Priče uspješnih strankinja (2): Kad Njemicu oduševi Hercegovina

U Bosni i Hercegovini živi nekoliko hiljada stranih državljanki koje su zbog karijere i ljubavi napustile svoje domovine. U ovom broju Stava donosimo priču o Njemici Grit Kirsten Sarić, uspješnoj doktorici medicine, specijalisti za internu medicinu i subspecijalisti kardiologije, koja živi i radi u Mostaru. Udata je za Hercegovca Senada Sarića, s kojim ima dvoje djece, sina Benjamina i kćerku Ranyu

Te poslijeratne 1996. godine, kada je kao studentica medicine dobrovoljno došla na četveromjesečni staž na Kliniku za abdominalnu hirurgiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, Grit Kirsten nije ni sanjala da će ostati u Bosni i Hercegovini.

Rođena je u Njemačkoj, u kojoj je, nakon završenog Medicinskog fakulteta na Univerzitetu “Friedrich Schiller” u Jeni, radila kao ljekar u univerzitetskoj klinici za kardiologiju i angiologiju. Kaže da je tada zbog znatiželje mnogo putovala, stažirala i dodatno se educirala u različitim državama svijeta, između ostalog u Švicarskoj, Južnoj Africi i Bosni i Hercegovini.

“Meni je taj staž u BiH bio jedna od mojih avantura”, iskrena je naša sagovornica.

Upravo je to putovanje u Bosnu i Hercegovinu, koje je Grit Kirsten vidjela kao avanturu, bilo sudbonosno jer se tada zaljubila u svog sadašnjeg supruga Senada Sarića, zbog kojeg će nekoliko godina kasnije napustiti svoju domovinu i preseliti u BiH.

“BOSNA I ŠTA”

Mostarca Senada upoznala je Grit još 1994. godine na jednom naučnom simpoziju dok je on boravio u izbjeglištvu u Njemačkoj za vrijeme rata u BiH. On se odmah po završetka sukoba vratio u Bosnu i Hercegovinu kako bi završio svoju specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva. Naša sagovornica kaže da do njihovog susreta o Bosni i Hercegovini nije znala apsolutno ništa.

“Kad smo se upoznali Senad i ja i kad mi je rekao da dolazi iz Bosne i Hercegovine, ja sam ga pitala: ‘Bosna i šta?’ Čula sam za Jugoslaviju, ali ne i pojedinačne države do tada”, kroz smijeh se prisjeća Kirsten‑Sarić.

Nekoliko godina kasnije, sreli su se slučajno, ovaj put u Sarajevu kad je ona bila na stažu.

“Tad smo se zaljubili jedno u drugo, a vjenčali smo se 2002. godine”, priča naša sagovornica i dodaje da su zbog karijere nekoliko godina nakon vjenčanja živjeli odvojeno. Ona je u Njemačkoj radila kao internista, a Senad u Bosni i Hercegovini kao šef ginekologije u Kantonalnoj bolnici u Mostaru. U međuvremenu je ova vrijedna i uporna dama uspjela završiti i specijalizaciju za internu medicinu i veliki dio subspecijalizacije za kardiologiju.

Četiri godine kasnije, na svijet je došao njihov sin Benjamin, koji se rodio u Njemačkoj. Benjamin je bio glavni razlog zbog kojeg je Grit odlučila zastalno preseliti u BiH.

“Tad smo rekli da je u interesu porodice i sina da zajedno živimo, i tako sam se preselila u Mostar. Odmah sam se uključila u rad tadašnje specijalističke ordinacije koju je vodio moj suprug, a 2006. godine smo to proširili u polikliniku, u kojoj i danas radimo. Poslije se rodila i kćerka Ranya u Mostaru”, priča Kirsten‑Sarić, ponosna mama. Naglašava da je i ljubav prema suprugu Senadu utjecala na dolazak u BiH, te da se danas veoma lijepo osjeća kao bosanskohercegovačka snaha.

“Mislim da biti dobar ili loš čovjek ne ovisi od putovnice, nacionalnosti, etničke pripadnosti ili religije. Velika je sreća naći nekoga ko ti odgovara za bračnu zajednicu i za osnivanje porodice. Ja nisam pitala odakle si, koja ti je etnička pripadnost i religija, nego mi je prioritet bio upoznati čovjeka s kojim ću se slagati. Uopće mi nije bilo bitno odakle mi je suprug, iako sam imala veliku prednost što sam na kraju završila u Hercegovini jer je to jedna veoma lijepa regija”, kaže Kirsten‑Sarić.

Tvrdi da joj se nije bilo teško uklopiti u bh. društvo jer je prethodno više puta posjećivala Bosnu i Hercegovinu: “Vrlo dobro sam upoznala porodicu mog supruga. Svi smo se dobro znali i to su bili vrlo lijepi trenuci za mene. Ja sam se svom djetetu mogla posvetiti uz podršku porodice mog supruga. To je bilo jako lijepo. Inače, u Njemačkoj sam kao doktorica živjela samostalno i naviknuta sam bila da sve sama organiziram. U Mostaru je bilo drugačije, tu je bila velika pomoć od porodice koja se skupila oko nas i dala nam podršku.” Ističe da joj je ta ista podrška porodice olakšala da se vrati svojoj karijeri. Cijeni da u njenoj matičnoj zemlji ne bi bilo tako lahko.

S obzirom na to da naša sagovornica danas perfektno govori bosanski jezik, pitali smo je kako ga je naučila i da li je pohađala kurs jezika. Na to ona šaljivo odgovara: “Ja ne znam da li uopće postoji kurs bosanskog za strance?! Nisam išla na kurs, sama sam nabavila knjigu bosanske gramatike i rječnik, i tako učila. Kući sam sjedila s rječnikom i pisala svoj spisak stvari koje trebam kupovati.” Doktorica Kirsten‑Sarić priznaje da joj je na početku najveći izazov bio ići u kupovinu, a od svega najkompliciranije kupovati u mesnici, u kojoj je morala do detalja objašnjavati šta želi.

JEDINA POLOŽILA SUBSPECIJALISTIČKI ISPIT IZ KARDIOLOGIJE

Pošto je vrlo brzo počela raditi u suprugovoj privatnoj ordinaciji, Grit je morala svaki dan komunicirati s ljudima.

“Narod Bosne i Hercegovine vrlo je ljubazan, pogotovo prema strancima, i jako su se radovali kad vide da se trudim i pokušavam da naučim bosanski. Puno su mi pomagali. To u Njemačkoj nisam znala, a ondje strancima nije tako lahko”, priznaje Njemica Grit.

Ovoj upornoj i uspješnoj dami jezik nije bio prepreka da nastavi svoje usavršavanje i edukaciju u BiH. Od 2009. do 2014. godine radila je u Kliničkoj bolnici Mostar, na odjelu kardiohirurgije, kao konzilijarni specijalista za ultrazvučnu dijagnostiku.

“Tu sam stalno radila u operacijskoj sali, u ambulanti, i tu sam usavršila jezik. Svaki dan sam bila u situacijama u kojima sam morala savladati i jezik i stručnu terminologiju. I djeca su mi puno pomogla. Prvo jaslice, pa vrtić i škola. Svaku riječ koju su oni učili i ja sam s njima naučila”, priča Kirsten‑Sarić.

U toku rada završila je subspecijalizaciju iz kardiologije i 2011. godine bila je prvi i jedini kandidat koji je položio subspecijalistički ispit iz kardiologije pred komisijom Ministarstva zdravstva FBiH: “Bila sam prvi kandidat poslije rata koji je to ovdje završio. To je meni bilo iznenađenje. I to ja, Njemica, koja je ovamo došla da to polaže.” Svoje njemačke diplome nostrificirala je, kaže, pred Ministarstvom zdravstva Federacije BiH i danas je zaposlena u poliklinici “Arbor Vitae Dr. Sarić”, koju vodi sa svojim suprugom.

Komentirajući zdravstveni sektor u BiH, kaže da je situacija vrlo heterogena. “Na jednoj strani imate dobro razvijen privatni sektor, u kojem su vrlo dobri stručnjaci koji rade na vrhunskim tehničkim aparatima, a koji se, nažalost, potpuno privatno finansira. Preko puta stoji državni sektor, u kojem se svi jako trude i stalno se bore s nekim deficitima. I u toj situaciji se nekako izgubi pacijent. To je žalosno vidjeti, ali mislim da se to polahko mijenja. Optimistična sam i mislim da će s vremenom sve biti bolje”, kaže Grit Kirsten‑Sarić.

U poređenju s Njemačkom, tvrdi da prosječni nivo obrazovanja ljekara u BiH nije tako visok. “Ima divnih kolega kojima je obrazovanje na visokom nivou, a koji imaju i dobre ljudske kompetencije u odnosu s pacijentima. Ja sam radila u oba sektora. Prosječni nivo nije tako visok kao u Njemačkoj. Ne možete očekivati u svakoj klinici isti nivo. Ima vrlo dobrih stručnjaka u svakoj klinici. Vrlo je važno ocijeniti pojedinca”, smatra ova doktorica medicine.

U BiH je uvriježeno mišljenje da je njemački proizvod po automatizmu dokaz i kvalitete. Pitali smo našu sagovornicu da li je to slučaj i s obrazovanjem i da li je ona osjetila tu prednost u radu s pacijentima, s obzirom na to da se školovala u Njemačkoj.

“Njemački sistem obrazovanja na visokom je nivou, a velika je i konkurencija. Za razliku od BiH, riječ je o zemlji s 83 miliona stanovnika. Konkurencija je mnogo jača i očekuje se stalno kvalitetno obrazovanje i usluga na visokom nivou. U suprotnom, ne možete biti uspješni. Ta struja ovdje nije toliko izražena. Ima to svoje razloge. Ko u Njemačkoj uspije, to znači da zaista i vrijedi. Zato postoje realni razlozi zašto ljudi očekuju neku veću kvalitetu od čovjeka koji je studije završio u Njemačkoj”, objašnjava naša sagovornica.

Međutim, pored stručnosti, ona se u svom poslu trudi biti ljubazna i da ima ljudski i topao odnos sa svojim pacijentima. Smatra da je to temelj komunikacije.

“Nema pacijent ništa od najboljeg stručnjaka ako on ne zna prenijeti svoju informaciju i ako se pacijent grči u strahu od ljekara. Imam osjećaj da pacijenti posebno cijene kad im se približim na drugačiji način, kad ih primim kao čovjeka i razmišljam kako se taj ispred mene osjeća dok tu sjedi u strahu. Vidim da ljudi, pored struke, jako cijene i da li su primljeni srdačno”, smatra Kirsten‑Sarić.

ODUŠEVLJENA PORODICOM I RAZLIČITIM KULTURAMA

U Bosni i Hercegovini joj se posebno dopada toplina i gostoprimstvo naroda, ali i mjesto koje porodica zauzima u društvu.

“Bosanci i Hercegovci izuzetno su ljubazni prema gostima i prema strancima. Također, ovdje porodica ima važnost koju je izgubila u industrijskim državama. Ovdje je vrlo važno sjesti zajedno, komunicirati, uživati u krugu porodice i prijatelja, i to je velika prednost bosanskohercegovačkog mentaliteta”, priča naša sagovornica, ističući da je fascinirana i različitim kulturama: “Meni je široko i toplo srce kada planinarim brdima oko Mostara, a iz centra grada čujem zvono katoličke crkve, nedavno postavljeno zvono pravoslavne crkve i ezan s džamije, sve u isto vrijeme. Ipak je to neki koncept koji može biti primjer za cijelu Evropu, samo da to malo bolje prepoznamo, cijenimo i njegujemo. Šarenilo naroda, kultura, svi se praznici slave, to je meni toliko bogatstvo ovdje doživjeti i vidjeti… Ja mislim da je u tome veliki i ogroman potencijal. Samo da to malo bolje prepoznamo.”

Pitali smo našu sagovornicu da li je naučila kuhati bosanska jela i kako uspijeva uskladiti poslovne i porodične obaveze.

“Moram vam reći da sam veliki radnik. Ja i moj suprug smo toliko na poslu da vrlo rijetko uspijem kuhati. Moram priznati da na bosansku kuhinju nisam još prešla, a nisam još ni imala potrebe jer sam u krugu vrlo ljubaznih zaova koje sve to učine za mene”, iskrena je Grit. Kaže da je upravo taj bogati porodični život u BiH omogućio da radi na visokom nivou, a da je uvijek mirna jer zna da su djeca u sigurnim rukama. Na pitanje šta joj nedostaje iz Njemačke, odgovara: “Ništa. Ja sam ovdje kod kuće jer mi je porodica ovdje. Moji su roditelji u Njemačkoj. To je nedostatak, da nena i dedo nisu uz nas, ali mi idemo redovno kod njih. I oni nas posjećuju kad god imaju priliku i jako im se sviđa Bosna”, objašnjava Grit.

Slobodno vrijeme najčešće provodi u prirodi i na planinama sa suprugom Senadom.

“Mi mnogo vremena provodimo vani. To mene ispunjava pozitivnom energijom, možda sam zato cijeli dan u dobroj komunikaciji s pacijentima i ostalim ljudima. Ja uživam biti u prirodi i u zelenilu. A Bosna i Hercegovina pruža puno mogućnosti. Blizu je more, a i skijalište. Mnoštvo je planina u okruženju. Ja ne znam koja zemlja ima toliko vrhova oko 2.000 metara visine kao što ima BiH, toliko prirodnih jezera i rijeka. Želiš li rafting ili ronjenje, nema šta ne možete uraditi ovdje. Ja uživam u tome”, zaključuje naša sagovornica.

 

PROČITAJTE I...

Iako oslabljena, i dalje postoji tradicija pravljenja šarenih svijeća, ali je, nažalost, sve manje onih koji to prakticiraju pa tako današnja djeca nemaju sreće da osjete tu radost. Kupovala bi se svakom djetetu po jedna šarena svijeća pa su djeca čekala čija će prva izgorjeti, odnosno čija će duže trajati, to je bilo veselje kao današnja dječija radost uzrokovana slatkišima. Bila je to posebna radost za djecu, zbog koje su s uzbuđenjem dočekivali novu hidžretsku godinu

Sabit Milinkić rođen je u Turiji. Prije odlaska u Sydney (1986) radio je u Fabrici sode u Lukavcu. Radio je u nekoliko multinacionalnih kompanija (automatsko vođenje industrijskih sistema), a trenutno je zaposlen u finskoj kompaniji “Valmet”. Objavio je dvije knjige poezije (Kofer, 2014. godine, i Sa ovih daljina, 2017. godine), kao i autobiografski roman Izet. Svjedok jednog vremena, 2009. godine, ali i nemali broj tekstova publicističke prirode koji uglavnom govore o Bosni i Hercegovini i povijesnoj tragediji njenog naroda

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!