Posljednje utočište nacionalista

Teško je vjerovati da oni koji su toliko nacionalno ostrašćeni pokušavaju legalizirati i normalizirati jedan šovinizam i uvesti ga ili u polje legitimnih prava naroda ili legitimnog javnog diskursa mogu iskreno i objektivno razlučiti opravdanu kritiku na vlastiti račun od istinskog šovinizma.

 

Često zloupotrijebljena izjava da je “patriotizam posljednje utočište hulja” na ovim bi prostorima mogla biti preformulirana u onu da je “priča o ugroženosti posljednje utočište nacionalista”. Čitava saga ili, bolje rečeno, sapunica koja prati privatni gerilski rat bračnog para Vlaisavljević prenijela se prvo u javni, a zatim i u politički prostor.

Sudari gigantskih profesorskih ega na Filozofskom fakultetu u Sarajevu dobili su političke konotacije onog trenutka kada su Vlaisavljevići shvatili da je ugrozba na nacionalnoj osnovi odličan džoker koji se može beskonačno izvlačiti iz rukava, kako to već pokazuje slučaj Čović, pa su sukob s polja argumenata odlučiti prenijeti na polje emocija, pritom potraživši saveznike kod najekstremnijih hrvatskih medija.

Time su ne samo dugoročno postigli autogol nego i automatski obesmislili vlastita stajališta, jer je i najdobronamjernijem posmatraču simptomatično da Vlaisavljevići konkretne zamjerke na vlastiti račun pokušavaju zaustaviti i nadglasati larmanjem i histerisanjem o političkom progonu na nacionalnoj osnovi.

Otežavajuća okolnost po kredibilitet Vlaisavljevića jeste činjenica da, dok se za njihove protivnike ne može pouzdano reći da djeluju s nacionalističkih pozicija, za Vlaisavljeviće se to može sa sigurnoću potvrditi. Skakutanja Uge Vlaisavljevića po Čovićevim paranaučnim skupovima na kojima HDZ-ovim političkim svjetonazorima pokušava dati naučni legitimitet i odakle poručuje da “Bošnjaci smatraju da narodi ne trebaju postojati”, te pokušaji Sanje Vlaisavljević da relativizira i normalizira antibošnjački šovinizam mračnjaka poput Milovića i Šušnjara, govore sami za sebe.

Teško je vjerovati da oni koji su toliko nacionalno ostrašćeni pokušavaju legalizirati i normalizirati jedan šovinizam i uvesti ga ili u polje legitimnih prava naroda ili legitimnog javnog diskursa mogu iskreno i objektivno razlučiti opravdanu kritiku na vlastiti račun od istinskog šovinizma.

 

PROČITAJTE I...

Enisa Larson živi i radi u Švedskoj, a u okolini Prijedora, odakle je rodom, 2012. godine podigla je voćnjak na vlastitom imanju. U voćnjaku je zasađeno 5.000 stabala. Već 2016. godine Enisa je osnovala firmu “Agroplus”. Renata Skoko odselila je kao samohrana majka s djetetom školskog uzrasta nedavno u Njemačku. Pošto ima hrvatsku putovnicu, mogla je otići da radi a da ne traži vizu. U Sarajevu je radila u privatnoj poliklinici, a u Njemačkoj je njegovateljica

Valjalo mi je spasiti porodicu, sačuvati vlastitu glavu te zadržati što više komšija i saboraca da se ne povuku s jedinicama tzv. Narodne odbrane. Onima koji su željeli ostati upućivane su razne prijetnje. Meni je poznanik došao reći da bježim jer me planiraju ubiti i kuću mi zapaliti. Valjda im je neko javio da zaustavljam vojnike i odvraćam ih od odlaska. Svojim ukućanima sam rekao da ostanu kod kuće, a ja sam otišao iskopati rov u šumi iznad kuće. Uzeo sam dvije puške i otišao u šumu, gdje sam ostao dok opasnost nije prošla. Samo je supruga znala gdje sam”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!