Predstavljen 65. broj časopisa „Prilozi za orijentalnu filologiju“

U znaku lijepe tradicije istraživanja književne baštine bošnjačkih autora koji su pisali na arapskom, turskom i perzijskom su i četir rada iz oblasti književnosti zastupljena u ovom broju časopisa. Dženita Karić u svom radu pod naslovom “Djelo Dalail al-sairin” Imam-zade Hasana al-Busnavija i fadailska literatura: tekstualni autoritet i sveti prostor podsjeća na jedan od najstarijih proznih žanrova u književnostima muslimanskih naroda, žanr fadaila, daje definiciju, kasifikaciju i pregled razvoja ovoga žanra, te se fokusira na djelo Imam-zade Hasana Bosnevija, njegovu strukturu i sadržaj.

O sadržaju izvornih znanstvenih radova, preglednih radova i priloga, kao i o sadržaju stručnih, informativnih i kritičkih prikaza objavljenih u ovom broju godišnjaka Orijentalnog instituta, koji već 65 godina u regionu uspijeva održati status jedinstvenog časopisa u oblasti orijentalne filologije i zaslužuje naslov jednog od najprestižnijih svjetskih časopisa u ovoj oblasti, govorile su dr. Fazileta Hafizović i dr. Amina Šiljak-Jesenković.

Hafizović je kao dosadašnja urednica govorila o važnosti časopisa i neophodnosti da rezultati istraživanja objavljeni u okviru izdanja Orijentalnog instituta, a napose u okviru časopisa „Prilozi za orijentalnu filologiju“ budu ozbiljno tretirani i referirani ne samo u orijentološkim ili osmanističkim, već i u širim krugovima koji se bave humanističkim i društvenim znanostima, ali i kao nezaobilazni sekundarni izvori prilikom pisanja udžbeničke literature.

Kao historičarka osmanistkinja Hafizović se posebno osvrnula na radove i priloge iz njene naučne oblasti: historija i diplomatika; rad Munira Mujića, koji povijesno kontekstualizira dokument kojim su braća Branković kupili od vakufa medrese al-Salahije Getsemanski vrt 1681, rad Dragane Amedoske o ostavštini Mehmed-paše Kukavice, rad Elme Korić o Bosanskom pograničju u vrijeme Dubičkog rata 1788-1791., članak Fuada Ohranovića koji svojim preglednim radom daje doprinos proučavanju bosansko-dubrovačkih odnosa u prvoj polovini XVII stoljeća, te članak Sedada Bešlije koji u svom prilogu traga za odgovorom na pitanje da li je Turhan Emin-beg graditelj ustikoljanske džamije koja se smatra najstarjom džamijom na prostorima Bosne i Hercegovine, i u vezi s čijom gradnjom i graditeljem postoje brojne nedoumice.

Šiljak-Jesenković predstavila je članke iz oblasti jezika, književnosti, filozofije i kulturne historije: dva rada iz oblasti jezika – rad Mejre Softić koja u ovom broju piše o formalnim i funkcionalno-semantičkim obilježjima neodređenih imenskih riječi u arapskome jeziku i rad Kerime Filan koja promatrajući turski jezik Visočanina Osmana Šuglije kroz primjenu u naučnom diskursu znalački analizira rečenice i konstrukcije odnosnog i izričnog značenja  i to na kropusu njegovog komentara “Emsile”, udžbenika arapskoga jezika korištenog u osmanskim medresama tijekom više stoljeća.

U znaku lijepe tradicije istraživanja književne baštine bošnjačkih autora koji su pisali na arapskom, turskom i perzijskom su i četir rada iz oblasti književnosti zastupljena u ovom broju časopisa. Dženita Karić u svom radu pod naslovom “Djelo Dalail al-sairin” Imam-zade Hasana al-Busnavija i fadailska literatura: tekstualni autoritet i sveti prostor podsjeća na jedan od najstarijih proznih žanrova u književnostima muslimanskih naroda, žanr fadaila, daje definiciju, kasifikaciju i pregled razvoja ovoga žanra, te se fokusira na djelo Imam-zade Hasana Bosnevija, njegovu strukturu i sadržaj.

Berin Bajrić iz perspektive savremene teorije tekstualnosti razmatra pisanu ostavštinu Salahuddina Abdullaha Salahije na arapskom jeziku,  određujući klasičnu sufijsku poeziju kao mogući kulturnomemorijski repozitorijum i jedan od krajnjih stadija transformacije motiva antičke arapske kaside. Rad ima za cilj dati doprinos situiranju i valorizaciji bošnjačke književnosti u korpusu književnosti i kulture islamskoga svijeta kao velike interkulturalne i interliterarne zajednice. Sabaheta Gačanin se bavi pismima i poezijom sarajevskog pjesnika, prozaiste i kadije Muhameda Nerkesije, i razotkriva ga sa jedne strane sofisticirani jezik i stil ukrašene rimovane proze kao majstora ukrašene proze, u kojoj je pokazao kako vješto uspijeva tvoriti osmansku rečenicu koja obiluje perzijskom i arapskom leksikom i sintagmama, a sa druge strane ukazuje na šarm koji pismima daju ubačeni stihovi drugih autora, i kojima Nerkesija naglašava vlastitu poruku, ukazuje na ovog autora i kao kaligrafa, te ističe njegova pisma i kao moguću građu za kulturno-historijska istraživanja.

Adnan Kadrić, baveći se prvenstveno književnom baštinom na turskom jeziku, uvidom u zamašan autorski korpus Sabita Alaudina Užičanina, Hasana Zijaije Mostarca, Ahmeda Valije Novopazarca, Fevzije Mostarca, Ali-bega Vusletija Užičanina i drugih bošnjačkih autora narativnih spjevova, traga za recepcijom, teorijskim definiranjem i modelom analize narativa u starijoj književnosti Bošnjaka na orijentalnim jezicima. Rešid Hafizović u tekstu Kur’an – epistemiološka paradigma islama, govori o Kur’anu kao “vrutku svekolikog znanja i primarnom izvoru islamskog vjerovanja” i usredsređuje se na Kur’an kao otkriveni Tekst koji je svetoj povijesti dao “nepreinačeno monoteističko usmjerenje i pečatnu puninu i zasvodnicu”.

Iz oblasti historije islamske umjetnosti zastupljen je rad Harisa Derviševića, koji piše o kermanskoj haliji iz sedamnaestog stoljeća, sačuvanoj u fundusu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Dervišević istražuje put dolaska perzijskih umjetnina na ove prostore, sa jedne strane u osmanskom periodu, preko trgovaca i vojnika koji su odlazili u Perziju, a sa druge strane u austro-ugarskom periodu, što promatra kroz Kallayevu tendenciju purifikacije osmanskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Autor daje detaljan opis velike halija iz Mahana, te na osnovu teksta na gornjoj strani halije utvrđuje i godinu njena nastanka.

U novom broju POF-a možete čitati i osvrte na nova izdanja bosanskohercegovačkih historičara i orijentalnih filologa. Aladin Husić predstavlja Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Kantonalnog arhiva Travnik, koji je sačinio Mustafa Jahić. Ekrem Čaušević predstavio je Novi tursko-srpski rječnik Marije Đinđić, Amina Šiljak-Jesenković piše o knjizi Adnana Kadrića Uvod u stilistiku divanske književnosti – Lingvostilistička analiza poezije Sabita Alaudina Bošnjaka.  Elvir Musić je predstavio dva izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu:  “Odrazi ljubavnih mesnevija u stihovima bošnjačkih divanskih pjesnika” Amine Šiljak-Jesenković i Lirica Persica – Antologija poetskog pamćenja Sabahete Gačanin.

Aida Smailbegović piše o knjizi Munira Drkića Višejezičnost u Mesneviji Džalaludina Rumija, Elma Korić predstavila je knjigu Palmire Brumment Mapping the Ottomans: Sovereignty, Territory and Identity in the Early Modern Medirettanean, a Azra Kasumović knjigu Fazilete Hafizović Požeški sandžak i osmanska Slavonija. U ovom broju predstavljene su još dvije knjige Fazilete Hafizović od kojih je jedna objavljena u izdanju Orijentalnog Instituta, a druga u suizdavaštvu Orijentalnog instituta sa SKD Prosvjeta Zagreb i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Nenad Filipović predstavio je knjigu Hafizovićeve Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike 1701. Godine, a Muamer Hodžić studijsku monografiju Kliški sandžak od osnivanja do početka Kandijskog rata (1537-1645. godine). Aida Smailbegović je našu naučnu javnost informirala o sadržaju knjige koju je uredila Amy S. Landau, a koja nosi naslov Pearls on a String: Artists, Patrons, and Poets at the Great Islamic Courts.

 

PROČITAJTE I...

. Bježeći pred nacističkom pomamom, u New York dolazi Jevrej Alfred Lion i odmah biva zaražen jazzom. Krajem iste godine pridružuje mu se još jedan jevrejski izbjeglica iz Njemačke, fotograf Francis Wolff, koji je također iskazivao strast spram jazza. Nastaje “Blue Note Records”, etiketa na kojoj su pokušavali i uspjeli kaptirati sve promjene u jazzu, bez imalo estetskih posrtaja i ekonomskih kompromisa

Ime je dobio po slavnom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću. Bio je profesor emeritus Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, prvi predsjednik P.E.N. Centra BiH, direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu te redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Pisao je romane, eseje iz teatrologije i književne teorije i kritike, putopise, pripovijetke i radiodrame

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!