Povratak ratnika stotinu godina nakon završetka rata

Mensura Mujkanović, Ago Mujkanović, Stradali vojnici iz tešanjskog kotara u austrougarskoj vojsci: (1914–1918), Muzej Tešanj, 2018.

 

Krajem jula iz štampe je izašla knjiga Stadali vojnici iz tešanjskog kotara u austrougarskoj vojsci (1914–1918) autora Mensure Mujkanović i Age Mujkanovića. Tim povodom, u tešanjskom Eminagića konaku održani su promocija knjige i izložba, čime je obilježena stogodišnjica od završetka Velikog rata. Prvi svjetski rat trajao je više od četiri godine i pokrenuo je na oružje sedamdeset miliona ljudi, u njemu je, u većoj ili manjoj mjeri, učestvovalo 36 država, od 54, koliko ih je tada postojalo u svijetu. Povod za neposredni početak rata bio je famozni Sarajevski atentat. Ta je činjenica samo jedna u nizu koja ilustrira nesuvislost potiskivanja u zaborav jednog takvog historijskog perioda, a što se u našem slučaju dogodilo nakon završetka rata.

Dodatne činjenice, koje govore u prilog važnosti teme, a koje spominju i autori knjige jesu sljedeće: “U toku Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini za vojnu službu bilo je angažirano ukupno 291.498 vojnih obveznika ili 16,34% stanovništva. Uvježbavano je ukupno 660.771 osoba, od kojih je procent sposobnih iznosio 40,6%. Prema zvaničnim statističkim podacima K.u.k. Ministarstva rata, gubici bosanskohercegovačkih jedinica su do kraja oktobra 1918. godine iznosili 10.701 poginulih, 51.815 ranjenih, 18.088 zarobljenih i 21.227 nestalih. Međutim, ti podaci su znatno odstupali od stvarne slike. Od mobiliziranih bosanskohercegovačkih vojnih obveznika, u toku rata je smrtno stradalo približno 38.000 osoba.

Prosječni gubici za cijelu Bosnu i Hercegovinu iznosili su 12% od ukupnog broja vojno angažiranih osoba, ali su neki rejoni više stradali od drugih (Banja Luka, Srebrenica, Bileća, Foča, Mostar, Bugojno, Prozor). Najveće gubitke u Bosni i Hercegovini imala je Banja Luka, koja je, od 1.173 osobe angažirane u vojnim jedinicama, izgubila 534, ili 45,6%, po čemu je zauzimala prvo mjesto u Monarhiji. Srebrenica je, od 5.024 vojna obveznika, imala gubitke od 999 osoba, ili 19,9%, Bileća, od 2.345 vojnih obveznika, 457 osoba (19,5%).

Znatne gubitke imao je i grad Mostar, koji je, od 1.809 vojnih obveznika, izgubio 337 (18,4%). U toku Prvog svjetskog rata, od ukupnog broja bosanskohercegovačkih vojnih obveznika, registrirano je 51.815 ranjenih ili oboljelih, u prosjeku svaki šesti. Od toga, 12.726 su ostali invalidi, ili, u prosjeku, svaki četvrti. Od ukupnog broja bosanskohercegovačkih ratnih vojnih invalida, po religijskoj pripadnosti, bilo je 5.371 pravoslavnih (42,20 %), 4.413 muslimana (34,68%), 2.586 katolika (20,32 %), 32 jevreja (0,25%) i 356 ostalih (2,55%), što je približno tadašnjoj konfesionalnoj strukturi stanovništva.”

Knjiga donosi objedinjenje podatke za cijeli tešanjski kotar, koji je u tom periodu egzistirao kao teritorijalna cjelina. Osim naselja koja danas pripadaju općini Tešanj, uvrštena su i naselja koja su nekada pripadala kotaru Tešanj, a danas pripadaju općinama: Teslić, Stanari, Doboj, Derventa, Prnjavor, Maglaj, Usora, Doboj Jug. “Ljudski gubici i stradanja u vrijeme Prvog svjetskog rata na širem području Tešnja i njegove okoline slabo su istraženi i proučeni, a većina izvora je izgubljena ili teško dostupna. Do sada nije objavljen nijedan, bar djelimičan popis poginulih vojnika iz tešanjskog kotara. Sumarne podatke o poginulim i ranjenim za tešanjski kotar sadrži dokument iz fonda Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.

Po tom izvoru, u Prvom svjetskom ratu je poginulo 930 osoba s područja kotara Tešanj, od ukupno 8.197 mobilisanih vojnika, što u procentima ukupno iznosi 11,3%. Ukupno 252 osobe s područja tešanjskog kotara ostale su trajni invalidi, od čega 94 muslimana, 120 pravoslavaca, 32 katolika i 6 ostalih. Prema popisu iz 1910. godine, tešanjski kotar imao je 50.872 stanovnika, u vojnim jedinicama od 1914. do 1918. godine mobilisano je 8.197 vojno sposobnih muškaraca, od čega je njih 2.593 bilo angažovano u radnim odredima.

Do sada, cjelokupan poimenični popis poginulih, umrlih, ranjenih i zarobljenih vojnika s područja kotara Tešanj nije objavljen zbog nedostupnosti podataka. Zahvaljujući arhivskoj građi koja se nalazi u posjedu autora ovog rada, ovi podaci se po prvi put prezentiraju javnosti i čitalačkoj publici. Radi se o Popisima gubitaka i Vijestima o ranjenicima i bolesnicima kao prvorazrednom historijskom izvoru. Popise gubitaka štampalo je Carsko i kraljevsko ratno ministarstvo. Prvi takav popis je izdat 12. augusta 1914. godine.”

Knjiga daje veliki doprinos istraživanju historije Tešnja i tešanjskog kraja s početka 20. stoljeća. Bez sumnje, ovo će djelo biti polazna osnova za svako buduće istraživanje historije tešanjskog, ali i šireg prostora sjeverne Bosne za period Prvog svjetskog rata. Prvo poglavlje govori o Evropi i svijetu u Prvom svjetskom ratu. Drugo poglavlje posvećeno je Bosni i Hercegovini u Velikom ratu.

Treće poglavlje, na kojem i jeste fokus ovog istraživanja, donosi uglavnom nove informacije i spoznaju o učešću vojnika s područja tešanjskog kotara u ratu. Treće je poglavlje, po mišljenju profesora historije i promotora knjige Ernada Prnjavorca, najvažnije za lokalnu historiju jer, osim mnoštva fotografija (većina ih je prvi put dostupna široj javnosti), sadrži originalne spiskove poginulih i ranjenih vojnika tešanjskog kraja, dakle prvoklasnu, javnosti i nauci dosad nedostupnu historijsku građu.

Mnogi će današnji stanovnici Tešnja i onoga što je nekada teritorijalno obuhvatao tešanjski kotar zahvaljujući ovoj knjizi imati priliku da pronađu ime i prezime nekog od svojih predaka učesnika u Velikom ratu. Pored prezimena i imena vojnika, u ovim spiskovima uneseni su podaci o činu, rodu vojske, četi, dijelu monarhije iz koje je navedeni vojnik, kotar, mjesto iz kojeg je vojnik, datum rođenja, podaci da li je vojnik poginuo, umro, ranjen ili zarobljen. Vijesti o vojnicima dosta su detaljnije i sadrže više podataka o sudbini samih vojnika, sadrže, naprimjer, mjesto gdje se liječio, grad gdje se nalazio u zarobljeništvu, mjesto smrti, gdje je sahranjen (groblje), te broj groba. Ovi podaci nam daju dragocjene informacije o tome gdje su sve deportirani zarobljenici (npr. na poluotok Kamčatku, gradove u Sibiru, Uzbekistan itd.), o bolestima koje su se javljale među vojnicima i sl.

Postoji teza kako su teme koje se odnose na Veliki rat češće obrađivali književnici nego historičari, također, postoje i mišljenja kako je narativ koji obrađuje ovu temu navodno “jedan od konstitutivnih bošnjačkih nacionalnih i nacionalističkih mitova”. Autori knjige, historičari, donose pregled učešća bosanskohercegovačkih jedinica u borbama, navodeći frontove i ratni put jedinica. Knjiga je pisana s primarnim ciljem da se stradali vojnici, stanovnici nekadašnjeg kotara, bez obzira na nacionalnu ili religijsku pripadnost, makar na simbolički način vrate ondje gdje im je oduvijek i bilo mjesto. Zahvaljujući revnosti autora, oni su stotinu godina od završetka rata i njihove smrti prešli još jedan put, vratili su se svojoj kući.

PROČITAJTE I...

Slaviti kult ličnosti jednog diktatora progresivno je i urbano, veličati one koji su nam donijeli demokratiju i slobodu nazadno je i ruralno. Patiti za jednopartijskim sistemom i policijskom državom moderno je i kozmopolitski, a primitivno je i šovinistički uživati u demokratskom višestranačju i nacionalnim strankama. LGBT osobe mogu na ulicama demonstrirati svoje “vrijednosti”, ali vjernička populacija svoje mora upražnjavati u kući, među četiri zida. Parada ponosa jeste festival slobode, javni iftar manifestacija je isključivosti i radikalizma. Psovati i vrijeđati vjerska osjećanja većine građana ove zemlje jeste sloboda govora, kritika takvih psovki i uvreda govor je mržnje. Ne slagati se s njihovim stavovima jeste cenzura, a usuditi ih se kritizirati nepatvoreni je fašizam, dok je dehumanizacija, demonizacija i javni linč njihovih neistomišljenika sloboda govora. Crno je bijelo, a bijelo je crno

Vraćanje tražitelja azila preko granice bez razmatranja njihovih slučajeva protivno je Zakonu o azilu Evropske unije, Povelje EU o temeljnim pravima i UN-ovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine, objavio je “Human Rights Watch”. Evropska komisija treba pozvati Hrvatsku, članicu EU, da zaustavi i istraži vraćanje tražitelja azila u BiH i tvrdnje o nasilju nad njima. Isto bi tijelo trebalo pokrenuti pravni proces protiv Hrvatske zbog kršenja evropskih zakona

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!