Povratak u goru budućnost

Radončić je za pripadnost KOS-u optužio i Bakira Izetbegovića i njegovog oca Aliju Izetbegovića. On to nije uradio direktno, kao što je činio ranije optužujući neke druge ljude, nego posredno izjavom: “Oni koji meni spočitavaju da sam KOS-ovac, to su bili oni i njihovi očevi. Latić je objavio spisak bošnjačkih KOS-ovaca, neka pogledaju ko je.” Članak i spisak na koji se poziva Radončić objavljen je u Avazovom podlistku po imenu The Bosnia Times, kojeg uređuje Nedžad Latić, koji se poziva na pisanja ni manje ni više nego, kako sam navodi, “hrvatskog proustaškog portala”

Prvostepena presuda Fahrudinu Radončiću, lideru Saveza za bolju budućnost i vlasniku Dnevnog avaza, za njega je možda bila oslobađajuća, ali za ovdašnji javni diskurs ona znači ponovno utamničenje u ludilo najvulgarnije medijske kampanje. Valjda nesiguran u ishod suđenja, Radončić je bio poprilično skratio lanac svojim medijskim kerberima, ali se i sam neko vrijeme djelomično suzdržavao od korištenja demonizirajućih termina za političke neistomišljenike. Ali, ubrzo nakon oslobađajuće presude, euforično je najavio povratak svom uobičajenom načinu političkog i medijskog djelovanja.

Prvo medijsko gostovanje nakon presude imao je u udarnom terminu na TV N1. Radončić je demonstrirao da nastavlja sa svojom sad već dobrano izlizanom kampanjom atakovanja na SDA putem optužbi da je ta stranka, jednako kao i njeni osnivači i lideri, ustvari neprijateljski obavještajni projekt.

Pokušavajući da se odbrani od u javnosti odavno prisutnih sumnji o njegovom misterioznom dolasku u Sarajevo neposredno prije izbijanja agresije, svojoj mutnoj ratnoj ulozi, izuzetno problematičnom medijskom djelovanju, sponzorima koji su mu omogućili slobodan i nesmetan pristup hodnicima vlasti i kabinetima tadašnjeg državnog i vojnog vrha, kao i strelovitom napredovanju i finansijskom usponu neposredno nakon rata, Radončić je odlučio skrenuti pažnju s vlastite biografije tako što će zamjenom teza dovesti u pitanje ne samo autentičnost i autohtonost SDA nego čitavog projekta bošnjačkog političkog suvereniteta.

Upravo u tu svrhu, Radončić se poslužio već dobro poznatim terminima i etiketiranju političkih neistomišljenika, uglavnom značajnih ličnosti iz perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao agenata KOS-a, saradnika SDB-a i uopće kao petokolonaša.

BUDALAŠTINE S PROUSTAŠKIH STRANICA

Pored do sada uobičajenih meta takve demonizacije, kakve su generali ARBiH Fikret Muslimović i Nedžad Ajnadžić, Radončić je ovaj put ciljao i na sami vrh, odnosno za pripadnost KOS-u optužio je i Bakira Izetbegovića i njegovog oca Aliju Izetbegovića. On to nije uradio direktno, kao što je činio ranije optužujući neke druge ljude, nego posredno izjavom: “Oni koji meni spočitavaju da sam KOS-ovac, to su bili oni i njihovi očevi. Latić je objavio spisak bošnjačkih KOS-ovaca, neka pogledaju ko je.” Članak i navodni spisak na koji se poziva Radončić objavljen je u Avazovom podlistku po imenu The Bosnia Times, kojeg uređuje Nedžad Latić. U tekstu pod naslovom Šokantno: hrvatski portali objavili: Alija Izetbegović bio vrbovan za suradnju sa KOS-om! Latić se poziva na pisanja ni manje ni više nego, kako sam navodi, “hrvatskog proustaškog portala” po imenu Hrvatsko obrambeno štivo, a koji je objavio imena 1.789 navodnih obavještajaca KOS-a, gdje se pod rednim brojem 610 nalazi ime Alije Izetbegovića.

Upravo ovakve sumanute logičke i moralne vratolomije, gdje se Radončić od sasvim opravdanih sumnji javnosti u vlastiti integritet brani tako što imputira korumpiranost rahmetli Aliji Izetbegoviću, pritom se pozivajući na Nedžada Latića, koji se opet poziva na opskurne proustaške portale, pokazuju svojevrsno idejno, ideološko i političko zatvaranje kruga. Kako za Radončića, za kojeg je jedini način da se predstavi kao pozitivna pojava u bilo kojem smislu taj da ocrni i demonizira te na vlastiti nivo obori nacionalne veličine poput rahmetli Alije Izetbegovića, tako i za oportunistu Latića, koji je prvu polovinu svog javnog djelovanja proveo poltronski parazitirajući na Izetbegovićevom imidžu i harizmi (i zabludi javnosti da mu je Latić blizak), a drugu polovinu provodi u fanatičnom pokušaju da sruši Izetbegovićevu političku ostavštinu, čak i ako to uključuje prenošenje budalaština s proustaških stranica.

Pored ovakvih optužbi, Radončić problematizira naslijeđe i ulogu Alije Izetbegovića kada svojevremeno ratno zasjedanje Bošnjačkog sabora u “Holliday Innu” predstavlja kao pokušaj uspostavljanja muslimanske državice, mada je to bila gotovo nezapamćena demonstracija demokratskog duha, i Alije Izetbegovića i tadašnjeg političkog vrha, koji su odlučili u proces donošenje odluka o sudbini države i naroda uključiti čitavu bošnjačku inteligenciju i elitu, što u ratnim uvjetima apsolutno nisu morali.

Sam pojam “muslimanska državica” (kao i optužba za želju da se ona uspostavi) potpuno je velikosrpski termin (mogli bismo reći i srbojugoslavenski ili srbokomunistički, jer se prvi put pojavio u okviru beogradskih obavještajno-policijskih struktura bivše države), koji je nekako još tokom rata, preko opsadnih linija, implantiran u bošnjačku i sarajevsku javnost, o čemu možda, upravo, Radončić zna ponešto. Ta etiketa intenzivno je korištena kao opravdanje i razlog prilikom priprema za neuspješni pokušaj vojnog puča 1993. godine, a zanimljivo je da je živa i dan danas u potpuno istom svojstvu i uperena je ne samo protiv gotovo istih ljudi nego protiv istog, najvišeg nivoa vlasti.

ČEKA NAS IZBORNA KALJUGA

Također je indikativno kako Radončić neke svoje političke neistomišljenike, poput načelnika Općine Novi Grad Semira Efendića, karakterizira kao “klerofašiste”. I ovaj je termin izuzetno specifičan kao etiketa koju su dobijali neistomišljenici bivšeg sistema, a pokazuje ponešto i kako se Radončić namjerava pozicionirati u odnosu na SDA. To je već njegova stara politička pozicija, pogotovo prema vanjskom faktoru, gdje se demonizirajući SDA kao radikalne islamiste, tj. klerofašiste, predstavlja kao idealan klijent – sekularan, prihvatljiv, nagodan i kooperativan. Da je riječ o smišljenom poduhvatu, pokazuje i to da The Bosnia Times, koji je preuzeo veliki dio Avazovog prljavog posla medijske demonizacije neistomišljenika, nastupa s gotovo militantno sekularističkih pozicija, što je u suštini tragikomično ako se sjetimo da ga uređuje Nedžad Latić.

Tragikomičan je i način na koji se Radončić brani od široko rasprostranjenih sumnji da je zbog svoje korumpiranosti i ucijenjenosti, a možda i iskrenih političkih pogleda, priželjkivani politički partner za Dodika i Čovića. Iako ga takvim nazivaju i Dodik i Čović, iako ga takvim karakteriziraju njima bliski mediji, iako je do sada desetke puta demonstrirao servilnost prema zahtjevima SNSD-a i HDZ, iako je vodio kadrovsku politiku u skladu s najboljim interesima koalicije Dodik – Čović, iako je funkcionirao kao najveći remetilački faktor na homogenizaciji bošnjačkih političkih pozicija, Radončić ipak tvrdi da jedino on može zaustaviti Dodika.

Ipak, najsmješnije su vjerovatno Radončićeve izjave kojima sebe pokušava prikazati kao samoostvarenu osobu, kao čovjeka koji se uzdigao isključivo vlastitim trudom i bez ikakvih političkih veza i protekcija, čovjeka koji je tu gdje jeste uprkos a ne zahvaljujući politici. Takve su izjave urnebesne za svakog politički i medijski pismenog građanina ove države, te stoga nije jasno kome su upućene i šta Radončić njima misli postići. Da li se vodi onom maksimom da hiljadu puta ponovljena laž postoje istina, računa li na poslovično kratko pamćenje javnosti ili je možda sam sebe uvjerio u takve bajke, teško je reći. Da su možda u pitanju deluzije o vlastitoj veličini, pokazuje i to da Radončić čak tvrdi i da je dobrotvor pa širenje svoje političko-medijsko-interesne hobotnice predstavlja kao poduhvat kojim je zadužio i državu i bošnjački narod.

Sve u svemu, Radončićeva megalomanija, uz spremnost na brutalno iskrivljavanje historijskih činjenica i krajnju demonizaciju ne samo političkih neistomišljenika nego i velikana, historijskih ličnosti Bošnjačkog naroda, ali i historijskih događaja, pokazuje da nas čeka burno i teško predizborno doba u kojem će se nastaviti s primitivnim političkim i medijskim obračunima, ali i s atakovanjem na bošnjačku pamet i kolektivno sjećanje. Radončić, SBB, Dnevni avaz, kao i sva ostala medijska mašinerija upregnuta u kolo jednog pojedinca, izgleda da jednostavno ne može funkcionirati kao pozitivna politička pojava koja će se na političkom tržištu boriti progresivnim idejama i pozitivnim inicijativama.

Upravo zbog toga treba očekivati nastavak krajnje toksičnog djelovanja Radončićevog konglomerata i stalne pokušaje da se svaka za Bošnjake pozitivna ideja, pojava ili ličnost skreše i svede na njihovu mjeru političke i medijske kaljuže, gdje bi bila zatim sasvim lahko potučena mnogo većim iskustvom valjanja u blatu kojeg posjeduje ovo društvo jednog lica.

PROČITAJTE I...

Na osnovu kapitalnih projekata, zajednički, svi ministri iz svoje nadležnosti zajedno sa mnom, radimo na realizaciji bar onoga što je pokrenuto. Dosadašnja praksa, bar prema onome kako sam informiran, bila je u rukama pojedinca. Sadašnji način rada potpuno je drugačiji. Sve je timski rad, ali postoji i pojedinačna odgovornost. Kao premijer koji je naslijedio ostavštinu prethodnika, nemajući vremena da drastično uradi preokret, želim kod građana ostaviti utisak da sam čovjek koji je uspostavio drugačiji pristup radu. Ono što obećam to i ispunim. Nisam populista, djelujem konkretno i realno

Marat Kabajev, po nacionalnosti Tatar, poslovni uzlet započeo je u Kazanu, gdje je, pored građevinske kompanije, stvorio Udruženje ruskih muslimanskih poslovnih ljudi. Tu mu je dužnost ponudio tatarski muftija Kamil Samigullin. Prije dvije godine, sjedište Udruženja preseljeno je u Moskvu. Okupljaju poslovne ljude sa svih strana svijeta i žele početi saradnju s Islamskom razvojnom bankom kako bi u Rusiji počeli s poslovima koji počivaju na principima islamskog bankarstva

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!