Povratak verbalnog delikta

Indikativno je to što drugovi partijci ne traže tek uklanjanje pojedinih eventualno spornih komentara ili statusa nego zabranjivanje i ukidanje čitavih satiričnih stranica koje doživljavaju kao političke neistomišljenike ili efektne kritičare.

Da je gotovo nemoguće istjerati totalitaristu iz bivšeg komuniste, makar se on predstavljao proevropskim socijaldemokratom, pokazao nam je niko drugi nego ovdašnji SDP.

Ničim drugim nego totalitarnim mentalitetom, zaostalim iz olovnih vremena, ne može se nazvati pokušaj drugova iz SDP-a da na društvenim mrežama ušutkaju što kritiku, što humor i satiru na račun svoje politike. Pritom se ne libe priznati da su već pokušali s legalnim i legitimnim načinima cenzure, prijavama njima spornih statusa i postova administraciji društvenih mreža, a koje, naravno, nisu urodili plodom jer u kritici i satiri na SDP-ov račun nikome ko razumije slobodu misli i slobodu govora nema ništa sporno, te sada traže od lokalnih tužilaštava da im osiguraju imunitet od kritike i uguše slobodu govora.

Indikativno je to što drugovi partijci ne traže tek uklanjanje pojedinih eventualno spornih komentara ili statusa nego zabranjivanje i ukidanje čitavih satiričnih stranica koje doživljavaju kao političke neistomišljenike ili efektne kritičare.

Drugovi čak prijete i krivičnim prijavama, ali je nejasno koga tačno misle prijaviti i zbog čega, osim ako ne smatraju da će im uspjeti da bilo kakvu kritiku ili šalu na račun svoje partije redefiniraju kao govor mržnje i da takav stav nametnu internacionalnim medijskim divovima poput Facebooka.

Naravno, ovakvo boljševičko histerisanje nije moglo proći bez svoje političke funkcije, pa su drugovi za širenje “govora mržnje” optužili SDA.

Poznajući modus operandi SDP-a, i sklonost da druge optužuje upravo za ono što sam radi, te prisjećajući se svojevremenih uputa partijske centrale ka nižim organima, a koje su se ticale propagandnog rada na društvenim mrežama, sasvim je moguće da je stvarni povod ovakvog iznenadnog izljeva rigidnog boljševizma ustvari nezadovoljstvo partijskog vrha vlastitom propagandnom kampanjom.

 

 

PROČITAJTE I...

Neko bi se mogao zapitati: A zašto još niko nije rekao javno da bi Srebrenica mogla biti nešto kao bošnjački Alamo. Odgovor bi se mogao naći u samom poznavanju svega što se izdešavalo u Srebrenici. Ona spada u mnogo složeniju tragediju i obimniji zločin nego što je trinaestodnevna opsada Alama. Stoga je bolje što u Bosni i Hercegovini takvih komparacija zasad nema, makar ne javnih

“Postoji za to više razloga, od brzog načina života do povećanog broja ljudi koji žive u urbanim sredinama, gdje fizički nije ni moguće zaklati kurban. Također, ono što se još prakticira po manjim sredinama kod podjele mesa, da se dio mesa dijeli i komšijama, iz godine u godinu se sve manje dešava u urbanim sredinama, a prije svega zbog nepostojanja svih potrebnih uvjeta za klanje kurbana u gradskim jezgrama”, pojašnjava Karalić, osnivač organizacije “Pomozi.ba”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!