Posebnoj djeci posebna ljubav

Iako relativno mala sredina, i u Prozoru ima osoba s posebnim potrebama, ali i organizacija koja im želi izaći u susret i biti tu za njih. Riječ je o Udruzi građana roditelja djece s posebnim potrebama “Djeca nade”. “Činjenica da sam majka djeteta s poteškoćama u razvoju – Sy Down – daje mi snagu da se posvećujem radu Udruge, iako nije nimalo lako”, kaže Ana Džalto

Pobožna vjernička srca često su se hranila i štitila dovom: “Gospodaru naš, ne dopusti nam da vrijednost Tvoje blagodati shvatimo tek nakon što je izgubimo!”, a neko vrlo mudar i razborit kazao je: “Divio sam se lijepim cipelama i bio opsjednut njima sve dok nisam sreo čovjeka bez ijedne noge.”

Vrlo se često tu, oko nas, nalaze osobe koje su uskraćene za brojne blagodati i privilegije koje mi svakodnevno koristimo i uživamo. Ponekad ih susrećemo, možda se i očešemo o njih, a opet ih ne primjećujemo. Ipak, one postoje i žive svoj život. Mnogo toga nedostaje u njihovom životu; nešto je nenadoknadivo, ali se ponešto može i nadomjestiti. U tom je smislu svaki vid udruživanja koji ima za cilj skrenuti pažnju na osobe s posebnim potrebama hvale vrijedan i zaslužuje svaku pažnju.

Iako relativno mala sredina, i u Prozoru ima osoba s posebnim potrebama, ali i organizacija koja im želi izaći u susret i biti tu za njih. Riječ je o Udruzi građana roditelja djece s posebnim potrebama “Djeca nade”. Budući da duže vrijeme pratim njihov rad, smatram da treba da im se posveti nekoliko rečenica.

Ova vrijedna udruga djeluje već skoro 15 godina, neprofitna je organizacija i okuplja roditelje djece s poteškoćama u razvoju, kao i osobe s posebnim potrebama. Udruga djeluje s ciljem predstavljanja i zagovaranja prava njenih korisnika, unapređenja kvaliteta njihovog života te njihovog uključivanja u sve segmente svakodnevnog života. Jedan od primarnih ciljeva jeste i pomaganje članovima Udruge koji žive u teškim materijalnim uvjetima.

“Djeca nade” zapravo je druga kuća svojim korisnicima, u šta se nerijetko, gledajući ih sa svog prozora, mogu i uvjeriti. Kroz Udrugu se njeni članovi redovno druže, razmjenjuju informacije te im se nastoji pomoći i od njih odagnati osjećaj odbačenosti i usamljenosti.

Udruga “Djeca nade” ima čak 97 članova, dobi od 3 do 67 godina. Od ukupnog broja, 67 je nominalnih članova, odnosno djece s poteškoćama u razvoju i osoba s posebnim potrebama. Ostalo su redovni članovi, tj. punoljetne poslovno sposobne pravne i fizičke osobe koje u porodici imaju osobu s posebnim potrebama i prihvataju Statut Udruge 30. Oko 95% članova jeste iz ruralnih sredina i žive u lošim socijalno-ekonomskim uvjetima. Usluge Udruge, kao njeni članovi, koriste i Bošnjaci i Hrvati.

“Činjenica da sam majka djeteta s poteškoćama u razvoju – Sy Down – daje mi snagu da se posvećujem radu Udruge, iako nije nimalo lako”, kaže Ana Džalto, predsjednica Udruge “Djeca nade”, koja ovu funkciju obavlja na volonterskoj osnovi.

“Smatram da svoj rad trebam usmjeravati u najboljem interesu korisnika Udruge, biti odgovorna prema njima i javnosti te zalagati se za promicanje ciljeva i interesa korisnika Udruge”, pojašnjava Ana. Kaže da se Udruga trudi da, prije svega, u priču uvede i uključi roditelje kao osobe koje se najposrednije i svakodnevno suočavaju s poteškoćama svoje djece. Uz to se izrađuju i projekti kojima se aplicira na javne pozive radi stvaranja boljih uvjeta rada. Povremeno se organiziraju okrugli stolovi i radionice u kojima, uz korisnike, sudjeluje lokalna zajednica, vjerske zajednice te slične organizacije i pojedinci iz drugih sredina.

Udruga se trudi svake godine s posebnom pažnjom i kroz različite sadržaje, poput treninga i izložbi, obilježiti međunarodni dan osoba s posebnim potrebama, aplicirati na javne pozive, organizirati seminare, okrugle stolove i različite radionice i uraditi sve što je u njihovoj moći kako bi se javnosti skrenula pažnja na ove osobe.

Ana dodaje i to da Udruga ima podršku lokalne zajednice, ministarstava iz oblasti socijalne politike na nivou kantona i Federacije BiH putem različitih projekata te drugih donatora. Ipak, ponekad su zahtjevi članova nerealni, dio je članstva pasivan, a i raspoloživa sredstva nedostatna su da se učini više te se ima osjećaj da su ruke svezane.

“Jako je emotivno i stresno slušati životne priče naših članova koji žive u teškom siromaštvu, a ne biti u stanju konkretnije im pomoći osim toplog ljudskog razgovora i pokušaja pronalaska društveno odgovornog donatora koji bi pomogao u konkretnim situacijama. Često ostanemo razočarani jer naše zamolbe ne naiđu na pozitivne odgovore, ali, s druge strane, uvijek ima dobrih ljudi koji su spremni pomoći”, zaključuje Ana.

I, tako, dok se mi budemo svakodnevno žalili i jadikovali zbog manje-više nevažnih pitanja i problema, Udruga “Djeca nade” i dalje će okupljati svojih 97 korisnika. Oni će se družiti pokušavajući da razumiju jedni druge. Imat će svoje radionice i, kao i do sada, pravit će skromne čestitke od čije će prodaje i Udruga zaraditi neku marku.

Vrijedna predsjednica Džalto i dalje će nesebično pružati ljubav, osmijeh i toplu riječ svom djetetu i ostalim korisnicima Udruge te aplicirati uobičajene projekte na različite adrese.

Udruga će nastaviti s radom. A bit će i donatora. Dobrih ljudi uvijek je bilo.

 

PROČITAJTE I...

Šta, zapravo, znači cinična i besmislena, ali sve “prihvatljivija” često korištena usporedba Sarajeva s Teheranom? Znači mnogo toga kontradiktornog. Neovisno od toga, već je prešla iz okvira političke i društvene zloupotrebe u ulični žargon, šireći se dalje. Pored ostalog, ovdje pojašnjavamo zašto baš Teheran u takvim komparacijama, a ne neki drugi bliskoistočni grad

Muhamed Tajib Okić utemeljitelj je prvog teološkog fakulteta u Republici Turskoj 1949. godine na kojem je na početku bio predavač na gotovo svim predmetima. On je islamu u Turskoj vratio akademski dignitet. Razgovarali smo s troje bošnjačkih studenata u Turskoj koji, pored turskog jezika, uče i studiraju na arapskom jeziku, što im otvara višestruko veće mogućnosti u akademskom napredovanju i zaposlenju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!