Potrebno je konačno naučiti razliku između državnog, nacionalnog i narodnog identiteta

Potrebno je konačno naučiti razliku između državnog, nacionalnog i narodnog identiteta

Vjerujemo čvrsto i nepokolebljivo da javna riječ traži kritiku i drukčije mišljenje. Međutim, kako izgovorena ili napisana riječ treba biti utemeljena, tako i reakcija na nju treba biti argumentirana. U nizu reakcija na uvodnik Stava iz prošlog broja (Nametanjem bosanstva kao nacionalne odrednice stvara se animozitet drugih dvaju naroda) istakle su se neke koje napadaju bez argumenata, služeći se vrlo površno citatima, ili pak zanemaruju istinu. Također pokazuju zavidnu razinu neznanja i brkanja osnovnih pojmova, time i ozbiljnu krizu identiteta, o čemu smo više puta javno govorili i pisali.

Lojalnost prema državi Bosni, odnosno bosanstvo, jeste domoljuban državotvoran osjećaj i ne smije ga se brkati s nacionalnim identitetom. Bošnjaci, Hrvati i Srbi nacionalno su formirani na etnokonfesionalnom načelu i žive u više susjednih država kao autohtono stanovništvo. Nacije su se, historijski, formirale na više, počesto vrlo udaljenih, čak i suprotstavljenih principa. Tako su Amerikanci prvo formirali državu, a onda u taj okvir smjestili naciju, u početku bez autohtonog stanovništva i Afroamerikanaca, tada robova. Kod nas je, zbog različitih razloga, došlo do formiranja nacija preko granica država, na bazi pripadnosti vjeri, po etnokonfesionalnom načelu. Zbog toga se u Bosni nikada nije formirala jedinstvena nacija, dok je u susjednim državama, prije nacionalističkih pokreta u drugoj polovini 19. stoljeća, izvršeno etničko čišćenje i nametanje jedne dominantne vjere koja je bila katalizator formiranja nacije. Tragovi prisutnosti drugih i drukčijih temeljito su brisani, satirani, a nastavni kurikulumi prekrcani krivotvorenim podacima i mitologijom. Nizozemska nacija nastala je u okvirima protestantske države od bivše pokrajine Franačkog carstva u vjerskim ratovima katolika i protestanata. Stoga se nacionalna geneza u državama-republikama bivše Jugoslavije ne može i ne smije, jer to je protivno naučnim principima, poistovjećivati s genezom američke ili australske nacije, a posebno se ne mogu iz toga izvlačiti zaključci. Pogrešne premise daju krive zaključke, a posljedice mogu biti, u najblažu ruku, zbunjujuće.

Da sumiramo, Bosanci, ili kako neki vole nezgrapno reći Bosanci i Hercegovci, jesu građani samostalne, međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, među kojima ima i onih koji se nacionalno ne izjašnjavaju. Bošnjaci su narod izrastao u naciju koji živi i autohton je u Bosni i Hercegovini i susjednim državama. Alija Izetbegović jeste izjavio 1990. godine da je nacionalna emancipacija bosanskih katolika kao Hrvata i pravoslavnih kao Srba završen i ireverzibilan proces, što su pokazali prethodni i kasniji popisi stanovništva. Kada je poslije rata izjavio da treba njegovati bosanstvo, naglasio je da se ne treba zato odricati identiteta, čime je jasno definirao kako je riječ o domoljubnom, državotvornom osjećaju kod svih građana, odnosno pripadnika triju konstitutivnih naroda. Treba samo pažljivo i s razumijevanjem pročitati šta je rekao. Osnovna teza teksta bila je da se forsiranje bosanstva kao nacionalnog identiteta stvarno nudi samo Bošnjacima, dok kod pripadnika drugih dvaju naroda izaziva otpor i reakciju, pa je pogrešna pasivna legitimacija. Ako je cilj pojačavati domoljubni osjećaj, onda će nacionalno afirmirani Hrvati i Srbi imati vrlo utemeljenih problema s nametanjem bosanske nacije, i paradoksalno, sve će se više udaljavati. Time se doprinosi zbrci i produbljuje kriza identiteta samo kod Bošnjaka. Pripadnici drugih dvaju naroda s tim nemaju problema. Njihovo bosanstvo, tamo gdje postoji, jeste lojalnost državi, osjećaj pripadnosti političkoj zajednici i ni na koji se način ne kosi s nacionalnim osjećajem hrvatstva ili srpstva. Nema niti sukoba jer su oba identiteta, državotvorni i nacionalni, komplementarni. Zbunjeni su jedino Bošnjaci jer im se nameće kompleks nedovoljne lojalnosti državi ukoliko se ne osjećaju nacionalno Bosancima. U Hrvatskoj, naprimjer, termin Bosanac odnosi se isključivo na stanovnika ili pojedinca porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Pritom se ne dovodi u pitanje njegov nacionalni identitet kao Hrvata, Srbina ili Bošnjaka.

Bošnjaštvo se, za razliku od srpstva i hrvatstva, samo među glasnom manjinom Bošnjaka smatra ograničavajućim, gotovo i protubosanskim jer je neuniverzalno i limitirajuće, odnosno čak i getoizirajuće, kako se da čitati u nekim tekstovima. Zbog ovakvih neukih reakcija, doista bi se trebalo ozbiljno zamisliti nad kvantitetom i kvalitetom osnovnih znanja, definicija i deskripcija kod Bošnjaka. Shvatanju definicije i razlike između naroda, nacije i države, kao i identitetima s njima povezanim i iz njih deriviranim, očito se mora pristupiti prosvjetiteljski, iako smo u uvodniku prošlog broja izrazili skepsu u takvu mogućnost. Mudri Alija Izetbegović davno nas je naučio kako neke samorazumljive činjenice treba ponoviti i stotinu puta kako bi bile široko prihvaćene. Možda je vrijeme da krenemo. Od početka, od definicija, od imena stvari, kako kaže Stvoritelj svjetova u Časnom Kur'anu. Često ih i uporno ponavljajući. Tako su to, naime, činili drugi. Latini su rekli: Repetitio est mater studiorum.

PROČITAJTE I...

Žena je s djecom otišla kod američkih prijatelja koji su nas još prije tri sedmice pozvali na Halloween. “Morate ovo vidjeti”, insistirali su. Nismo ih mogli odbiti. Osim toga, i zašto bismo? Mnogi muslimani inače misle da svi trebaju da oduševljeno upoznaju njihovu tradiciju, a da oni nisi obavezni znati išta o drugima, pošto će ti drugi ionako u Džehennem

Sudeći prema godinama i decenijama koje su uslijedile, može se zaključiti da promišljanja, savjeti i preporuke našeg Muhameda Skeje Prozorca (koji se često potpisivao i s dodatkom “El Bosnevi”), kao ni promišljanja mnogih drugih u to vrijeme učenih i pravde željnih ljudi, nisu urodila plodom. To, svakako, nije razlog da se ovom velikanu islamske i državničke misli danas ne posveti znatnija pažnja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!