Pravljenje vještačkog balansa: Koliko je i ko je za šta osuđen pred Haškim tribunalom i Sudom BiH

Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici Suda BiH za ratne zločine, pred ovom institucijom do sada su okončani postupci protiv 126 osuđenih Srba, dok su 52 Srba oslobođena krivice. Pred Sudom BiH pravosnažno je osuđeno 45 Bošnjaka, a devet ih je oslobođeno optužbi za ratni zločin. Pravomoćnim presudama osuđeno je 26 Hrvata, a oslobođeno osam optuženih hrvatske nacionalnosti. Ipak, broj do sada pravosnažno osuđenih ne oslikava svu težinu zločina počinjenih od 1992. do 1995. godine nad građanima Bosne i Hercegovine. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je i nestalo 97.207 ljudi, pokazalo je istraživanje IDC Mirsada Tokače. Prema nacionalnoj strukturi, najviše ubijenih i nestalih – 64.036 su Bošnjaci, 24.905 žrtava je srpske nacionalnosti, 7.788 Hrvata i 478 ostalih

Presude Haškog tribunala i Suda BiH svjedoče o karakteru i zločinima počinjenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Najviše presuda ove dvije institucije donijele su političkim, vojnim i policijskim zvaničnicima Republike Srpske i Srbije. Osobe srpske nacionalnosti u Hagu su pravosnažno osuđene na ukupno 847 godina zatvora, ali i na pet kazni doživotnog zatvora.

Na doživotnu robiju osuđeni su Stanislav Galić, Milan Lukić, Vujadin Popović, Ljubiša Beara i Zdravko Tolimir, dok su na po 40 godina zatvora osuđeni Goran Jelisić i Milomir Stakić. Kada je riječ o osobama hrvatske nacionalnosti, u Hagu je pravomoćno osuđeno njih 18 na ukupno 277 godina zatvora. Najviše kazne dobili su Dario Kordić i Jadranko Prlić, po 25 godina zatvora. Za ratne zločine pravosnažno je u Haškom tribunalu osuđeno pet Bošnjaka na ukupno 41,5 godinu zatvora. Najvišu kaznu dobio je Hazim Delić, koji je osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina u logoru Čelebići kod Konjica.

HAG SUDIO, HAG OSLOBAĐAO

Trinaest osoba u Hagu oslobođeno je krivice nakon provedenih postupaka, a među njima su Sefer Halilović, Zejnil Delalić i Naser Orić. Od pravosnažno presuđenih u Hagu, krivicu za zločine u Bosni i Hercegovini priznali su Predrag Banović, Miroslav Bralo, Ranko Češić, Miroslav Deronjić, Dražen Erdemović, Darko Mrđa, Dragan Nikolić, Momir Nikolić, Dragan Obrenović, Biljana Plavšić, Ivica Rajić, Duško Sikirica, Damir Došen, Dragan Kolundžija, Milan Simić, Stevan Todorović i Dragan Zelenović.

Sud u Hagu osudio je pravosnažno ukupno 61 Srbina za ratne zločine na području bivše SFRJ. Presuđeni su Predrag Banović (8), Vidoje Blagojević (15), Dragan Jokić (9), Radoslav Brđanin (30), Ranko Češić (18), Miroslav Deronjić (10), Stanislav Galić (doživotna), Goran Jelisić (40), Momčilo Krajišnik (20), Milorad Krnolejac (15), Radislav Krstić (35), Dragoljub Kunarac (28), Radomir Kovač (20), Zoran Vuković (12), Miroslav Kvočka (7), Dragoljub Prcać (5), Mlađo Radić (20), Zoran Žigić (25), Milojica Kos (6), Milan Lukić (doživotna), Sredoje Lukić (27), Dragomir Milošević (29), Darko Mrđa (17), Dragan Nikolić (20), Momir Nikolić (20), Dragan Obrenović (17), Biljana Plavšić (11), Vujadin Popović (doživotno), Ljubiša Beara (doživotno), Drago Nikolić (35), Radivoje Miletić (18), Vinko Pandurević (13), Ljubomir Borovčanin (17), Milan Gvero (5), Nikola Šainović (18), Dragoljub Ojdanić (15), Nebojša Pavković (22), Vladimir Lazarević (14), Sreten Lukić (20), Duško Sikirica (15), Damir Došen (5), Dragan Kolundžija (3), Blagoje Simić (15), Miroslav Tadić (8), Simo Zarić (6), Milan Simić (5), Milomir Stakić (40), Mićo Stanišić (22), Stojan Župljanin (22), Duško Tadić (20), Stevan Todorović (10), Zdravko Tolimir (doživotno), Mitar Vasiljević (15), Dragan Zelenović (15); Vlastimir Đorđević (18), Miodrag Jokić (7), Milan Martić (35), Mile Mrkšić (20), Veselin Šljivančanin (10), Pavle Strugar (7,5) i Milan Babić (13).

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu (ICTY) zbog počinjenih ratnih zločina pravosnažno je osudio sljedeće osobe hrvatske nacionalnosti: Dražena Erdemovića (5), Zlatka Aleksovskog (7), Tihomira Blaškića (9), Miroslava Bralu (20), Antu Furundžiju (10), Darija Kordića (25), Marija Čerkeza (6), Dragu Josipovića (12), Vladimira Šantića (18), Zdravka Mucića (9), Mladena Naletilića (20), Vinka Martinovića (18), Ivicu Rajića (12), Jadranka Prlića (25), Slobodana Praljka (20), Brunu Stojića (20), Milivoja Petkovića (20), Valentina Ćorića (16) i Berislava Pušića (10). Petero je Bošnjaka pravosnažno osuđeno u Hagu: Rasim Delić (3), Enver Hadžihasanović (3,5), Amir Kubura (2), Hazim Delić (18) i Esad Landžo (15).

SUĐENJA ZA GENOCID, SILOVANJA I SPALJIVANJA

Odjel 1 za ratne zločine Suda BiH uspostavljen je 2004. godine. Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici Suda BiH za ratne zločine, pred ovom institucijom do sada su okončani postupci protiv 126 osuđenih Srba, dok su 52 Srba oslobođena krivice. Pred Sudom BiH pravosnažno je osuđeno 45 Bošnjaka, a deset ih je oslobođeno optužbi za ratni zločin. Pravomoćnim presudama osuđeno je 26 Hrvata, a oslobođeno devet optuženih hrvatske nacionalnosti.

Ipak, broj do sada pravosnažno osuđenih ne oslikava svu težinu zločina počinjenih od 1992. do 1995. godine nad građanima Bosne i Hercegovine. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je i nestalo 97.207 ljudi, pokazalo je istraživanje IDC-a Mirsada Tokače. Prema nacionalnoj strukturi, najviše ubijenih i nestalih – 64.036 jesu Bošnjaci, 24.905 žrtava je srpske nacionalnosti, 7.788 Hrvata i 478 ostalih.

Šefik Alić, pomoćnik komandanta za bezbjednost bataljona “Hamze” 505. brigade 5. korpusa Armije RBiH, osuđen je na osam godina zatvora zbog učestvovanja u ubistvu četiri zarobljena srpska vojnika. Ramiz Avdović, komandir straže u zatvoru kasarne “Viktor Bubanj”, osuđen je na tri godine zbog premlaćivanja trojice zatočenika. Nisvet Gasal, Musajb Kukavica i Senad Dautović osuđeni su na ukupno 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad bugojanskim Hrvatima.

Po komandnoj odgovornosti, za zločine nad bugojanskim Hrvatima, nakon priznanja krivnje, na osam godina osuđen je Enes Handžić. Ipak, najviša kazna koju je odredio Sud BiH nekom od optuženih Bošnjaka bila je ona iz 2007. godine, kada je Niset Ramić osuđen zbog strijeljanja četvero srpskih civila u okolini Visokog. Ramić je proglašen krivim za ratni zločin osuđen na deset godina, no kako je prije ove presude bio osuđen na 20 godina zbog pljačke i ubistva, Sud BiH mu je objedinio kazne i izrekao jedinstvenu u trajanju od 30 godina.

Kada je riječ o ratnim zločinima počinjenim nad Bošnjacima, najveći dio ubistava počinjen je od aprila do septembra 1992. godine. Samo u prvih šest mjeseci agresije ubijeno ih je 14.259. Po popisu iz 1991. godine, Bošnjaci su činili dvotrećinsku većinu u Istočnoj Bosni, ali su nakon agresije gotovo nestali s prostora uz tok rijeke Drine i za neke od zločina nad njima suđeno je pred Sudom BiH.

U Podrinju je ubijeno 15.400 Bošnjaka, odnosno 49,5 posto ukupnog broja ubijenih civila Bošnjaka na teritoriji Bosne i Hercegovine. Tragovi života Bošnjaka u Istočnoj Bosni sistematski su uništavani. U Zvorniku je ubijeno 3.936 Bošnjaka, u Bratuncu 3.533, Foči 2.707, Rogatici 1.648, Višegradu 1.757. U Vlasenici ih je ubijeno 2.590, od čega je 1.641 bošnjački civil.

Jedan od najtežih slučajeva ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima Istočne Bosne jeste onaj koji je rezultirao presudom od 34 godine zatvora Gojku Jankoviću iz Foče za zločine protiv čovječnosti. Janković je u ljeto 1992. godine izdvojio iz grupe zatočenih civila nekoliko žena koje su najprije bile ispitivane, a zatim grupno silovane, pri čemu su pretrpjele teške povrede. Jedna od silovanih bila je djevojka od petnaest godina. Janković je silovao i ubijao još nekoliko puta.

Između 13. jula i 13. augusta 1992. godine u fočanskoj dvorani “Partizan” silovao je nekoliko Bošnjakinja, neke od nesretnih žena tada su silovane grupno. 2. augusta 1992. godine iz kuće u Foči Gojko Janković izveo je tri maloljetne djevojke i odveo ih u selo Trnovača. Jedna od zatočenica tu je ostala nekoliko dana, dok su druge dvije držane do 23. januara 1993. godine. Nakon toga, ove dvije zatočenice prebačene su u drugi stan, u kojem su držane u zatočeništvu do 25. novembra 1993. godine. Gojko Janković i Dragoljub Kunarac djevojke su koristili kao seksualno roblje.

U Prijedoru je ubijeno 4.868 stanovnika. Njih više od 3.600 jesu Bošnjaci, a od tog su broja njih 3.500 bili civili. Iako to sud u Hagu nije priznao, u Prijedoru je počinjen genocid. Za zločine u Prijedoru pripadnicima Vojske i MUP-a RS suđeno je i pred Sudom BiH. Željko Mejakić, Momčilo Gruban i Duško Knežević osuđeni su za udruženi zločinački poduhvat. Mejakić je osuđen na 21, Knežević 31, a Gruban na sedam godina zatvora zbog zlostavljanja i progona nesrpskog stanovništva Prijedora. Više od 7.000 civila bilo je zatvoreno u prijedorske logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, u kojima su ubijani i seksualno zlostavljani.

Zorana Babića Sud BiH osudio je na kaznu zatvora u trajanju od 22 godine, Milorada Škrbića i Dušana Jankovića na po 21 godinu, a Željka Stojnića na 15 godina zatvora zbog učestvovanja u masakru prijedorskih Bošnjaka na Korićanskim stijenama na Vlašiću. Za taj zločin osuđen je i Damir Ivanković, koji je natjerao oko 200 muškaraca da uđu u dva autobusa kojima su sprovedeni do Korićanskih stijena, gdje su pobacani u provaliju. Tu je pucano na njih, a onda su na preživjele bacane bombe kako bi ih pobili.

Sud BiH donio je nekoliko pravosnažnih presuda protiv pripadnika Vojske i MUP-a RS kada je riječ o genocidu u Srebrenici. Za genocid u Srebrenici osuđeni su neki od pripadnika 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS. Franc Kos dobio je 35 godina, Stanko Kojić 32 godine, Vlastimir Golijan 15 godina, a Zoran Goronja 30 godina. Oni su učestvovali u strijeljanju više od 800 bošnjačkih muškaraca i dječaka na farmi Branjevo. Zbog učešća u genocidu u Srebrenici na po 20 godina osuđeni su Milenko Trifunović, Brane Džinić, Aleksandar Radovanović, Slobodan Jakovljević i Branislav Medan.

Za genocid u Srebrenici osuđen je i Božidar Kuvelja, koji je učestvovao u strijeljanju između 50 i 100 Bošnjaka ispred skladišta Kravica. Njih su pobili policajci MUP-a RS iz Centra za obuku Jahorina, a Kuvelja je, pucajući iz automatske puške, vršio “ovjeravanje” svakog muškarca za kojeg bi se uvjerio da je još živ. Milorad Trbić, pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade VRS, osuđen je na 20 godina zatvora zbog učešća u genocidu u Srebrenici.

Kada je o Višegradu riječ, najteži zločini koji su se desili u tom gradu bili su masovno ubistvo i spaljivanje 72 osobe u Pionirskoj ulici, masovno ubistvo u naselju Bikavac, masovna silovanja i ubistva u hotelu “Vilina vlas”. Sud BiH izrekao je pravosnažne presude i za zločine počinjene u ovom gradu na istoku BiH. Oliver Krsmanović, pripadnik 2. podrinjske lake pješadijske brigade VRS, osuđen je na 18 godina zatvora zato što je s Milanom Lukićem i pripadnicima njegove grupe učestvovao u nezakonitom zatvaranju 70 civila bošnjačke nacionalnosti na Bikavcu i njihovom ubistvu. Početkom juna 1992. godine Krsmanović je u hotelu “Vilina vlas” učestvovao u silovanju Bošnjakinja koje su bile zatočene u tom objektu.

ZLOČINI POD TUĐOM ZASTAVOM

Kada je riječ o pravosnažnim presudama Suda BiH, koje su za ratni zločin izrečene Hrvatima, izdvajaju se neke poput one iz 2011. godine, kojom je osuđen Miroslav Anić. On je presuđen na 15 godina zatvora nakon što je priznao krivnju da je, kao pripadnik jedinice “Maturice”, 1993. godine u selu Grahovce strijeljao osam Bošnjaka. Kao pripadnik ove jedinice HVO-a, učestvovao je u strijeljanju 20 muškaraca u Han-Ploči kod Kiseljaka, ali i u masakru nad 38 civila iz sela Stupni Do.

Desetog marta 2011. godine pred Sudom BiH osuđeni su Marko Radić, Dragan Šunjić, Damir Brekalo i Mirko Vračević za zločin protiv čovječnosti, odnosno mučenja, zatvaranja, ubistva i silovanja u naselju Vojno kod Mostara. Radić je zbog ovih zločina nad Bošnjacima osuđen na 21 godinu zatvora, Šunjić na 16 godina, Brekalo na 20 godina, a Vračević na 12 godina zatvora. Nikola Andrun, zamjenik upravnika logora Gabela, osuđen je na 18 godina zatvora zbog zločina počinjenih u tom zatočeničkom objektu, ali i zbog saučešća u ubistvu logoraša Hivzije Dizdara.

Sud BiH nekoliko presuda za ratni zločin izrekao je i stranim državljanima. Za ratne su zločine osuđeni Slovenac Franc Kos (32) i Rumun Iulian-Nicolaea Vintila (2). Kos je bio ubica srebreničkih Bošnjaka, a Vintila kuhar u zatvoru bivše sarajevske kasarne “Viktor Bubanj”. Treći stranac, Iračanin Abduladhim Maktouf, oslobođen je optužbi za ratne zločine u Srednjoj Bosni.

Hrvat Marko Boškić u Sudu BiH osuđen je za učestvovanje u srebreničkom genocidu kao pripadnik 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS. Mirko Vračević zvani Srbin osuđen je na 12 godina za zločine koje je počinio kao pripadnik mostarskog HVO-a u naselju Vojno. Za isti zločin osuđen je i Emir Brekalo, koji je tokom rata ime promijenio u Damir. Muamir Jašarević i Sead Velagić također su osuđeni kao pripadnici postrojbi HVO-a. Azra Bašić bila je pripadnica Hrvatske vojske, a pred Sudom BiH osuđena je kao pripadnica HVO-a. Za zločine počinjene u uniformi HVO-a osuđeni su i Zemir Kovačević, Almaz Nezirović, Edin Sakoč i Albina Terzić. U Hagu je za učestvovanje u genocidu u Srebrenici osuđen Hrvat Dražen Erdemović, pripadnik VRS-a.

Srbi osuđeni za ratni zločin pred Sudom BiH

Osuđeni: Marko Adamović (22), Boško Lukić (14), Velibor Bogdanović (6), Dragan Crnogorac (13), Ratko Bundalo (22), Neđo Zeljaja (15), Đorđislav Aškraba (7), Milorad Škrbić (22), Dušan Janković (27), Željko Stojnić (15), Saša Baričanin (18), Predrag Bastah (22), Goran Višković (18), Gligor Begović (10), Srećko Bošković (8), Mladen Blagojević (7), Božidar Kuvelja (20), Bosiljko Marković (10), Ostoja Marković (10), Milivoje Ćirković (5), Saša Ćurguz (14), Dragan Damjanović (20), Goran Damjanović (6,5), Zoran Damjanović (5,5), Dragan Đokić (12), Krsto Dostić (10), Zoran Dragićević (11), Ratko Dronjak (15), Novak Đukić (25), Gordan Đurić (8), Pavle Gajić (7), Jasko Gazdić (17), Dragan Glogovac (4), Damir Ivanković (14), Željko Ivanović (20), Milenko Trifunović (20), Brane Džinić (20), Aleksandar Radovanović (20), Slobodan Jakovljević (20), Branislav Medan (20), Gojko Janković (34), Mićo Jovičić (5), Stojan Kenjalo (7), Zoran Kenjalo (7), Dragan Balaban (5), Radoslav Knežević (23), Marinko Ljepoja (23), Milun Kornjača (7), Stanko Kojić (32), Vlastimir Golijan (15), Zoran Goronja (30), Nikola Kovačević (12), Oliver Krsmanović (18), Predrag Kujundžić (17), Zoran Kušić (5), Petar Kovačević (9), Slavko Lalović (5), Sreten Lazarević (7), Dragan Stanojević (5), Slobodan Ostojić (3,5), Željko Lelek (13), Radisav Ljubinac (10), Zoran Marić (15), Dragan Marinković (8), Miodrag Marković (7), Željko Mejakić (21), Momčilo Gruban (7), Duško Knežević (31), Dušan Fuštar (9), Predrag Milisavljević (20), Miloš Pantelić (10), Najdan Mlađenović (3,5), Miodrag Nikačević (10), Jadranko Palija (28), Dragoje Paunović (20), Mirko (Špiro) Pekez (20), Mirko (Milo) Pekez (10), Milorad Savić (15), Slavko Perić (11), Stojan Perković (12), Predrag Prošić (3), Vitomir Racković (10), Pero Radišić (2), Mitar Rašević (7), Savo Todović (12), Dragan Rodić (8), Neđo Samardžić (24), Marko Samardžija (7), Krsto Savić (17), Momir Savić (17), Slavko Savić (8), Dragan Šekarić (17), Boban Šimšić (14), Dario Slavuljica (8), Dragomir Soldat (21), Velimir Đurić (21), Zoran Babić (35), Radivoje Soldo (5), Željko Stanarević (13), Radovan Stanković (20), Nenad Tanasković (8), Mirko Todorović (13), Miloš Radić (12), Vaso Todorović (6), Milorad Trbić (20), Novica Tripković (8), Rade Veselinović (7,5), Branko Vlačo (13), Veselin Vlahović (40), Ljubiša Vranješ (7,5), Mladen Milić (7), Goran Vujović (6), Miroslav Duka (12), Željko Ilić (5), Žarko Vuković (7), Saša Zečević (23), Milorad Živković (6), Milosav Jovanović (11), Marijan Jovanović (11), Slavko Jovanović (11), Duško Jević (20), Mendeljev Đurić (20), Ljubiša Ćetić (13), Gordan Đurić (8), Mirko Vračević (12) i Dragoja Zmijanjac (6); (126 osoba, ukupno 1.712 godina).

Oslobođeni: Stevo Jovanović, Savo Babić, Zdravko Božić, Zoran Živanović, Željko Zarić, Aleksandar Cvetković, Gojko Kličković, Mladen Drljača, Radoman Fundup, Slobodan Grujić, Zoran Janković, Neđo Ikonić, Goran Marković, Radoje Lalović, Soniboj Škiljević, Momčilo Mandić, Radomir Marković, Mile Kušić, Dragan Božović, Saša Perković, Radomir Gluhović, Ilija Vukašinović, Miloš Vukašinović, Ljubomir Tasić, Miloš Stupar, Savo Živković, Dragan Nešković, Zoran Ilić, Milorad Pelemiš, Milan Perić, Spasoje Doder, Predrag Terzić, Aleksandar Cerovina, Goran Popović, Nenad Pržulj, Goran Sarić, Miladin Stevanović, Miloš Stupar, Ljubo Tomić, Krsto Josić, Mitar Vlasenko, Rade Vlasenko, Drago Končar, Mirko Vračević, Radmilo Vuković, Ranko Vuković, Petar Čivčić, Branko Topola, Zoran Bjelica, Srpko Pustivuk, Miladin Stevanović i Rajko Vuković; (52).

Bošnjaci osuđeni za ratni zločin pred Sudom BiH

Osuđeni su: Šefik Alić (10), Muamir Jašarević (1,5), Sead Velagić (1), Ramiz Avdović (3), Azra Bašić (14), Veiz Bjelić (6), Nihad Bojadžić (10), Jasmin Čoloman (3), Šaban Đelilbašić (5), Edin Džeko (13), Rasema Handanović (5,5), Ekrem Ibračević (3), Elvir Jakupović (5), Zemir Kovačević (10), Nisvet Gasal (4), Musajb Kukavica (4), Senad Dautović (7), Zijad Kurtović (11), Zaim Laličić (6), Mensur Memić (10), Nedžad Hodžić (12), Zurahid Mujčinović (8), Almaz Nezirović (6), Ćerim Novalić (8,5), Fikret Planinčić (11), Niset Ramić (30), Edin Sakoč (5), Dževad Salčin (1,5), Osman Šego (5), Adil Ružnić (3,5), Emir Mustafić (3,5), Albina Terzić (3), Adil Vojić (7), Bekir Mešić (7), Edhem Žilić (6), Muhidin Bašić (7), Mirsad Šijak (7), Idhan Sipić (8), Alija Osmić (3), Eso Macić (11), Ibro Macić (10), Suad Kapić (17), Suljo Karajić (18), Enes Handžić (8) i Elvir Đelilbašić (6); (45 osoba, ukupno 344 godina).

Oslobođeni su: Hariz Habibović, Dževad Dulić, Osman Brkan, Ferid Hodžić, Faruk Smajlović, Sejdalija Čović, Sulejman Hrustić, Sead Menzil, Mehura Selimović i Mirsad Vatrač.

Hrvati osuđeni za ratni zločin pred Sudom BiH

Osuđeni su: Miroslav Anić (15), Mato Baotić (13), Velibor Bogdanović (6), Marko Boškić (10), Marijan Brnjić (6), Željko Jukić (15), Ilija Jurić (6), Ante Kovač (9), Damir Lipovac (7), Slavko Šakić (8,5), Saša Savinović (8), Marko Škrobić (9), Josip Tolić (10), Ivica Vrdoljak (5), Nikola Marić (20), Paško Ljubičić (10), Zdravko Mihaljević (6), Dražen Mikulić (1,5), Zoran Milić (7), Goran Pavković (1), Miroslav Perić (1), Zrinko Pinčić (9), Marko Radić (21), Dragan Šunjić (16), Damir Brekalo (20) i Ivo Raguž (3); (26 osoba, ukupno 243 godine).

Oslobođeni su: Mato Čondrić, Zdenko Andabak, Darko Dolić, Krešo Lučić, Veselko Raguž, Nikola Zovko, Petar Krndelj, Krešo Rajič i Ivica Čutura; (9).

PROČITAJTE I...

Slaviti kult ličnosti jednog diktatora progresivno je i urbano, veličati one koji su nam donijeli demokratiju i slobodu nazadno je i ruralno. Patiti za jednopartijskim sistemom i policijskom državom moderno je i kozmopolitski, a primitivno je i šovinistički uživati u demokratskom višestranačju i nacionalnim strankama. LGBT osobe mogu na ulicama demonstrirati svoje “vrijednosti”, ali vjernička populacija svoje mora upražnjavati u kući, među četiri zida. Parada ponosa jeste festival slobode, javni iftar manifestacija je isključivosti i radikalizma. Psovati i vrijeđati vjerska osjećanja većine građana ove zemlje jeste sloboda govora, kritika takvih psovki i uvreda govor je mržnje. Ne slagati se s njihovim stavovima jeste cenzura, a usuditi ih se kritizirati nepatvoreni je fašizam, dok je dehumanizacija, demonizacija i javni linč njihovih neistomišljenika sloboda govora. Crno je bijelo, a bijelo je crno

Vraćanje tražitelja azila preko granice bez razmatranja njihovih slučajeva protivno je Zakonu o azilu Evropske unije, Povelje EU o temeljnim pravima i UN-ovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, objavio je “Human Rights Watch”. Evropska komisija treba pozvati Hrvatsku, članicu EU, da zaustavi i istraži vraćanje tražitelja azila u BiH i tvrdnje o nasilju nad njima. Isto bi tijelo trebalo pokrenuti pravni proces protiv Hrvatske zbog kršenja evropskih zakona

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!