Stav je u oktobru prošle godine objavio rezultate popisa stanovništva po etničkoj pripadnosti koji samo neznatno odstupaju od konačnih rezultata objavljenih 30. juna 2016. godine. U očekivanju objave detaljnijih podataka, ovom prilikom analiziramo neke od rezultata što ih je objavila Agencija za statistiku BiH

Udjel muslimana u stanovništvu od 1931. godine porastao za 64%

Procentualni udjel muslimani u stanovništvu Bosne i Hercegovine bio je od dolaska Austro‑Ugarske uprave 1878. godine u stalnom padu. Na prvom su popisu, obavljenom 1879. godine, muslimani činili 38,73% stanovništva. Na sljedećem popisu, 1885. godine, bilo ih je 36,88%. Deset godina poslije, 1895. godine, 34,99%. Na posljednjem popisu održanom tokom okupacije i aneksije, onom iz 1910. godine, taj je pad dosegao brojku od 32,25%. Stanje se dodatno pogoršalo uspostavom Jugoslavije, pa je na popisu iz 1931. godine osoba islamske vjeroispovijesti bilo svega 30,9%. Na ostalim popisima u prvoj Jugoslaviji, kao i na popisima u SFRJ do 1971. godine, broj muslimana bio je ili nepoznat ili nepouzdan, a u podacima iz 1971. i 1981. godine nema izdvojenih brojeva o vjerskoj pripadnosti. Popis iz 1991. godine pokazao je da je tada u Bosni i Hercegovini živjelo 42,76% muslimana. Na popisu iz 2013. godine muslimani su dosegnuli natpolovičnu većinu od 50,7%. Tako je Bosna i Hercegovina, nakon Albanije i Kosova, postala treća evropska država (koja ujedno nije i azijska, poput Turske i Azerbejdžana) s muslimanskom većinom koja prelazi 50%.

Nepismenost u slobodnom padu

Vijest, proizišla iz rezultata popisa, da Bosna i Hercegovina ima višu stopu nepismenosti nego sve države s kojima graniči, dočekana je od mnogih s podsmijehom ili osjećajem stida. No taj podatak morao bi biti uspoređen s nizom drugih informacija da bismo mu mogli ocijeniti značenje i vrijednost. Bosna i Hercegovina imala je 2013. godine 2,82% nepismenih stanovnika. Na popisima obavljenim 2011. godine u susjednim državama stanje je bilo sljedeće: Crna Gora – 1,5%, Hrvatska – 0,8%, Srbija 1,96%. Ali znamo li da je u Hrvatskoj 1991. godine bilo svega 3% nepismenih, a u Bosni i Hercegovini 9,9%, ili da je u Hrvatskoj 1971. godine 9% stanovništva bilo svrstano među nepismene, a Bosni i Hercegovini čak 23,2%, najnoviji podaci dobivaju drugu dimenziju, što se najjasnije vidi iz uporednog dijagrama datog u prilogu.

Možda smo manje pismeni od susjeda, ali bolje surfamo po netu

Iako su između popisa u Hrvatskoj i Srbiji u odnosu na popis u Bosni i Hercegovini prošle dvije godine, promjene nastale između 2011. i 2013. godine nisu mogle biti toliko izražene da ne možemo ustvrditi kako je stupanj informatičke pismenosti u Bosni i Hercegovini 2013. godine bio veći nego u ovim dvjema susjednim zemljama. Srbija je po popisu iz 2011. godine imala 51,01% informatički nepismenog stanovništva. U Hrvatskoj je takvih stanovnika bilo 42,6%, a u Bosni i Hercegovini 38,7%. Stanovnici Bosne i Hercegovini informatički su pismeniji od stanovnika još nekoliko država Evropske unije i blizu su od prosjeka EU, u čijih 28 država 34% stanovništva nije računarski pismeno. Sudeći prema podacima Eurostata za 2012. godinu, Rumunija je imala 65% informatički nepismenog stanovništva, Bugarska 58%, Grčka 51%, Italija 45%, Poljska 44%, Litvanija 41%, Malta 39%.

Svi Bosanci nikom ponikoše

Najave da će broj nacionalno deklariranih Bosanaca biti nadomjestak za prijeratne Jugoslavene otkrile su se kao plod pogrešne procjene. Iako su mnoge nevladine organizacije uložile donatorski novac kako bi mobilizirali što veći broj stanovnika Bosne i Hercegovine da se u rubrici nacionalna / etnička pripadnost opredijele kao Bosanci, željeni rezultat im je izostao. Ukupan broj pripadnika nekonstitutivnih naroda iznosio je 2013. godine 3,68%, odnosno među njima je bilo 130.054 popisanih stanovnika BiH. Od toga je 0,77% (27.055) bilo onih koji se nisu nacionalno izjasnili, bez odgovora ih je bilo 0,18% (9.460), a ostalih 2,73% (96.539), među kojima su s Romima, Jevrejima, Crnogorcima, Albancima, Slovencima, Ukrajincima i drugim nacionalnim manjinama završili i Bosanci. Usporedbom s posljednjim prijeratnim popisom, kada je samo Jugoslavena bilo 242.032 (5,53%), a svih “nekonstitutivnih” ukupno 353.081 (8,07%), uočavamo pad od skoro tri puta u broju i više nego dvostruki pad u procentualnom udjelu. Bit će zanimljivo sačekati detaljne rezultate imajući na umu da se 1991. godine, bez ikakve u tom smislu organizirane kampanje, kao Bosanci izjasnilo 10.727 stanovnika (0,25%).

Potpuna dominacija Bošnjaka u Sarajevskom kantonu

Kanton u kojem je smješten glavni grad Bosne i Hercegovine pretrpio je velike migracije koje su dovele do znatne promjene nacionalne strukture stanovništva. Federalni zavod za statistiku objavio je 2008. godine u publikaciji “Stanovništvo Federacije Bosne i Hercegovine 1996–2006” koliko je stanovnika 1991. godine živjelo na području današnjeg Kantona Sarajevo, izdvojivši iz prijeratnih deset sarajevskih općina teritorij i njegove stanovnike koji su po Daytonskom sporazumu pripali Republici Srpskoj. Ukupan broj stanovnika Sarajevskog kantona smanjio se za 79.390. S prijeratnih 492.983 na 418.593 stanovnika 2013. godine. U današnjem Kantonu Sarajevo živjelo je 250.484 Bošnjaka (50,8%), Srba je bilo 133.695 (27,1%), Hrvata 34.568 (7%), a ostalih 74.236 (15,1%). Do ogromnog smanjenja broja stanovnika Sarajeva srpske nacionalnosti došlo je uslijed ratnih stradanja, masovnog iseljavanja srpskog stanovništva neposredno pred početak rata, tokom rata i u najvećoj mjeri u vrijeme reintegracije Sarajeva, kada je rukovodstvo Republike Srpske učinilo sve što je moglo da se Srbi isele iz dijela grada kontroliranog u ratu snagama Vojske Republike Srpske, a koji je u Daytonu pripao Federaciji BiH. Danas u Kantonu Sarajevo živi 83,8% (346.575) Bošnjaka, što je za nepunih sto hiljada više nego prije rata. Ovaj rast ponajviše je mjeri posljedica doseljavanja izbjeglica tokom rata i ekonomskih migracija u posljednjim dvjema decenijama. Srba je deset puta manje nego 1991. godine, svega ih je 3,2% (13.300), Hrvata je upola manje, samo 4,2% (17.520), dok je ostalih također dvostruko manje – 8,8% (36.198).

Stari jesmo, ali ima i starijih

Stanovništvo Bosne i Hercegovine u prosjeku je staro 39,51 godinu. Među popisanim stanovništvom nešto su mlađi stanovnici Federacije, u kojoj je prosjek 38,47 godina, od stanovnika Republike Srpske, u kojoj je prosječna starost 41,37. U odnosu na 1991. godinu bilježi se znatan porast starijeg stanovništva: životni se vijek produžava, a natalitet opada. Tako je na prošlom popisu prosječna starost u Bosni i Hercegovini bila 31,2 (U Federaciji 30,6, a u Republici Srpskoj 32,3). Da je kojim slučajem danas takav prosjek, naša država bila bi nakon Kosova (27,8) i Turske (29,6) zemlja s najnižom prosječnom starosti u Evropi, s obzirom na to da sada trećeplasirana Albanija ima prosjek od 31,6. I pored velikih negativnih odstupanja u odnosu na 1991. godinu, ispred Bosne i Hercegovine po prosječnoj je starosti samo šesnaest evropskih država: Poljska, Bjelorusija, Crna Gora, Slovačka, Norveška, Rusija, Gruzija, Makedonija, Island, Kipar, Irska, Moldavija, Armenija, Albanija, Turska i Kosovo.

Treba biti iskren vjernik pa povjerovati da je u Bosni 97,8% vjernika

U Bosni i Hercegovini živi samo 27.853 (0,79%) ateista. I s njima 10.816 (0,31%) agnostika. Sa samo 2,2% nereligioznog stanovništva, naša država vinula se u sam vrh evropskih vjerničkih nacija. U svega se nekoliko država Evrope stanovništvo u većem procentu izjasnilo da pripada nekoj od religija. To su: Vatikan sa svojim stopostotnim religioznim sastavom, Rumunija (0,1%), Gruzija (0,7%), Turska (1,2%), Albanija (1,4%), Makedonija (1,4%), Moldavija (1,4%) i Kosovo (1,6%). Usporedbe radi, u Hrvatskoj je religiozno 5,1%, stanovnika, u Poljskoj 5,6%, u Srbiji 5,63%, Crnoj Gori 5,92%, u Irskoj 6,2%, u Švicarskoj 11,9%, Italiji 12,4%, Austriji 13,5%, Sloveniji 18%, Španiji 19%, Britaniji 21,3%, Njemačkoj 24,7%, Francuskoj 28%, Holandiji 41,1%, Velikoj Češkoj Republici 76,4% itd.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!