Pripreme za oktobarske izbore u BiH: Svako sa svakim i svi protiv svih: Blokovi, savezi i slobodni strijelci

Veliki broj kandidata marginalaca ustvari su s pravom razočarani građani BiH koji su doživjeli neku vrstu socijalne nepravde te se potom upuštaju u potpuno neizvjesne i nerealne političke avanture, sanjajući da će preko noći promijeniti svijet. Stoga, bez obzira na njihove izglede, treba ih razumjeti, odnosno imati viška svijesti iz kojih su se pobuda kandidirali. Međutim, ima i onih koji nemaju časne namjere

Ne može čovjek da se ne raduje izborima, jer, ako zarovite u stranačke liste, otkrijete njihovu zabavniju stranu i stotine likova koji ulaze u izbornu trku, a najčešće bez ikakvih šansi za ozbiljan rezultat. Nekada su to ljudi uspješni u poslovima kojima se bave, neki od njih poznati u svojim lokalnim zajednicama, a neki, uz dužno poštovanje, potpuno anonimni.

Sjetimo se samo kandidata koji na prošlim lokalnim izborima nije dobio nijedan glas, iz čega proizlazi da nije ni sam za sebe glasao, sjetite se Konstantina Savića, Bube, Radeljaša i sličnih. Stoga, u prvom nastavku predstavljanja stranačkih lista pred oktobarske opće izbore krenut ćemo od onih koji imaju najmanje šansi, tzv. marginalaca kojima ne manjka ambicija i koji se kandidiraju kao nezavisni kandidati. Također, nezavisne liste pravi su magnet za potkusurivanje te su često sateliti većih stranaka pa su nam neizbježno u oko upale i “nemoguće” koalicije.

Na predstojećim izborima imat ćemo priliku glasati za 34 nezavisna kandidata, od toga se čak 21 nezavisni kandidat prijavio za predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, što dovoljno govori o tome koliko su ljudi zadovoljni aktuelnim rukovodstvom, devet kandidata prijavilo se za kantonalne skupštine, a četiri za Narodnu skupštinu RS-a. Treba li uopće spominjati kolike su im šanse da pobijede, odnosno da uđu u skupštine?

Do prošlih lokalnih izbora Ćamil Duraković bio je načelnik Opštine Srebrenica. Nakon što nije uspio zadržati tu poziciju, okrenuo se poziciji potpredsjednika RS-a, s kakvim će uspjehom završiti ovu utrku, vidjet ćemo. Vukoti Govedarici i Željki Cvijanović suprotstavit će se Aleksandar Đorić. O njegovom političkom kapacitetu najbolje svjedoči rezultat s prošlih lokalnih izbora, kada je za Skupštinu grada Bijeljina dobio 17 glasova. Dragica Josipović također će učestvovati u ovoj uzbudljivoj utrci. O njoj ni Google ništa ne zna pa je zaista nezahvalno predviđati kako će proći u ovoj predsjedničkoj utrci jer je konkurencija zaista žestoka, posebno za pozicije u donjem dijelu liste.

Igor Matić također je nepoznanica za Google, a hoće li ga glasači prepoznati kao novog lidera RS-a, vidjet ćemo u oktobru. Isto je i s Anđelkom Menjićem, dok Darko Miletić već ima iskustva s izborima, onim lokalnim, ako se šest glasova, koliko je dobio u Bijeljini, mogu zvati iskustvom. Nismo sigurni, jer još nismo dobili potvrdu, da li je Igor Gašević iz Istočnog Sarajeva kandidat za predsjednika RS-a, ili je to možda neki drugi Igor Gašević. Ako je to ovaj iz Istočnog Sarajeva, onda je poznat po tome što je muž Maje Gašević, relativno nepoznate pjevačice. Njihov, takoreći, komšija iz Gornjeg Kotorca Muhamed Viteškić još je jedan u galeriji marginalaca te je opasna konkurencija Ćamilu Durakoviću u utrci za potpredsjednika RS-a. Viteškić je jedan od onih političara iz naroda, bavi se plasteničkom proizvodnjom, povratnik je u Gornji Kotorac, a i predsjednik Udruženja povratnika u Gornji Kotorac.

Jedan od političara s bogatim iskustvom podrške naroda jeste i Igor Jovanović iz Doboja, koji se, nakon što je na lokalnim izborima u Doboju dobio pet glasova, ohrabrio na veliki korak – kandidaturu za predsjednika entiteta. Jovanović je već promijenio dva stranačka dresa: Srpske demokratske stranke (SDS) i Narodnog demokratskog pokreta Doboj, i to još kao omladinac. Sada je odlučio biti sam svoj gazda. A šta je sa Željkom Mićić? Facebook je registrirao dvije osobe s ovim imenom i prezimenom. Jedna od njih, doktorica iz Banje Luke, potvrdila nam je da ona nije kandidatkinja, a nepoznato joj je da ima još neka Željka Mićić. Druga Željka Mićić, iz Bijeljine, nije nam još potvrdila je li ona kandidatkinja. Možda je nađemo u uredu za izgubljene u Banjoj Luci, među ostatkom političkih emigranata iz šupljeg u prazno.

KOMPETENCIJE MLADOG CVIJANOVIĆA

Obrad Lalić i Duško Stevanović toliko su nepoznati da ih ni Google ne može pronaći, dok je s druge strane Duško Košpić u javnost dospio jer je podnio krivičnu prijavu protiv uprave Elektroprenosa BiH. Naime, ovaj doktor pravnih nauka prijavio se na konkurs za posao u Elektroprenosu, ali njegova nesreća bila je to što se na isti konkurs prijavio i sin Željke Cvijanović. Kada su u upravi Elektroprenosa vagali kompetencije, ispalo je da prednost ima kompetencija “sin Željke Cvijanović” nad doktoratom iz prava. Ovo je idealna prilika da se Košpić osveti Cvijanović tako što će je pobijediti. Šalu na stranu, veliki broj kandidata marginalaca ustvari su s pravom razočarani građani BiH koji su doživjeli neku vrstu socijalne nepravde te se potom upuštaju u potpuno neizvjesne i nerealne političke avanture, sanjajući da će preko noći promijeniti svijet. Stoga, bez obzira na njihove izglede, treba ih razumjeti, odnosno imati viška svijesti iz kojih su se pobuda kandidirali. Međutim, ima i onih koji nemaju časne namjere.

Vojin Pavlović iz Bratunca opasna je konkurencija Željki Cvijanović u segmentu “ko više voli Putina”. Predsjednik je Udruženja građana “Istočna alternativa”, koje se zalaže za približavanje Rusiji umjesto NATO-u i Evropskoj uniji.

“Naše udruženje smatra da je srpskom narodu mjesto u nekoj vrsti zajednice ili saveza s Rusijom, a ne u Evropskoj uniji i neprijateljskom NATO-u. Ubjeđen sam da će građani prepoznati vrijednosti našeg programa i da ću na izborima ostvariti dobar rezultat. U svakom slučaju, očekujem bolji rezultat od kandidata tzv. Saveza za promjene, koji se zalaže za politiku koju u Sarajevu vodi Bakir Izetbegović”, kazao je nedavno Pavlović, prenose mediji iz Srbije. U javnost je dospio kada je ovo udruženje postavilo spomenik preminulom ruskom ambasadoru Vitaliju Čurkinu u Srebrenici. Podsjetimo, Čurkin je uložio veto u UN-u na rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Vojinov prezimenjak Slobodan Pavlović, za razliku od mnogih na listama, dobro je poznat javnosti. Vlasnik je Pavlović banke u Bijeljini i Univerziteta Slobomir. Ozbiljan novac zaradio je u SAD-u prodajom nekretnina, a i tamo je bio hapšen i osuđivan zbog malverzacija. Vratio se u Bijeljinu, napravio poslovno carstvo, pa opet uhapšen zbog malverzacija. Blizak je Miloradu Dodiku, toliko da je preko svoje banke finansirao kupovinu Dodikove vile na Dedinju. O razlozima zašto se ovaj Dodikov igrač kandidirao možemo nagađati, ali slutimo u čemu je igra.

Dragomir Pandurević s Pala nije poznat kao Pavlovići, ali ipak ima ljudi koji su čuli i za njega, prije svega jer je organizator takmičenja “Strong Man”. O njegovom političkom angažmanu za sada ništa nije poznato. Jedan je od kandidata i izvjesni Burim Dećaj. Što bi Englezi rekli: “Burim, who?”.

Slavko Dragičević prekaljeni je političar. Godinama je bio u vrhu Socijaldemokratske unije BiH, a kada se SDU podijelila, bio je u vrhu novonastale stranke Unije socijaldemokrata BiH. Na prošlim općim izborima 2014. godine Unija je nastupala sa sloganom “Unija za sve nas”, a od “svih nas” dobila je 44 glasa u izbornoj jedinici Banja Luka. Pošto nema hajra od socijaldemokrata, Dragičević je odlučio dalje ići sam.

Jedina Gordana Kršić koju smo uspjeli pronaći jeste ona koja je zaposlena u pošti u Doboju, mada nismo uspjeli provjeriti je li ona zaista na kandidatskoj listi za predsjednicu RS-a. Ako je riječ o ovoj Gordani, ona je poznata po tome što je tokom poplava 2014. godine iskočila s drugog sprata zgrade u čamac i spašavala iz pošte dva miliona maraka namijenjenih za isplatu penzija i invalidnina. Od Pošta Srpske za ovaj čin dobila je zahvalnicu i priznanje.

Posljednja dva kandidata za predsjednika RS-a potpuno su nepoznati, a riječ je o Petru Radiću i Slavku Sekuliću. Sekulić je, prema našim nepotvrđenim informacijama, vatrogasac iz Bosanskog Šamca.

Za stolicu u Narodnoj skupštini RS-a borit će se Ivana Bubić iz Teslića, koja je bila kandidat SNSD-a na prošlim lokalnim izborima za Skupštinu Opštine Teslić. Osvojila je 339 glasova. Po struci je komunikolog, a radila je i kao v. d. direktora Turističke organizacije Teslić. Za stolicu će se boriti s Mladenom Nikolićem. Sreća je pa svi kandidati imaju mogućnost da se u programu televizija predstave, inače bi zauvijek ostali uskraćeni za informaciju ko je Mladen Nikolić, a isto važi i za čovjeka koji se zove Bojan Era. Ništa od njih nije poznatiji ni Borislav Todić.

Među potpuno nepoznatim kandidatima jesu Emir Kaldžo i Faris Karić. Njihov je cilj ulazak u Skupštinu Kantona Sarajevo. Isti je slučaj i s Markom Zagorcem, koji je kandidat za Skupštinu Livanjskog kantona, te Dinom Marićem, kandidatom za Skupštinu Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Željko Perić, koji također cilja na stolicu u Skupštini HNK, malo je poznatiji od prethodnih kandidata. Zaposlen je u Općini Ljubuški kao stručni saradnik za gospodarski razvoj. Vlasnik je trgovinske radnje čiji je bankovni račun blokiran. Perić je svojevremeno bio nezakonito imenovan u Općinsko izborno povjerenstvo uz obilatu podršku lokalnih struktura HDZ-a. Anto Kasalo također je kandidat za Skupštinu Livanjskog kantona. On je bio član UO Doma zdravlja Livno, a u slobodno je vrijeme sekretar Udruge za zaštitu životnog okoliša “Seline”. Edin Baščaušević, koji se bori za svoje mjesto pod sijalicama Skupštine KS-a, potpuno je nepoznat lik. U Skupštinu HNK žele i Vidoje Maslić, koji je kao nezavisni kandidat ušao u Općinsko vijeće Stolac, te Velimir Glibić, koji je svojevremeno dobio priznanje Grada Mostara za učešće u takmičenju za najuređeniji gradski prostor, odnosno dvorište stambene zgrade, a ujedno je i povjerenik GNK Dinamo Zagreb za Mostar.

Nažalost, mora se priznati da mnogima od nabrojanih nije uopće cilj da osvoje glasove na izborima nego da dobiju mjesta u biračkim odborima. Prodajom mjesta u biračkom odboru može se dobro zaraditi jer uvijek ima stranaka koje su zainteresirane da ih kupe i izvedu izborne prevare. Ko je bliži glasačkim listićima, lakše može varati. Kako inače objasniti činjenicu da neki anonimus skupi 500 potpisa i uplati 5.000 maraka da bi bio na listi, a pritom je svjestan da ne može osvojiti ni 50 glasova.

Nedavno su mediji objavili optužbe pojedinih stranaka iz Livna na račun već spomenutog Marka Zagorca, koji je kao nezavisni kandidat na prošlim lokalnim izborima osvojio 17 glasova, nezaposlen je i nema nikakvih primanja. Livanjske stranke smatraju da je potpise i novac dao HDZ kako bi došao do mjesta u biračkim odborima i kako bi mogao pokrasti izbore u Livnu.

KRAĐA JE SPAS

Činjenica da je prava poplava nezavisnih kandidata u RS-u, posebno za poziciju predsjednika RS-a, upućuje na to da će utrka između Željke Cvijanović i Vukote Govedarice biti krajnje neizvjesna, pa se i jedni i drugi pokušavaju “osigurati” pripremom za krađu kroz biračke odbore. Otkud svim ovim anonimusima 5.000 maraka da ih samo tako bace na utrku u kojoj nemaju nikakve šanse? Odgovor se možda krije i u tome da su se prije izvjesnog vremena Milorad Dodik i Dragan Čović sastali s ruskim obavještajcima. To samo može da znači jedno – veliku izbornu krađu. Rusi su majstori u tome. Jer Dodik je svjestan da će ga skupo koštati smrt Davida Dragičevića. Porodica i javnost traže istinu o smrti nesretnog mladića, a istina je gorka za Dodikov režim, s druge strane, laži i obmane zvaničnih institucija samo još produbljuju problem za Dodikov režim. Zato je krađa spas.

U poplavi nezavisnih kandidata i stranaka izdvajaju se i stranke koje su totalni autsajderi, bez ikakvih šansi da se domognu vlasti. Neke od njih nadaju se da mogu kroz koalicije dobiti na važnosti, dok drugima ostaje samo da se nadaju da će dobro trgovati u biračkim odborima. Centralnoj izbornoj komisiji BiH prijavljene su 753 kandidatske liste i 7.892 kandidata za oktobarske izbore.

No, zanimljivo je i ko će s kim na izbore. Malo je stranaka koje će same izaći na izbore, izgleda da će ovog puta svako sa svakim i svi protiv svih. Krenimo redom, Partija demokratskog progresa (PDP) “napast” će sa Savezom Ostanak Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Narodnu skupštinu RS-a PDP napast će sa Seljačkom strankom. SNSD će s Demokratskim narodnim savezom i Socijalističkom partijom “napasti” Federalni parlament i kantone. PDP će sa SDS-om pokušati zauzeti predsjedničke fotelje na državnom i entitetskom nivou, ali će za državni parlament udružiti snage s NDP-om i Srpskom radikalnom strankom – Dr. Vojislav Šešelj, dok će SDS u Narodnu skupštinu sa šešeljevcima i Srpskom radikalnom strankom RS.

A-SDA se pred oktobarske izbore udružila sa Savezom za Stari Grad pod sloganom “Za evropsku BiH” kako bi ušli u kantonalne skupštine, a za državni i Federalni paralment sloganu su dodali “zajedno” i udružili se još s jednim savezom, Savezom mladih snaga (SMS). Nakon toga su napravili pomak, pa napravili koaliciju za Unsko-sanski kanton A-SDA-Pomak-Zajedno s Nezavisnom bh. listom Ibrahima Hadžibajrića. DF će s Građanskim savezom pokušati ući u državni i Federalni parlament, dok će Proevropski blok za NSRS činiti SDP, DF, Naša stranka, SBB, Hrvatska stranka BiH, Narodna stranka radom za boljitak i Nezavisni blok.

Nije vam dosta ovih nevjerovatnih predizbornih zavrzlama? Šampion koalicija uvjerljivo je HDZ BiH. Za svaki nivo vlasti ima po jednu koaliciju, toliko imaju koalicija da se čovjek zapita ima li u BiH ijedan Hrvat da nije na HDZ-ovim listama. Čak osam koalicija ima HDZ. Uglavnom se vrte iste stranke – HSS BiH, HKDU BiH, HSS Stjepana Radića, HSP BiH, HDU BiH.

Koalicija Zajedno za BiH, koju čine SDA, SBiH i BPS, pokušat će izboriti mjesta u Narodnoj skupštini RS-a i poziciju potpredsjednika RS-a. Sarajevska priča naziv je koalicije za Kanton Sarajevo, koju čine Savez mladih snaga, Savez za Stari Grad, Narodna stranka radom za boljitak i Liberalno-demokratska stranka. HDZ 1990 izjednačen je s HDZ-om BiH po broju koalicija, a uglavnom koaliraju s HSP-om, HKDU-om i Hrvatskom nezavisnom listom.

SPOJ NESPOJIVOG

Nakon sarajevske, slijedi nam i goraždanska priča, spoj nespojivog, Komunističke stranke i Liberalno-demokratske zajedno s Bosanskom narodnom strankom i Narodnom strankom radom za boljitak. Naravno, oni se bore za mjesta u Skupštini BPK.

Iz ovih koalicija primjetno je da su kod Srba u RS-u dominantne dvije opcije, ona koja je okupljena oko Saveza za promjene – SDS i PDP, te ona koja je okupljena oko Dodikovog SNSD-a. Skoro da i nema stranaka koje nisu u jednom od ovih dvaju blokova, koji su u nepoštednoj međusobnoj borbi.

Slično je i kod Hrvata. Imamo dva bloka, jedan je blok stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH, dok je drugi blok stranaka okupljen oko HDZ 1990. Između ovih dviju opcija vodit će se borba za popunjavanje mjesta u zakonodavnoj vlasti koja pripadaju Hrvatima.

Za razliku od Srba i Hrvata, Bošnjaci imaju mogućnost izbora između više stranaka koje samostalno idu na izbore bez koalicija, te bezbroj koalicija i saveza. Istina, većina tih saveza i koalicija nastalo je iz velikih stranaka koje same idu na izbore.

PROČITAJTE I...

Dio malih stranaka ustvari predstavlja atipične kriminalne organizacije koje trguju sa strankama pobjednicama zainteresiranim da prevagu za odlučujuću ulogu u vlasti ostvare podrškom od strane malih stranaka koje su na izborima uspjele dobiti jedno, dva ili tri mjesta u općinskim vijećima ili skupštinama na kantonalnim, entitetskim i državnom nivou

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!