Povratak ratnika stotinu godina nakon završetka rata

Mensura Mujkanović, Ago Mujkanović, Stradali vojnici iz tešanjskog kotara u austrougarskoj vojsci: (1914–1918), Muzej Tešanj, 2018.

 

Krajem jula iz štampe je izašla knjiga Stadali vojnici iz tešanjskog kotara u austrougarskoj vojsci (1914–1918) autora Mensure Mujkanović i Age Mujkanovića. Tim povodom, u tešanjskom Eminagića konaku održani su promocija knjige i izložba, čime je obilježena stogodišnjica od završetka Velikog rata. Prvi svjetski rat trajao je više od četiri godine i pokrenuo je na oružje sedamdeset miliona ljudi, u njemu je, u većoj ili manjoj mjeri, učestvovalo 36 država, od 54, koliko ih je tada postojalo u svijetu. Povod za neposredni početak rata bio je famozni Sarajevski atentat. Ta je činjenica samo jedna u nizu koja ilustrira nesuvislost potiskivanja u zaborav jednog takvog historijskog perioda, a što se u našem slučaju dogodilo nakon završetka rata.

Dodatne činjenice, koje govore u prilog važnosti teme, a koje spominju i autori knjige jesu sljedeće: “U toku Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini za vojnu službu bilo je angažirano ukupno 291.498 vojnih obveznika ili 16,34% stanovništva. Uvježbavano je ukupno 660.771 osoba, od kojih je procent sposobnih iznosio 40,6%. Prema zvaničnim statističkim podacima K.u.k. Ministarstva rata, gubici bosanskohercegovačkih jedinica su do kraja oktobra 1918. godine iznosili 10.701 poginulih, 51.815 ranjenih, 18.088 zarobljenih i 21.227 nestalih. Međutim, ti podaci su znatno odstupali od stvarne slike. Od mobiliziranih bosanskohercegovačkih vojnih obveznika, u toku rata je smrtno stradalo približno 38.000 osoba.

Prosječni gubici za cijelu Bosnu i Hercegovinu iznosili su 12% od ukupnog broja vojno angažiranih osoba, ali su neki rejoni više stradali od drugih (Banja Luka, Srebrenica, Bileća, Foča, Mostar, Bugojno, Prozor). Najveće gubitke u Bosni i Hercegovini imala je Banja Luka, koja je, od 1.173 osobe angažirane u vojnim jedinicama, izgubila 534, ili 45,6%, po čemu je zauzimala prvo mjesto u Monarhiji. Srebrenica je, od 5.024 vojna obveznika, imala gubitke od 999 osoba, ili 19,9%, Bileća, od 2.345 vojnih obveznika, 457 osoba (19,5%).

Znatne gubitke imao je i grad Mostar, koji je, od 1.809 vojnih obveznika, izgubio 337 (18,4%). U toku Prvog svjetskog rata, od ukupnog broja bosanskohercegovačkih vojnih obveznika, registrirano je 51.815 ranjenih ili oboljelih, u prosjeku svaki šesti. Od toga, 12.726 su ostali invalidi, ili, u prosjeku, svaki četvrti. Od ukupnog broja bosanskohercegovačkih ratnih vojnih invalida, po religijskoj pripadnosti, bilo je 5.371 pravoslavnih (42,20 %), 4.413 muslimana (34,68%), 2.586 katolika (20,32 %), 32 jevreja (0,25%) i 356 ostalih (2,55%), što je približno tadašnjoj konfesionalnoj strukturi stanovništva.”

Knjiga donosi objedinjenje podatke za cijeli tešanjski kotar, koji je u tom periodu egzistirao kao teritorijalna cjelina. Osim naselja koja danas pripadaju općini Tešanj, uvrštena su i naselja koja su nekada pripadala kotaru Tešanj, a danas pripadaju općinama: Teslić, Stanari, Doboj, Derventa, Prnjavor, Maglaj, Usora, Doboj Jug. “Ljudski gubici i stradanja u vrijeme Prvog svjetskog rata na širem području Tešnja i njegove okoline slabo su istraženi i proučeni, a većina izvora je izgubljena ili teško dostupna. Do sada nije objavljen nijedan, bar djelimičan popis poginulih vojnika iz tešanjskog kotara. Sumarne podatke o poginulim i ranjenim za tešanjski kotar sadrži dokument iz fonda Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.

Po tom izvoru, u Prvom svjetskom ratu je poginulo 930 osoba s područja kotara Tešanj, od ukupno 8.197 mobilisanih vojnika, što u procentima ukupno iznosi 11,3%. Ukupno 252 osobe s područja tešanjskog kotara ostale su trajni invalidi, od čega 94 muslimana, 120 pravoslavaca, 32 katolika i 6 ostalih. Prema popisu iz 1910. godine, tešanjski kotar imao je 50.872 stanovnika, u vojnim jedinicama od 1914. do 1918. godine mobilisano je 8.197 vojno sposobnih muškaraca, od čega je njih 2.593 bilo angažovano u radnim odredima.

Do sada, cjelokupan poimenični popis poginulih, umrlih, ranjenih i zarobljenih vojnika s područja kotara Tešanj nije objavljen zbog nedostupnosti podataka. Zahvaljujući arhivskoj građi koja se nalazi u posjedu autora ovog rada, ovi podaci se po prvi put prezentiraju javnosti i čitalačkoj publici. Radi se o Popisima gubitaka i Vijestima o ranjenicima i bolesnicima kao prvorazrednom historijskom izvoru. Popise gubitaka štampalo je Carsko i kraljevsko ratno ministarstvo. Prvi takav popis je izdat 12. augusta 1914. godine.”

Knjiga daje veliki doprinos istraživanju historije Tešnja i tešanjskog kraja s početka 20. stoljeća. Bez sumnje, ovo će djelo biti polazna osnova za svako buduće istraživanje historije tešanjskog, ali i šireg prostora sjeverne Bosne za period Prvog svjetskog rata. Prvo poglavlje govori o Evropi i svijetu u Prvom svjetskom ratu. Drugo poglavlje posvećeno je Bosni i Hercegovini u Velikom ratu.

Treće poglavlje, na kojem i jeste fokus ovog istraživanja, donosi uglavnom nove informacije i spoznaju o učešću vojnika s područja tešanjskog kotara u ratu. Treće je poglavlje, po mišljenju profesora historije i promotora knjige Ernada Prnjavorca, najvažnije za lokalnu historiju jer, osim mnoštva fotografija (većina ih je prvi put dostupna široj javnosti), sadrži originalne spiskove poginulih i ranjenih vojnika tešanjskog kraja, dakle prvoklasnu, javnosti i nauci dosad nedostupnu historijsku građu.

Mnogi će današnji stanovnici Tešnja i onoga što je nekada teritorijalno obuhvatao tešanjski kotar zahvaljujući ovoj knjizi imati priliku da pronađu ime i prezime nekog od svojih predaka učesnika u Velikom ratu. Pored prezimena i imena vojnika, u ovim spiskovima uneseni su podaci o činu, rodu vojske, četi, dijelu monarhije iz koje je navedeni vojnik, kotar, mjesto iz kojeg je vojnik, datum rođenja, podaci da li je vojnik poginuo, umro, ranjen ili zarobljen. Vijesti o vojnicima dosta su detaljnije i sadrže više podataka o sudbini samih vojnika, sadrže, naprimjer, mjesto gdje se liječio, grad gdje se nalazio u zarobljeništvu, mjesto smrti, gdje je sahranjen (groblje), te broj groba. Ovi podaci nam daju dragocjene informacije o tome gdje su sve deportirani zarobljenici (npr. na poluotok Kamčatku, gradove u Sibiru, Uzbekistan itd.), o bolestima koje su se javljale među vojnicima i sl.

Postoji teza kako su teme koje se odnose na Veliki rat češće obrađivali književnici nego historičari, također, postoje i mišljenja kako je narativ koji obrađuje ovu temu navodno “jedan od konstitutivnih bošnjačkih nacionalnih i nacionalističkih mitova”. Autori knjige, historičari, donose pregled učešća bosanskohercegovačkih jedinica u borbama, navodeći frontove i ratni put jedinica. Knjiga je pisana s primarnim ciljem da se stradali vojnici, stanovnici nekadašnjeg kotara, bez obzira na nacionalnu ili religijsku pripadnost, makar na simbolički način vrate ondje gdje im je oduvijek i bilo mjesto. Zahvaljujući revnosti autora, oni su stotinu godina od završetka rata i njihove smrti prešli još jedan put, vratili su se svojoj kući.

PROČITAJTE I...

Arapske vođe u Zaljevskim zemljama znaju da je potrebno muslimansko jedinstvo i u politici, i u ekonomiji, i u vjerskim pitanjima. Pošto su nacionalnosti, rase i klase u islamu sporedne, onda to ne mora biti Arap naravno. Ipak, djeluje kao da nekim arapskim vođama smeta ako to nije Arap. Jedini koji trenutno na političkom planu nešto pokušava uraditi na obnavljanju muslimanskog jedinstva jeste turski predsjednik Erdoǧan, ali mu neke arapske vođe to ne odobravaju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!