Pređimo na karling

Nemamo mi veze s tim sportom. Ni hokejaši, ni publika koja na svaki kontakt traži faul, a bogami ni TV novinari koji su pratili događaj.

 

A da probamo s karlingom? Tim sportom koji je u svijetu toliko napredovao pa već imaju dopingovane, a zatim i suspendovane takmičare. Treba nam manje leda, istina, nešto drugačijeg od onog za druge sportove na ledu, ali je ipak manje. Možda bi i iluzija bila manja, s manjom plohom. Sudeći po svemu, a i s aspekta tradicije, nekako bi metla bolje pristajala našim predstavnicima na ledu. Karling je savršen, metla ili četka, imamo talent.

Neviđenu kampanju u bh. sportu smo vidjeli proteklih dana, pa i mjeseci. Hokejaška reprezentacija BiH igrala je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo divizije C. Paketi ulaznica, pretprodaja, klipovi, limitirana edicija dresova na prodaju, gostovanja u medijima… Kakva maestralna režija marketinških stručnjaka, inače ne tako davno hapšenih u jednoj od akcija suzbijanja organiziranog kriminala. Skoro da su sve uvjerili da se radi o vrhunskom događaju. Još samo da znamo igrati hokej, sve bi bilo idealno.

Istina, savladali smo “velike” rivale poput Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, tradicionalno neugodnih zemalja u svijetu sportova na ledu. Svaka čast igračima, ali, ljudi dragi, ovo što vi igrate nije taj sport. Pa svi se slažu da su na tim utakmicama sudije najbolji klizači. Čak bolji klizači i od Turkmenistanaca, koji su nas deklasirali.

Jasno, imamo led samo nekoliko mjeseci, ali kada je već tako, treba shvatiti da smo rekreativci, i na tome stati. Kakve velike najave, za koga velike najave? Ne treba ovaj sport podvaljivati kao spektakl. Nemamo više ni ćevapa s obzirom na to da je iz Hokejaškog saveza BiH isključen poznati sarajevski ugostitelj i optuženik Mrkva.

Nemoguće da je to do ćevapa, ali nema tu kuveta, ljudi, za ovako dinamičan sport. Sporo, traljavo i ispod svakog prosjeka. Nemamo mi veze s tim sportom. Ni hokejaši, ni publika koja na svaki kontakt traži faul, a bogami ni TV novinari koji su pratili događaj. Kod njih se igralo više loptom nego pakom, a da ne pričamo o čuđenju kada nije priznat gol postignut klizaljkom. Tu treba staviti tačku. A mogli bi staviti tačku i na sindrom promocije trećerazrednih događaja i sportista.

Nekako se ne može oteti utisku da ovaj naš hokej podsjeća na boks. Razlika je u tome što se za 1.000 eura ne može naručiti protivnik koji će pasti, ali zato itekako ima protivnika koji liče na ove iz Kuvajta ili UAE. Nije davno bilo kada su se protivnici naših bokserskih “šampiona” ponašali baš kao da nastupaju na uglancanoj ledenoj plohi. Padali su kao pokošeni rivali Polje, Peljte, Hadžića… Sve to su mediji pratili, dizali u nebesa, a u redakcijama se ismijavali pobjedama nad kuharima ili vojnicima NATO snaga koji su iz zabave ušli u ring.

Imamo danas nasljednike koji su po tri godine aktuelni juniorski prvaci svijeta, kao da je to takmičenje zaleđeno nakon njihove pobjede. Imamo prvake koji su neporaženi, a da nisu pobijedili borca s bilo kakvom reputacijom u dvadesetak borbi. Zanimljivo da se samo kod nas ne zna ime protivnika našim bombarderima i do nekoliko dana prije meča. I nikoga u našim medijima ne zanima koga to pobjeđuju naši čelični momci u tom profi boksu.

Zato i jesmo u sportu tu gdje jesmo. Slavimo ono što drugi i ne prate u svojim državama. Zato se radujemo kada mlađe fudbalske selekcije prođu u kvalifikacije, jer mi ne znamo za bolje. I ne zaslužujemo bolje, da budemo realni. Neka nas u borbama za baraže. Jeftina promocija, a šta koga zanima što se radi o klasičnoj šupljoj priči?!

PROČITAJTE I...

Tri godine GRAS pokušava nabaviti nove minibuse da bi mogao održavati linije u sarajevskim padinskim naseljima, ali “Transturist”, koji uopće ne može učestvovati na tenderima, obara svaki GRAS-ov tender, a u tome ima podršku firme “Sejari”, koja se pojavljuje kao ponuđač minibusa, koja očito ne želi isporučiti minibuse, ali odugovlačenjem pogoduje “Centrotransu”. Zajedničko im je većinski vlasnik – “Sejari Holding GMBH” iz Njemačke

“Većina naših pripadnika, nas oko devedeset posto, bilo je teže ili lakše ranjavano. U direktnim borbama s agresorom i izdajnicima Fikreta Abdića poginulo je i devet naših pripadnika. Naš trud, hrabrost i zalaganje prepoznali su i u vrhu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Zbog naših ratnih zasluga, odlikovani smo 6. aprila 1995. godine najvećim kolektivnim odlikovanjem: 'Ratnom zastavom MUP-a BiH' i bili smo jedna od svega tri policijske jedinice u Republici Bosni i Hercegovini kojima je dodijeljeno to priznanje”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!