Prljava tajna Raqqe

Na sajtu BBC-a 13. novembra objavljen je tekst u kojem se otkrivaju detalji tajnog dogovora koji je “omogućio da stotine boraca ISIL-a i njihove porodice pobjegnu iz Raqqe, pod budnim okom koalicije predvođene SAD-om i Velikom Britanijom te snagama predvođenih Kurdima koje kontroliraju grad”

Ne događa se često da mainstream medij potvrdi tačnost nečega što zvaničnici i drugi mainstream mediji odbacuju kao “teoriju zavjere”, bar ne kada je događaj (ili stanje) svjež. Da kopnene snage koalicije za borbu protiv ISIL-a – tzv. Sirijske demokratske snage (SDF), odnosno u njoj dominantna sirijska grana terorističke tzv. Radničke partije Kurdistana (PKK) – uredno sarađuju s istim tim ISIL-om protiv koga se navodno bore, bar je ovdje u Turskoj odavno poznato. No, zapadni su mediji uvijek tretirali to kao “teoriju zavjere”.

KAKO SU SPAŠAVANI TERORISTI

Tekst američkog novinara Roya Gutmana, objavljen u magazinu The Nation u februaru ove godine, u kojem se, osim ratnih zločina SDF-a (čitaj: PKK-a) – etničkog i “revolucionarnog” čišćenja – opisuje saradnja s ISIL-om, koja se najviše ogledala u razmjeni teritorija bez borbe s očiglednim ciljem da akcije budu na štetu sirijskih pobunjenika i Slobodne sirijske armije (FSA), nikada nije pokupljen od glavnih mainstream medija. Međutim, ta saradnja isplivala je u mainstream s tekstom Quentina Sommervillea i Riama Dalatia, objavljenom 13. novembra na sajtu BBC-a. Prljava tajna Raqqe (Raqqa's Dirty Secret) otkriva detalje tajnog dogovora koji je “omogućio da stotine boraca ISIL-a i njihove porodice pobjegnu iz Raqqe, pod budnim okom koalicije predvođene SAD-om i Velikom Britanijom te snagama predvođenih Kurdima koje kontroliraju grad”, kaže podnaslov oko šest kartica dugačkog teksta.

U tekstu slijede detalji priče za koju autori kažu “da je sve preduzeto da ostane sakrivena od svijeta. Međutim, BBC je razgovarao s desecima ljudi koji su ili bili u konvoju ili ga vidjeli, kao i onima koji su ga dogovarali.”

Poslije toliko američkog busanja u prsa o primjeni taktike (od maja ove godine) koja će onemogućiti bijeg teroristima iz obruča, u čemu je prednjačio američki sekretar odbrane Jim Mattis, tekst koji govori o upravo suprotnom – odnosno o pomaganju da se izvuku iz obruča – jeste, blago rečeno, skandal.

Kontrola štete možda je još skandaloznija. Uglavnom je prepuštena portparolu anti-ISIL koalicije pukovniku Ryanu Dillonu. Kao prvi ponuđeni “argument” jeste da dogovor nije bio tajna, te da izjava za štampu od 14. oktobra govori o tom dogovoru i konvoju koji se sprema da napusti Raqqu, ISIL-ov “glavni grad”. Tehnički je to tačno, ali kada se pogleda ta izjava u kojoj je akcenat na civilima (kako evakuaciji, tako i zaštiti), u kojoj se izričito naglašava da stranim borcima ISIL-a neće biti dozvoljeno da napuste grad, ona (izjava) nimalo ne liči na opisano u tekstu BBC-a. Isto važi za tekst koji je 16. oktobra objavljen u londonskom Timesu. Iz oba se stječe utisak da je to minorna evakuacija najviše do 300 Sirijaca boraca ISIL-a (s lahkim naoružanjem) i njihovih porodica na teritoriju koji je još uvijek pod njihovom kontrolom. Nešto što se već mnogo puta dešavalo kada je riječ o SDF-u (čitaj: PKK) i ISIL-u.

Slika koju stvara Sommervilleov i Dalatiev tekst jeste veoma drugačija. Konvoj je bio sedam kilometara dug i sastojao se od oko 50 kamiona, 13 autobusa i više od 100 vozila ISIL-a. Sve u svemu, oko 4.000 ljudi. Kamioni su natovareni oružjem i municijom (bar je jednom stradala osovina od preopterećenja), a vozači svjedoče da je među evakuiranim bilo Francuza, Azerbejdžanaca, Tunižana, Pakistanaca, Kineza, Saudijaca, Egipćana itd. Toliko o Mattisovom “uništenju” stranih terorista.

Druga tačka kontrole štete jeste da Amerikanci niti Britanci nisu imali udjela u dogovaranju, te da je to dogovor između tzv. Civilnog vijeća Raqqe i lokalnih plemenskih starješina, s tim da će SDF iskontrolirati ko se može priključiti konvoju. Pa jako su iskontrolirali. S druge strane, to pilatovsko pranje ruku onih (SAD) koji SDF oblače, hrane, plaćaju i naoružavaju jeste prosto patetično.

ČUVANJE TERORISTA NA ŠTETU TURSKE

Puštanje stotine terorista s arsenalom iz sirijskog grada Raqqa nije cijela priča. Konvoj je praktično imao zaštitu američkih zračnih snaga. Ministar vanjskih poslova Rusije Sergei Lavrov nakon teksta BBC-a izjavio je da američka koalicija otežava akcije ruske avijacije protiv ISIL-a i da je Rusija tražila objašnjenje zašto su teroristi pušteni iz Raqqe. Međutim, zračna je zaštita jedno, a osvjetljavanje puta što je američka avijacija činila bacajući svjetleće rakete kako bi olakšala vozačima snalaženje po pustinji jeste nešto sasvim drugo.

Reportaža BBC-a završava se pričama o krijumčarima ljudi preko sirijsko-turske granice, koji sada imaju pune ruke posla prebacujući teroriste na tursku stranu.

Dok američki mediji izigravaju tri majmuna, ignorirajući prvorazredni skandal, priča je, sasvim logično, bila udarna vijest i nešto o čemu će se još dugo pisati i pričati ovdje u Turskoj. Zapravo, tačnije bi bilo reći da je u Turskoj pristojniji dio štampe posvetio ovom otkriću, koje nikog nije previše iznenadilo, vremena i prostora. Nepristojni mediji (čitaj: ideološki ostrašćeni), baš kao i američki, izigravaju tri majmuna – naprimjer Cumhuriyet, zbog svojih medijskih manipulacija slavljen na Zapadu kao svjetionik (slobodnog) novinarstva i “uzbunjivanja”, nije objavio nijednu jedinu rečenicu o tome.

Kao što već napisah, veze između ISIL-a i PKK-a (pod kojom god skraćenicom da se gleda) ovdje nikog nisu iznenadile, one su poznate, kao i veze PKK-a i FETÖ-a, ali stanovita satisfakcija da je to (najzad) objavio i jedan zapadni mainstream medij vidi se u napisima tipa: “Mi to odavno govorimo.” Međutim, nije sve samo seirenje nad očiglednim dokazom da je tango između ISIL-a i PKK-a, ili je možda bolje reći kolo u kome su SAD i mnogi drugi plesači, samo jedan u svakom pogledu skup teatar.

Yahya Bostan, novinar dnevnika Star, u tekstu Gdje su teroristi s tih kamiona otišli? od 16. novembra podsjeća da je u akcijama turske policije 10. novembra u Istanbulu uhapšeno 82, a u Ankari 101 osumnjičeni za pripadnost ISIL-u, od kojih su neki svježe pristigli uz pomoć PKK krijumčara iz Raqqe.

Ako se neko možda pita zašto bi jedan kvaziljevičarski / staljinistički teroristički kult pomagao jednom kvazireligioznom terorističkom kultu i nije li to “teorija zavjere”, postoji vrlo prozaično objašnjenje. Prvi razlog jeste da se naudi Turskoj (da je to cilj PKK-a, valjda nije sporno), a drugi je da se ISIL održi u “životu”, jer onog momenta kada nestane “tržišna” vrijednost PKK-a, a naročito sirijskim granama koje imaju neke druge skraćenice (PYD, YPG i SDF), past će nezaustavljivo. Osim toga, time bi i prisustvo SAD, Britanije i svih članova anti-ISIL koalicije u Siriji postalo neopravdano – sada je “samo” nelegalno, ali “legitimno”.

Sada mnogo zlokobnije zvuče riječi bivšeg ambasadora SAD-a u Turskoj Johna Bassa koje je (ničim izazvan) ne tako davno izgovorio na oproštajnoj konferenciji za štampu: “Devet i po mjeseci u Turskoj nije bilo terorističkog napada, to nije zato što je ISIL odustao, nego zato što Turska i SAD sarađuju.” Mnogi su i tada to vidjeli kao prikrivenu prijetnju. Puštanje više stotina terorista da se rasprše po Siriji, Jordanu, Iraku i Turskoj, uz pokušaj da se to sakrije, ne liči baš na saradnju.

Tekst BBC-a jeste raskrinkavanje cinizma američkog “globalnog rata protiv terorizma”, jedno od rijetkih u zapadnim mainstream medijima. Gromoglasna tišina kojom je popraćen van Turske govori puno o tom cinizmu, medijima, pa i svijetu u kome živimo.

 

PROČITAJTE I...

Američki javni tužilac, sada već smijenjeni Preet Bharara, u pola koraka (doduše, indirektno), može se povezati s FETÖ – radio je s demokratskim senatorom Chuckom Schumerom, čija advokatska kancelarija navodno inkasira oko 2,5 miliona dolara godišnje od gülenista za borbu protiv isporuke Gülena Republici Turskoj. No, sudija Richard Berman, koji predsjedava porotničkim sudom u procesu protiv Atille i ostalih, još se lakše povezuje s FETÖ

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, kao i Fond koji je osnovan 2011. godine, pomakli su mnoge stvari nabolje u zapošljavanju ove populacije. Ali, još ima prostora da društvo u potpunosti sagleda i prepozna veoma vrijedan radni potencijal koji ima ova kategorija radno sposobnog stanovništva

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!