Prošle je sedmice u Egiptu pogubljeno devet pripadnika “Muslimanske braće”, kojima je smrtna kazna potvrđena krajem prošle godine. Optuženi su i osuđeni za ubistvo glavnog državnog tužioca Hišama Barakata, ubijenog 2015. godine u bombaškom napadu. Među osuđenicima se nalazio i sin jednog od čelnih ljudi “Muslimanske braće” Mohameda Tahe Wahdana.

U medijima se pojavila snimka posljednjeg svjedočenja pogubljenih, među kojima je bio i Mahmud el-Ahmedi. Na opasku sudije da je “priznao krivicu”, Ahmedi je kazao da bi svako priznao nakon mučenja elektrošokovima. “Mi smo primili ‘struje’ koja bi cijelom Egiptu bila dovoljna za 20 godina”, rekao je Ahmedi opisujući tako mučninu torture kroz koju prolaze zatvorenici.

“Dajte i meni elektrošok i Vas bih natjerao da priznate ubistvo”, rekao je Ahmedi sudiji. Posvjedočio je kako je mučen elektrošokom po genitalijama, a drugi zatvorenik je rekao da su mu davali elektrošok na netom operiranoj nozi. Jedan je svjedočio o tome kako je proveo noć u ledenoj vodi. Na posljednjem snimku Ahmedi govori da su sva priznanja izvučena torturom, te sudiji kazuje da će “na kijametskom danu svjedočiti protiv njega jer zna da su on i ostali nevini”.

Ovaj snimak izazvao je reakcije širom svijeta pa je nakon pogubljenja glasnogovornik Visokog komesarijata UN-a za ljudska prava Rupert Colville izjavio da je egipatski sud ignorirao priznanja pogubljenih o mučenju, te je pozvao egipatske zvaničnike da obustave pogubljenja. Osim UN-a, oglasio se i Amnesty International, naglašavajući kako su u pitanju priznanja iznuđena torturom. Međutim, da od ovih reakcija nema neke posebne koristi, pokazuje i činjenica da je UN i krajem prošle godine reagirao na odluku o smrtnoj kazni za 75 osoba optuženih za učestvovanje u protestima 2013. godine.

Tada je visoka komesarka UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet zatražila da se preinače smrtne kazne. Ipak, samo u posljednjih mjesec dana pogubljeno je ukupno petnaest osoba, a od 2014. godine do danas ukupno 42. Pedeset osuđenih na smrtnu kaznu još čeka na pogubljenje. S obzirom na dosadašnju praksu pogubljenja, strahuje se da će egipatske vlasti i njih pogubiti. Većina pogubljenih i optuženih pripadnici su “Muslimanske braće”.

Prema egipatskim zakonima, o smrtnoj kazni odlučuje samo predsjednik države, te samo on može odrediti njihovo izvršavanje, pomilovanje ili preinačenje kazne. Ukoliko predsjednik u roku od četrnaest dana ne pomiluje zatvorenika, onda se očekuje njegovo pogubljenje. Prema nekim podacima iz inostranih medija, više od 40 hiljada zatvorenika nalazi se u egipatskim zatvorima.

Od 2013. godine do danas stotine zatvorenika osuđeno je na smrtnu kaznu, a tačan broj se ne zna. Zatvorenici imaju pravo uložiti žalbu, nakon čega sud ponovo odlučuje. Samo u martu 2014. godine na jednom suđenju je 529 osoba osuđeno na smrtnu kaznu zbog učestvovanja u pobunama protiv državnog udara. Krajem 2017. i početkom 2018. godine u sedam dana je pogubljeno ukupno devetnaest osoba.

Zatvorenicima, uključujući i bivšeg predsjednika Egipta Mohameda Mursija, posjete nisu dozvoljene, što je kritizirao i bivši potpredsjednik Egipta i dobitnik Nobelove nagrade za mir Muhamed el-Baradei. Tako se jedini susreti zatvorenika s porodicama dešavaju upravo u sudnicama. Jedan od deveterice pogubljenih prošle sedmice Ahmed Taha Vehdan postao je otac dok je bio u pritvoru. Fotografije njegove supruge koja mu u sudnici pokazuje tek rođenu kćerkicu, opisujući kako je dobila prvi zubić, obišle su svijet.

U svom oproštajnom pismu Vehdan je, obraćajući se kćerci, napisao da nije ništa skrivio, te da mu je jedina želja bila ostaviti njoj sigurniju domovinu. “Oprosti mi. Nisam te uspio zagrliti, poljubiti tvoje čisto lice. Ali, moja draga, čekat ću te na vratima Dženneta, gdje ne postoji rastanak niti oproštaj.”

Nakon vojnog udara 2013. godine, kada je s vlasti nasilno skinut prvi demokratski izabrani predsjednik Egipta Mohamed Mursi, na čelo je došao Abdel Fattah el-Sisi, a koji je polovinom ovog mjeseca promijenio Ustav Egipta, pa sada ima mogućnost ostati na vlasti čak do 2034. godine.

Prethodni članak

Drumovi su poželjeli Turke

Sljedeći članak

Mračna strana Karla Marxa

PROČITAJTE I...

Na sudu se ne bi vodila historijska, već rasprava o meritumu pravne stvari – laži i kleveti. Drugo, niti jedna objektivna historijska analiza nije dokazala da je Alija Izetbegović organizirao sistem bilo kakve, a kamoli masovne represije koja je završavala smrću čak i malog broja ljudi, pa je njegovo dovođenje u isti kontekst sa Staljinom, u najmanju ruku, neukusno, ako već nije provokacija. Izrečene neistine nemaju veze s činjenicama, dakle, lažne su i nanose štetu ugledu i časti Alije Izetbegovića i njegove porodice, a nisu dio rasprave o interpretaciji historijskih događaja

Tužilaštvo kojim rukovodi Gordana Tadić podiglo je u vrijeme njenog v. d. mandata optužnice protiv trojice generala Armije BiH i jednog komandanta specijalnih policijskih snaga MUP-a RBiH. Nije u pitanju samo dojam javnosti nakon svih tih slučajeva, pravni stručnjaci sada već izravno govore o tome kako se radi o direktnim pokušajima revizije historije i izjednačavanja odgovornosti za sve ono što se dešavalo na početku i tokom agresije na BiH. Posebice zato što se u nekim optužnicama nalaze teške kvalifikacije kakva je “udruženi zločinački poduhvat”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!