Ponašanje zastupnika Nezavisnog bloka i SBB-a prijeti potpunim neutraliziranjem Bošnjaka u RS-u

Ako je sveopća nagodnost i popustljivost zaista temeljna politička ideja Nezavisnog bloka, kako onda tumačiti servilno ponašanje Čivića u NS RS-u (koji se za to sigurno konsultirao) u usporedbi s Ahmetovićevim ratobornim djelovanjem u Parlamentu BiH, tj. s njegovim neuspješnim pokušajem da sruši Vladu Denisa Zvizdića? Nekako ispada da se s jedne strane i na jednom mjestu (NS RS) želi što manje svađe i sukoba, a na drugom mjestu (VM BiH) se svađa i sukob aktivno traži i provocira. Indikativno je što se ovakvo djelovanje Nezavisnog bloka direktno poklapa s politikom i interesima Milorada Dodika

Piše: Mustajbeg DRNIŠLIĆ

Nakon što smo u prošlom broju postavili pitanje u vezi s postojanjem bilo kakve smislene ideološke podloge novoformiranog Nezavisnog bloka, vrlo brzo dobili smo i potvrdu takve tvrdnje kroz način na koji se ta novoosnovana stranka pokazala na terenu. Samo dan nakon što je Nedim Čivić, predsjednik Općinskog odbora SDA Zvornik, napustio tu stranku, odmah je došlo i do njegovog transfera u Nezavisni blok. Time su se ostvarila predviđanja da će Nezavisni blok biti svojevrsni sanctum neostvarenih i odveć ambicioznih bivših kadrova SDA. Ovakav postupak Čivića mogao se naslutiti još ranije tokom ove godine, kada je poput Sadika Ahmetovića i ostalih članova Nezavisnog bloka putem medija signalizirao nezadovoljstvo svojim statusom unutar stranke. Izgleda da je okidač i “kap koja je prelila čašu” bila nemogućnost da se, a njegovu ostavku tražila je većina članova Općinskog odbora Zvornik, ponovo kandidira na mjesto njegovog predsjednika, što je, bez sumnje, doživio kao ličnu uvredu.

No, sve to bi ostalo u domenu lokalne politike i ne bi bilo toliko problematično da Čivić nije odmah, kao poslanik koalicije Domovina u Narodnoj skupštini Republike Srpske, gdje ga je delegirala upravo SDA, demonstrirao kakvu će politiku voditi kao poslanik Nezavisnog bloka. Tom je prilikom s Admirom Čavkom iz SBB-a svojim prisustvom omogućio Dodiku da održi sjednicu NS RS-a uprkos protivljenju cjelokupne opozicije. Takav su postupak nevjerovatno drsko pokušali objasniti time da oni samo rade u korist naroda koji ih je izabrao! A kakvu to korist imaju Bošnjaci, pogotovo bošnjački povratnici u RS, od podržavanja i legitimiziranja Dodikove jong-unovske samovolje, znaju valjda samo Čivić, Čavka i vrhovi stranaka kojima pripadaju.

Da takav Čivićev postupak nije samo pitanje lične samovolje nego organiziranog političkog nastupa, možemo naslutiti iz još nekoliko detalja. Dovoljno je za početak pročitati temeljni dokument novoformiranog Nezavisnog bloka pod nazivom “Platforma za oslobađanje i pokretanje Bosne i Hercegovine”, gdje je prva tačka nazvana “Za oslobađanje od politike svađa, inata i traženja problema i za pokretanje politike koja uključuje, motivira i nudi rješenja”. U daljnjoj elaboraciji te tačke za političke probleme u državi, poput neustavnog Dodikovog referenduma, blokada u vezi s mehanizmom koordinacije, razmimoilaženje u vezi s tumačenjem zaključaka Parlamenta EU itd., krivica se dijeli na ravne časti i podjednako optužuju svi politički akteri. Ukratko, svi problemi proizašli iz antidržavnog i nekonstruktivnog djelovanja srpske i hrvatske politike u najboljem se relativizatorskom maniru fakturiraju bošnjačkom političkom faktoru, tj. SDA, a neminovni politički sukobi radi takvih krupnih nerješenih pitanja nazivaju se izmišljenim i režiranim.

Ako pročitamo izjavu koju je Fuad Kasumović, jedan od “četiriju jahača apokalipse” Nezavisnog bloka, dao u intervjuu za Radio Sarajevo, u kojem tvrdi da oni iz Nezavisnog bloka “ne žele plašiti narod, ukidati RS ili kantone niti se svađati, nego napraviti političku stabilnost na principu dogovora i otvoreni za saradnju s drugima”, možemo uočiti istu političku nit amnestiranja srpskog i hrvatskog političkog faktora i transfera krivice za političku situaciju na bošnjačku politiku, i to samo radi njenog branjenja principa i interesa glasača koje zastupaju. Je li takvu liniju manjeg otpora, servilnosti i popuštanja srpskoj politici možemo očekivati od baš svih predstavnika “novih” snaga iz Nezavisnog bloka i je li možda upravo nemogućnost otvorenog vođenja takve politike s pozicija koje su imali unutar SDA bio razlog njihovog napuštanja te stranke?

Opet, ako je sveopća nagodnost i popustljivost zaista temeljna politička ideja Nezavisnog bloka, kako onda tumačiti servilno ponašanje Čivića u NS RS-u (koji se za to sigurno konsultirao) u usporedbi s Ahmetovićevim ratobornim djelovanjem u Parlamentu BiH, tj. s njegovim neuspješnim pokušajem da sruši Vladu Denisa Zvizdića? Nekako ispada da se s jedne strane i na jednom mjestu (NS RS) želi što manje svađe i sukoba, a na drugom mjestu (VM BiH) se svađa i sukob aktivno traži i provocira. Indikativno je što se ovakvo djelovanje Nezavisnog bloka direktno poklapa s politikom i interesima Milorada Dodika, kojem je primarni politički cilj sačuvati svoju vlast na nivou manjeg entiteta, a srušiti onu na nivou države gdje nema ni njega ni njegove stranke.

Još jedan problem koji se direktno nadovezuje na ovakvo subverzivno djelovanje Nezavisnog bloka jeste pitanje same adekvatne političke reprezentacije Bošnjaka u manjem etnitetu. Odbijanje SDP‑a da koalira sa SDA i ostalim strankama unutar koalicije Domovina jeste nakon prošlih izbora uskratilo Bošnjake za tri mjesta u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a svi bošnjački glasovi za SDP bili su time bukvalno bačeni u vjetar. Bošnjaci su potom izgubili priliku da budu adekvatno politički reprezentirani, tj. da odlučuju o svojoj sudbini i značajnije utječu na politiku u manjem entitetu. Ma šta neko o tome mislio, SDA je trenutno najvažnija politička snaga Bošnjaka u RS-u i najave odbijanja saradnje, uz ovakvo ponašanje preletača iz Nezavisnog bloka i zastupnika SBB‑a, prijeti da će Bošnjake potpuno neutralizirati kao politički faktor. Odnosno, oni neće imati bilo kakvih političkih poluga da zaštite svoja prava i interese, a u slučaju prolaska kadrova sličnim Čiviću i Čavki bošnjački interesi bit će tumačeni onako kako to odgovara Miloradu Dodiku i SNSD-u, trenutnom otjelovljenju velikosrpske politike.

Kuriozitet vezan za Nezavisni blok jeste i to da su, pored slične političke “teorije i prakse”, njegovi članovi usvojili i retorički nastup sličan onom SBB-a Fahrudina Radončića, koji se svodi na optuživanje SDA za svaku nesreću i zlo na planeti, prebacivanje odgovornosti za stanje u državi na bošnjačku politiku, uz istovremenu maksimalnu servilnost prema srpskom ili hrvatskom političkom faktoru. Nebrojeno smo puta od visokopozicioniranih članova SBB-a čuli kako odgovornost za relaksiranje odnosa u BiH leži na političkom Sarajevu, kako ono treba popustiti, kako ono provocira, kako je krivo za ovo ili ono, a sada istovjetne teze dolaze i iz Nezavisnog bloka. Izuzetno je čudno da se lideri i članovi stranaka poput Nezavisnog bloka i SBB-a, koji traže glasove bošnjačkog naroda, ovakvim izjavama i nastupom ustvari više obraćaju svim vanbošnjačkim faktorima, bili oni Srbi, Hrvati, ili stranci, nego onima od kojih traže glasove. Je li takvo signaliziranje predznak neke njihove buduće koalicije i udruživanja ili je u pitanju politički trend predstavljanja popustljivijim, nagodnijim i mekšim od SDA, i to radi pokušaja pomjeranja demokratskog centra odlučivanja o bošnjačkoj sudbini van Bošnjaka i van bošnjačke glasačke baze?

Vrijeme će reći, a za sada se čini da “bošnjačka Troja” ima više od jednog trojanskog konja unutar svojih zidina.

Samo po sebi nema ništa problematično u tome da bošnjački političar nastupi na srpskom televizijskom javnom servisu. No, kada je riječ o RTRS-u, stvari su unekoliko drugačije. Nije za očekivati da će RTRS, s obzirom na svoju dokazanu reputaciju mrzitelja bilo čega što podsjeća na Bošnjake (politički, društveno i kulturno), te nemogućnosti pokazivanja bilo kakvog pozitivnog signala u vezi s čuvanjem državotvornosti BiH, biti blagonaklona prema bošnjačkom političaru, bilo kojem.

To nije slučaj s Fahrudinom Radončićem, za kojeg RTRS posljednje dvije godine ne štedi simpatija, ili, kako je to rekao voditelj na samom kraju Teleringa, gdje je lider SBB-a nastupio 13. septembra 2017. godine: “Nadam se našoj dobroj saradnji i ubuduće želim da preživite bošnjačku mafiju i želim da se kandidirate za bošnjačkog člana Predsjedništva i da dobijetu tu utrku. Poštovani gledaoci, bio je ovo Fahrudin Radončić, čovjek iz Sarajeva, Bošnjak, koji je spreman i može, u interesu svih nas, da razgovara sa svakim od nas.” Čak kada bismo i izuzeli potpuno odsustvo profesionalnosti kod voditelja M. Đakovića, koje se ogledalo kroz krajnje navijačko, čak bismo rekli intimno proživljeno zastupljanje Radončića, mogli bismo reći da u svemu ovome nešto temeljito ne valja. A što je to zbog čega se Srbi nadaju nastavku saradnje s Radončićem? Pa upravo zbog onoga što govori, potvrđujući njihove svakodnevne teze (u duhu notornog Galijaševića) o postojanju neosmanskih pretenzija Recepa Tayyipa Erdoğana i Bakira Izetbegovića, zatim o bauku “Muslimanske braće”, koja, po njihovom mišljenju, samo čeka da iskoči iz grma i zatuče prvog Srbina i Hrvata, o tome da je Alija Izetbegović želio “muslimansku državu” na Balkanu (na što je SDA oštro reagirala), o tome da je vladajuća bošnjačka politika iz SDA protiv Evrope, da želi na Istok a ne na Zapad, da je u svojem razumijevanju islama radikalna itd., itd.

Naravno, to što govori na RTRS-u suštinski se ne razlikuje od njegovog uobičajenog retoričkog repertoara, ali na Dodikovoj režimskoj televiziji zorno možemo primijetiti s kolikom ljubavlju i dobrodošlicom dio srpske politike njegove teze podržava i hvali. Do te mjere da uopće više nije jasno zašto se Radončić uopće buni što nema utjecaja na Federalnu televiziju kada ima punu podršku na RTRS-u. I do te mjere da se pitamo računa li Radončić uopće na tih, kako kaže, 400.000 hiljada bošnjačkih glasova kada svoj politički diskurs usmjerava Srbima? Uz sve što je izrekao, njegov je nastup koincidirao s podrškom SBB-a održavanju skupštinske većine Dodikovom SNSD-u. Stoga, ako je Radončić u Federaciji BiH opozicija u poziciji, onda smo otkrili da je u RS-u pozicija u opoziciji.

PROČITAJTE I...

Austrija, s desničarskom ekstremističkom strankom na vlasti, trenutno je zemlja-eksperiment kojim se ispituje izdržljivost demokratije u Zapadnoj Evropi. Reporteri njemačkog magazina Spiegel posjetili su ovu zemlju kako bi istražili razloge njezinog odlaska desno, raspoloženju prema migrantima i razlozima zbog kojih gradonačelnici nekih austrijskih gradova na svojim ulicama ne žele muslimane. Stav, uz svoju opremu, donosi najveći i najvažniji dio reportaže objavljene na nekoliko strana u ovom uglednom njemačkom magazinu

Predsjednik Erdoğan i njegovi pouzdani saradnici imaju historijsku zaslugu što su izabrali efikasne načine borbe u zaštiti i odbrani prosperiteta kada je bio ugrožen Gülenovim pokušajem državnog udara. Ovo pitanje zaslužuje najveću pažnju jer se u njemu nalaze najvažnija iskustva i pouke kako treba upotrijebiti političku moć da bi se zaštitio prosperitet. Pogrešan izbor načina borbe može kompromitirati ciljeve i vrijednosti za koje se neki subjekt bori. U tom iskustvenom pogledu, od presudnog je značaja pravovremeno reagiranje odgovornih faktora države na čelu s Erdoğanom. Najvrednije iskustvo aktiviranje je naroda Turske kao subjekta zaštite prosperiteta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!