Prof. dr. Amila Alikadić-Husović: Prijetnje koje upućuje Konaković ozbiljne su i istražni organi bi se trebali s tim pozabaviti

Prošla sam golgotu u vrijeme prof. dr. Farisa Gavrankapetanovića. Pa ne možete javnu zdravstvenu ustanovu smatrati svojom privatnom prčijom. To nije etički. Pored toga, primali su se ljudi koji ništa ne znaju raditi. Činilo mi se kao da sam došla na neko stratište jer je Klinika za očne bolesti u potpunosti bila devastirana. Iz KCUS-a su otišli ljudi koji ne mogu pratiti sistem časti i poštenja. Ništa nije stalo kako su pojedinci otišli iz KCUS-a, nijedna procedura ni metoda. Sve radi perfektno

Prof. dr. Amila Alikadić-Husović, šefica Klinike za očne bolesti KCUS, otvoreno za Stav govori o razlozima povratka na KCUS nakon devet godina, o odnosu s prof. dr. Sebijom Izetbegović i napretku ove zdravstvene ustanove. Profesorica Alikadić-Husović bez ustezanja komentira i posljednje napade Elmedina Konakovića, bivšeg premijera Kantona Sarajevo.

 

STAV: Prije nekoliko godina napustili ste KCUS. Vratili ste se prije dva mjeseca. Zašto ste otišli?
ALIKADIĆ-HUSOVIĆ: Ja sam 2008. godine imenovana za šeficu Klinike za očne bolesti. Tada sam uspjela doniranim sredstvima u iznosu od dva miliona KM opremiti Kliniku s najmodernijom opremom. Klinika za očne bolesti u to vrijeme jedina je imala OCT aparat za snimanje očnog dna i živca, te žute mrlje. To nije imala nijedna klinika u regiji, tek neke u Evropi. Imali smo najsavremeniji mikroskop, lasere i aparate za najmoderniju vitroretinalnu hirurgiju. Očito u ovoj državi vrijedi pravilo, kao što bi rekao Meša Selimović: Za dlaku veći, za glavu kraći. Ljudi koji su i u tom periodu radili u privatnom sektoru koristili su resurse KCUS-a i Klinike za očne bolesti, te ucjenjivali pacijente s određenim sumama novca za operacije. Pacijent od kojeg je tražen novac pismeno se očitovao da je od njega tražen novac na Klinici za očne bolesti. S ovim problemom upoznala sam prof. dr. Farisa Gavrankapetanovića, bivšeg direktora KCUS-a. Tada počinje moja golgota. Smjenjuju me 2009. godine. Nakon toga, odlučujem da odem. Ono što moram naglasiti jeste da sam u tom periodu operirala karcinom i da sam primala kemoterapiju. To mogu protumačiti i kao pokušaj ubistva jer je poznato da se od stresa šire metastaze karcinoma. Orkestrirano se protiv mene vodi linč na Medicinskom fakultetu, a sedam kolega, od njih 21, potpisuje peticiju protiv mene na Klinici za očne bolesti. Odlazim s KCUS-a. Prof. dr. Nikica Gabrić me poziva da budem direktorica privatne Oftalmološke klinike “Svjetlost” u Sarajevu. Prihvaćam tu poziciju, jer imam prostor gdje mogu da radim, educiram mlade kolege, a pacijentima omogućim najmoderniju oftalmologiju. Moj motiv nije bio novac.

STAV: Zbog čega ste se vratili?
ALIKADIĆ-HUSOVIĆ: Tokom svih ovih godina dok sam radila u privatnoj praksi bilo mi je žao što Klinika za očne bolesti KCUS propada i gubi pacijente. Odlučila sam da to dijete koje sam rodila i stvorila izvadim iz žabokrečine. Prvenstveno sam se odlučila na povratak zbog prof. dr. Sebije Izetbegović, generalne direktorice KCUS-a. Da nema profesorice Izetbegović, ja ne bih bila ovdje. Njena čast, sposobnost i energija moji su motivi da radim u KCUS-u. To je žena s posebnom energijom i ovo ne govorim da se njoj dodvorim. Ona daje vjetar u leđa nama koji želimo raditi jer prepoznaje sposobne i vrijedne. To je žena s kojom je čast i zadovoljstvo sarađivati.

STAV: U kakvom je stanju bila Klinika za očne bolesti kad ste se vratili?
ALIKADIĆ-HUSOVIĆ: To je bilo strašno. Nisam mogla vjerovati da postoji osoba koja je u stanju uništiti svu modernu opremu. Dovela sam ovlaštene servisere koji su rekli da je oprema fizički uništena. Ljudi se nisu slali na edukacije. Vrsnim oftalmolozima onemogućeno je da rade i napreduju. Radi se o doktorima koji su rat proveli na KCUS-u liječeći pacijente iz cijele BiH. To su moralni i časni ljudi koji su do mog dolaska na Kliniku bili nezadovoljni i mogu slobodno reći mobingovani. Većina njih bila je na bolovanju zbog psihosomatskih oboljenja, jer više nisu mogli podnijeti prijetnje od strane prof. dr. Emine Alimanović, bivše šefice Klinike. Na jednom od kolegija je prof. dr. Alimanović navela da je sve svoje pacijente prepustila svoj kćerci. Pa ne možete javnu zdravstvenu ustanovu smatrati svojom privatnom prčijom. To nije etički. Pored toga, primali su se ljudi koji ništa ne znaju raditi. Činilo mi se kao da sam došla na neko stratište jer je Klinika za očne bolesti u potpunosti bila devastirana.

STAV: U kratkom periodu ste nabavili diodni laser i aparat “Constellation”. Koliko su oni važni u modernoj oftalmologiji?
ALIKADIĆ-HUSOVIĆ: Nove aparate smo nabavili zahvaljujući profesorici Izetbegović. Ona je osoba koja razumije hirurgiju i procese rada. Važno je da se časno i predano radi. Na ovoj Klinici medicinsko osoblje sada radi s puno više entuzijazma. To je uspjeh profesorice Izetbegović.

STAV: Kako komentirate navode Elmedina Konakovića, bivšeg premijera KS, da na KCUS-u vlada tiranija, da medicinsko osoblje odlazi iz ove zdravstvene ustanove?
ALIKADIĆ-HUSOVIĆ: Potpisala bih da cijeli život radim s prof. Izetbegović. Kada ona ne bude u KCUS-u, neću ni ja biti tu. Znate kako komentiram “tiraniju”!? Možda je “tiranija” da se više ne može otići kući u 12 sati na odmor, pa oko 16 sati u privatnu ordinaciju. “Tiranija” je što hodnici više ne smrde na ćevape, što ne nosite lijekove i materijal u svoje privatne ordinacije. “Tiranija” je da se bez dozvole ode u četvrtak s posla, a vrati se u utorak naredne sedmice. Ako je sve to “tiranija”, onda ona, po mom mišljenju, mora biti u cijeloj državi. Iz KCUS-a su otišli ljudi koji ne mogu pratiti sistem časti i poštenja. Ništa nije stalo kako su pojedinci otišli iz KCUS-a, nijedna procedura ni metoda. Sve radi. Klinika za ortopediju i traumatologiju odlično radi, Klinika za očne bolesti, Klinika za gastroenterohepatologiju i sve ostale klinike. Sve radi perfektno. Teško je raditi u isto vrijeme na KCUS-u i privatno. To moraš biti kapacitet! Ti koji su otišli neka im je sretno, a Konakoviću ne znam odakle te izjave. Do sada je hvalio profesoricu Izetbegović. Pitam se je li to jeftino skupljanje predizbornih bodova? Pod rukovodstvom pojedinih ljudi KCUS je bio dužan oko 100 miliona KM. Umjesto da se pojedinci natječu ko će koga prije u zatvor poslati, oni se natječu ko će nešto ružno reći protiv KCUS-a i generalne direktorice. Međutim, oni na taj način govore o sebi. Najbolja reputacija profesorici Izetbegović jeste što se bezveznjaci referiraju protiv nje. Dobro je što takvi ljudi poput Konakovića nemaju dobro mišljenje. Ne znam zašto bi Konaković pravio red u KCUS. Je li da poveća dug, da doda još koju nulu, a u tome je i indirektno učestvovao. Prijetnje koje on upućuje ozbiljne su i istražni organi bi se trebali s tim pozabaviti. Njegove su namjere vrlo loše i maliciozne.

STAV: Šta mislite o reformi zdravstva?
ALIKADIĆ-HUSOVIĆ: Mislim da je profesorica Izetbegović to najbolje posložila. Novac mora pratiti pacijenta. Ako sam operirala 100 ljudi, ne mogu imati istu plaću kao neko ko je operirao samo dva. Broj uspješno operiranih pacijenata, broj novih metoda i procedura, to treba biti mjerilo. Ponovo moram spomenuti profesoricu Izetbegović jer o njoj govori njen rad. Sve je sama uspjela. Ima odličnu karijeru hirurga, nju pacijentice znaju iz operacione sale. Ima uspješnu akademsku karijeru, odličan je menadžer. Sredila je Opću bolnicu i sada KCUS.

STAV: Šta su Vaši planovi za Kliniku u budućnosti?
ALIKADIĆ-HUSOVIĆ: Želim uvesti još nekoliko novih metoda u oftalmologiju, kao što su davanje botoks-injekcija, dijagnostika malignih i benignih oboljenja oka. Edukacija kadra jedan je od bitnih faktora koji su nabavku opreme daju najbolje rezultate. KCUS će biti regionalni medicinski centar u skorijoj budućnosti.

PROČITAJTE I...

Odlučili smo da kupimo jedno magare. To nam je bilo isplativije nego da kupujemo mlijeko sinu. Dijete, koje su gotovo dva mjeseca bezuspješno liječili u bolnici, uspjelo je da se izliječi za šest dana magarećim mlijekom, kaže Alen Džindo. Zbog velikog interesiranja ljudi, supruga Meliha predložila mu je da se upuste u neizvjesni poduhvat uzgoja magaraca kako bi njihovim mlijekom pomogli i drugima

Sporo idući i razgledajući šta se na kojem štandu nudi, svijet se uglavnom gega i zastajkuje, zatim pipa robu kako bi procijenili kvalitet, zapitkuju, klimaju glavom nadvikujući se s trgovcem sa susjedne tezge i, u slučaju da su zainteresirani za kupovinu, vade novčanike i pazare. Ništa nije pretjerano skupo. Ono što je danas poznato kao trodnevno narodno veselje tokom kojeg se prodaju deseci tona halve, grožđa i pečenja počelo je kao pijačni dan prije više od 157 godina

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!