Pravoslavna crkva na ivici raskola

Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

Nakon dvodnevnog sinoda održanog u Istanbulu, patrijarh Bartolomej, duhovni vođa Pravoslavne crkve, izjavio je kako priznaje autokefalnost crkve u Ukrajini. Na taj je način otvoren put za njeno izdvajanje iz okrilja Ruske pravoslavne crkve u Moskvi. Nakon ove najave, iz Moskve je stigao odgovor kako bi takav potez mogao značiti najveći razdor još od vremena velikog raskola između pravoslavlja i rimokatoličanstva 1054. godine. Razdvajanje Ruske i Ukrajinske crkve također je i geopolitički rascjep. To dodatno potkopava pokušaje Moskve da zadrži Kijev u svojoj političkoj orbiti i da ponovno uspostavi utjecaj u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko izrazio je zadovoljstvo odlukom carigradskog patrijarhata i pozdravio kraj “imperijalističkih iluzija i šovinističkih fantazija” Moskve.

PUTINOVE AMBICIJE

Na odluku donesenu u Istanbulu reagirala je Ruska pravoslavna crkva. “Carigradski patrijarhat donio je katastrofalnu odluku, u prvom redu za sebe i općenito za cijeli pravoslavni svijet, Carigradski patrijarhat prešao je crvenu liniju”, rekao je glasnogovornik ruskog patrijarha Kirila Aleksandar Volkov. “Ruska pravoslavna crkva će prekinuti euharistijske odnose s Ekumenskim patrijarhatom zbog njegove odluke o autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve”, nastavio je Volkov.

Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskom patrijarhatu, a drugi dio vjeran je Kijevskom patrijarhatu, samoproglašenom nakon neovisnosti zemlje 1992. i do sada ga nije priznavala niti jedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva u septembru djelomično je prekinula veze s Carigradskim patrijarhatom, s kojim je i do tada imala teške odnose. Također upozorava na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke Carigradskog patrijarhata, jer su neki crkveni dužnosnici župa vjernih Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.

Kada su u pitanju autokefalne crkve, najstarije su Grčka pravoslavna, Gruzijska pravoslavna i Kiparska pravoslavna crkva. Osim ovih crkava, postoji još devet autokefalnih crkava koje obuhvataju slavenske i druge narode koji su kasnije prihvatili kršćanstvo. To su Ruska, Srpska, Rumunska, Bugarska, Poljska, Albanska, Češka i Slovačka te Američka ruskopravoslavna crkva. Ukrajinska crkva sada je, odlukom Bartolomeja, na putu da postane jedna od takvih.

Ukrajinci su godinama živjeli s činjenicom da njihova crkva za svoje postupke odgovara pravoslavnom patrijarhu u Moskvi. No, to se promijenilo, Ukrajinci s Moskvom više ne žele imati ništa. Kako zbog rata kojim je Rusija anektirala Krim, tako i zbog toga što je crkva instrument kojim Kremlj želi implementirati svoje imperijalne ambicije. Ukrajinska crkva blizu je autokefalnosti nakon što je patrijarh Bartolomej, duhovni vođa oko 300 miliona vjernika Istočne pravoslavne crkve, odlučio prkositi Rusiji i dodijeliti im nezavisnost, poznatiju i kao autokefalija. “Stjecanje autokefalije dio je procesa izlaska iz imperijalne orbite Moskve”, komentira kijevski profesor Vyecheslav Gorshkov, stručnjak za vjerske studije. “Politika moskovske crkve tokom posljednjih nekoliko stotina godina nije uopće bila neovisna, ona je uveliko ovisila o državi”, dodao je Gorshkov za NYT.

Pojašnjava kako je crkva velikodušno podržavala ideju Vladimira Putina o Moskvi kao glavnom gradu za sve istočnopravoslavne kršćane, podržavala Putinove napore o obnavljanju statusa Rusije kao supersile. Zauzvrat, Putin je podupirao crkvu, ideju Moskve kao bastiona “tradicionalnih vrijednosti” i u svijet slao sliku Kremlja kao nasljednika tradicija ruskog carstva. Sada, kada je Ukrajinska crkva na rubu samostalnosti, to je ogroman udarac Putinovom imperijalnom projektu, direktna neželjena posljedica ruske invazije na Ukrajinu.

KIJEV I MOSKVA

Zbog Bartolomejevih najava o davanju samostalnosti Ukrajinskoj crkvi, Rusi prijete potpunim razilaženjem sa sjedištem crkve u Istanbulu, što bi, kako smatraju mnogi svjetski analitičari, izazvalo najveći raskol u kršćanstvu nakon podjele 1054. godine. Ruska crkva tvrdi da Bartolomej, koji upravlja sjedištem u Istanbulu, nema pravo izdvojiti Ukrajinsku pravoslavnu crkve iz krila Moskovske patrijaršije bez njihovog pristanka. Nije ovo prvi put u historiji da se događaju sporovi unutar pravoslavne crkve. Za razliku od rimokatoličke crkve, koja ima jednog, nespornog lidera u Vatikanu, svaka od 14 crkava istočne grane kršćanstva ima značajan suverenitet.

Ukrajinska crkva bila je pod nadzorom moskovskog patrijarha još od 1686. godine. Sada, kada je na ivici pune samostalnosti, Moskva je najavila kako će prekinuti sve kontakte s Istanbulom i Bartolomejem. “Ruska crkva neće prepoznati ovu autokefaliju, a mi nemamo drugog izbora nego da prekinemo vezu s Istanbulom”, rekao je Hilarion Volokolamsk, šef vanjskih odnosa Ruske crkve. “Bartolomej više neće biti prepoznat kao vođa 300 miliona pravoslavaca širom svijeta. Barem polovica tog stanovništva više na njega neće tako gledati.” Već se odavno čuju mišljenja kako su mnogi u pravoslavnoj crkvi umorni od onoga što nazivaju ruskom arogancijom i pretjerano nacionalističkim stavom klerika u Moskvi. Kažu kako je Bartolomejev čin dobar, ali isto tako upozoravaju da će raskol ostaviti pravoslavnu crkvu slabijom i siromašnijom, odvojenom od zemlje iz koje crpi značajan novac i u kojoj ima utjecaj.

Ruska crkva, koja tvrdi da upravlja s oko 150 miliona vjernika, izgubit će oko 40 posto svojih sljedbenika. Naime, prema procjenama, u Rusiji je oko osam posto praktičnih vjernika, dok je taj broj u Ukrajini i više nego dvostruko veći. Samostalna Ukrajinska crkva potkopala bi napore Moskve, koja želi sebe proizvesti u zaštitnika svih pravoslavnih vjernika, a bio bi to, kažu stručnjaci, treći veliki gubitak u njezinoj historiji, nakon gubitka Rima i pada Istanbula u ruke Osmanlija 1453. godine.

Moskva više ne kontrolira dijelove nekadašnjeg carstva poput Ukrajine ili Bjelorusije, ali vladavina Ruske pravoslavne crkve bila je u skladu s Putinovom tvrdnjom kako su svi oni još uvijek jedan narod, jedna crkva i jedna kultura. Svi su pripadali “ruskom svijetu”, konceptu kojeg su promovirali i Kremlj i patrijarh Kiril I, vođa Ruske pravoslavne crkve. Sada se stvari kompliciraju jer bi samostalnost Ukrajinske crkve bila snažan udarac Putinu, ali bi, isto tako, mogla osokoliti i druge crkve da traže neovisnost.

Stručnjaci i vjernici u Ukrajini tvrde da je na Moskvi krivnja za razvod braka. Naime, iz sjedišta crkve u Moskvi nikada nisu osudili agresiju na Ukrajinu, koja je rezultirala s deset hiljada mrtvih i otimanjem ukrajinskih teritorija. Štaviše, podrška separatistima bila je kontinuirana. Rat je bio katalizator procesa odvajanja crkve, posebice nakon što su neki svećenici odbijali učestvovati u posmrtnim obredima vojnika poginulih u borbama. Neki od njih išli su čak i dalje pa mrtve kritizirali zbog učešća u bratoubilačkom ratu. Ipak, sve do sada ukrajinski vjernici ostajali su pod skutima Ruske pravoslavne crkve jer je to bila jedina crkva u Ukrajini koja je službeno priznavala Istanbul, a time i svo istočno pravoslavlje. Međutim, Kremlj je, tvrde Ukrajinci, manipulirao crkvom kako bi izazivao nestabilnost.

CRNA GORA I MAKEDONIJA

Sada svi čekaju kako će reagirati Moskva i šta će uraditi. Ako Bartolomej u novembru potvrdi autokefalnost Ukrajinske crkve, to bi mogao biti dodatan vjetar u leđa Ukrajincima u njihovom odmicanju od Moskve, ali i veliki dobitak za predsjednika Porošenka pred predstojeće izbore na proljeće, jer je on kao jedan od temelja svoje politike postavio vjersku slobodu. U isto vrijeme, to je veliki politički poraz Putina koji dolazi nakon što mu je poprilično opala popularnost zbog uvođenja nepopularnih reformi penzionog fonda kojima je povećana životna dob neophodna za umirovljenje. Kijev i zapadne zemlje strahuju kako bi se zbog toga Rusija mogla odlučiti na ponovno slanje vojnih snaga u Ukrajinu i na silu spriječiti Kijev da crkvu postavi pod svoj patrijarhat.

Ruska crkva tvrdi da su Ukrajina i oni koji ih podržavaju ti koji guraju svijet na rub katastrofe. Za Rusku crkvu Ukrajina je nešto poput Kosova Srbiji. Naime, godine 998. Vladimir Veliki konvertirao je na kršćanstvo na prostorima koji danas pripadaju Ukrajini. Rusija tvrdi da je to rodno mjesto njihovog carstva i da je to historijsko naslijeđe ruske nacije. No, isto to tvrde i Ukrajinci. Uostalom, nakon aneksije Krima, Putin je izjavio kako je Kijev, upravo zbog simboličnog prelaska princa Vladimira na pravoslavlje, “majka svih ruskih gradova”.

Kada je u septembru ove godine postalo jasno da je autokefalnost Ukrajinske crkve neizbježna, Moskva se osvetila zabranom svih liturgijskih molitvi za Bartolomeja, te je zabranila svojim sveštenicima da učestvuju u vjerskim službama s carigradskim sveštenicima. Isto tako, prestali su učestvovati na svim skupštinama, teološkim dijalozima i povjerenstvima koje predvode predstavnici Carigrada.

“Carigradski patrijarh nema nadležnost nad Ukrajinom pod kanonskim zakonom”, tvrdi Vladimir Legoyda, šef odjela za odnose crkve s društvom i medijima u Moskvi. “Bartolomej navodi postojanje historijskih dokumenata koji dokazuju da je sporazum iz 1686. godine bio privremen. Međutim, takvi dokumenti ne postoje”, tvrdi Legoyda, dodajući kako je prestanak odnosa nakon više od tri stoljeća “apsurdan”. Pojasnimo i to kako je riječ o Bartolomejevoj odluci da skine anatemu s vođa raskolničkih crkvenih struktura u Ukrajini Filareta Denisenka i Makarija Maletiča i poništi pismo iz 1686. godine, kojim je moskovski patrijarh dobio pravo da postavlja i kijevske mitropolite.

Da cijela stvar po crkvu bude još gora, broj pravoslavaca u svijetu u stalnom je padu. Dvadeset posto svih kršćana svijeta je 1910. godine bilo pravoslavno. Danas ih je svega 12 posto. Pitanje je i kako će se sukob na relaciji patrijarha u Istanbulu i Moskvi odraziti i na ostale pravoslavne crkve u Evropi. Mediji u Srbiji, tako, tvrde kako su posljednji potezi sinoda ozbiljna tema za razmišljanje i za Srpsku pravoslavnu crkvu, jer pokazuju da se ono što su njeni arhijereji smatrali doskora gotovo nemogućim može desiti i u Makedoniji, ali i u Crnoj Gori, da obje zemlje po “ukrajinskom receptu” dobiju autokefalne crkve. Naglašavaju kako je i sam patrijarh Bartolomej nedavno izjavio da je isključivo pravo Carigradske patrijaršije da daje autokefalnost i da će to uraditi svuda gdje to bude bilo potrebno. S druge strane, Moskva tvrdi da samo ona može to činiti te da carigradski patrijarh pod svojom kontrolom ima samo 3.000 vjernika koji žive u najvećem turskom gradu.

Srpska pravoslavna crkva, tvrdi beogradska Politika, trebala bi tokom sljedeće nedjelje da se zvanično oglasi o najnovijim potezima sinoda. Tačnije, patrijarsi Irinej i antiohijski Jovan Deseti, koji trenutno boravi u zvaničnoj posjeti Srpskoj crkvi, objavit će zajedničko saopćenje. Patrijarh Irinej, kao i više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, kroz zvanična pisma i obraćanja javnosti, više su puta ponovili da je ovakvo davanje autokefalnosti Ukrajinskoj crkvi kršenje kanonskog poretka. Isto tako, crnogorski mitropolit Amfilohije rekao je agenciji TASS da zapadne sile pokušavaju da izazovu raskol u pravoslavnoj crkvi i da su takvi trendovi primijećeni u Ukrajini i Crnoj Gori.

Inače, patrijarh Irinej izazvao je skandal u Crnoj Gori kada je prije nekoliko dana izjavio da je “položaj crkve u Crnoj Gori gori nego u vrijeme okupacije Osmanlija, a da je položaj Srba kao u vrijeme NDH”. Zbog toga su se u crnogorskim medijima pojavile najave da će mu biti zabranjen ovosedmični ulazak u Crnu Goru, no, to se ipak nije desilo.

Autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve ukinuta je ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića 1920. godine, objavljivanjem dekreta o “ujedinjenju svih pravoslavnih crkvenih oblasti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca”. Proces obnove počeo je devedesetih godina, a Crnogorska crkva nije kanonski priznata. U aprilu ove godine grupa javnih ličnosti poslala je premijeru Crne Gore inicijativu da se poništi dekret kralja Aleksandra Karađorđevića iz 1920. godine kojim je ukinuta autokefalna Crnogorska (pravoslavna) crkva.

 

 

PROČITAJTE I...

Zgrada u svojoj ukupnosti, po brojevima i opisu (najveći terminal pod jednim krovom na svijetu), jeste velika, ogromna zapravo, međutim, to nije veličina koja plaši ili čini da se čovjek osjeća neprijatno ili izgubljeno u njoj. Naprotiv, čak i relativno prazna, ona je prijatno mjesto za boravak. Prirodno svjetlo možda je faktor koji tome najviše doprinosi

Instrukcija resornog ministarstva u Vladi KS ne samo da je dobra i zakonita nego je u skladu s najvišim demokratskim principima i standardima kakvi se primjenjuju u svakom slobodnom i pluralnom društvu. A šta njena primjena znači u školskoj praksi? Nastava maternjeg jezika odvijat će se kao i ranije. Predavat će isti nastavnici i profesori, a učenici će ići u isto odjeljenje, zajedno kao i do sada, bez obzira na to da li im je maternji jezik srpski, hrvatski ili bosanski. Međutim, prilikom obrade nastavnih jedinica koje se tiču standardnojezičke norme nastavnici će voditi računa o izboru svakog učenika

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!