Polomljeni svjetski poredak

Fer odnos snaga, koliko ga god bilo teško postići, može ublažiti nepotrebne konflikte i konfrontacije. U protivnom, svi igrači, veliki i mali, državni i paradržavni, bit će na gubitku u sve haotičnijem i nesigurnijem svijetu

Postojeći svjetski poredak izgleda kao rašiven po šavovima. To je poredak koji potkopavaju njegove vlastite greške i ispadi. Dok vestfalski red nacionalnih država ostaje kao kičma trenutnog svjetskog poretka, sve se više ističu drugi faktori, poput paradržavnih igrača, međunarodnih advokatskih i transnacionalnih kompanija. To kako se budemo nosili s nelagodnim odnosom između svjetskih igrača odredit će budući poredak.

Na listi bitnih pitanja nalaze se velike greške u trenutnom svjetskom poretku: sve dublji jaz između bogatih i siromašnih, energetski ratovi, domaći i međunarodni terorizam, neometeni kapitalizam, ugnjetavanje, rat, okupacija, izbjeglice, bijelo ropstvo, narkokarteli itd. Svaki od ovih problema zamagljuje jasnu razliku između onoga što je domaće i onog globalnog. Kao veliki okeanski val, globalizacija na obale koje dotiče donosi kako moć, tako i uništenje. Trenutni svjetski poredak gurnuo je na scenu četiri glavna igrača i kreće se u četirima glavnim pravcima. Prvi je tradicionalni biznis konvencionalnih nacionalnih država, pri čemu države brane svoje nacionalne interese poštujući pritom tuđe.

Drugi smjer određuju velike svjetske sile. Tu imamo jednu supersilu, Sjedinjene Američke Države, i nekoliko velikih sila, kao što su Kina, Rusija, Indija i Njemačka. Većina biznisa između velikih sila zasniva se na održavanju razumnog balansa moći. Međutim, u slučajevima gdje ovaj princip propada suočeni smo s krizama i ratovima. Dobar su primjer trenutne tenzije između Rusije i Zapada. Agresivna politika Rusije spram Sirije, Ukrajine i energije, između ostalog, odgovor je na ono što Rusija smatra disbalansom moći u korist Zapada. Sama po sebi, kriza u Ukrajini može se riješiti bez mnogo napora, ali važnija pitanja tu krizu pretvaraju u prolongirani konflikt i posrednički rat.

U Arapskom zaljevu krizu u Jemenu također je moguće riješiti, ali balans moći na Bliskom istoku, koji se naginje na stranu grupa u Siriji, Iraku, Jemenu, Libanu i Bahreinu, iza kojih stoji Iran, čine sve te konflikte neobuzdanim. Akcija koju predvodi Saudijska Arabija u Jemenu ima za cilj koliko povlačenje Hutija i vraćanje na vlast izabranog predsjednika Hadija, toliko i vraćanje utjecaja Irana u regiji na razuman nivo.

Treći element jesu paradržavni igrači koji izazivaju tradicionalne nacionalne države zasnovane na vestfalskom sistemu suverenih država. U velikom dijelu Afrike, Bliskog istoka, Indije, Pakistana te Latinske Amerike paradržavni igrači oblikuju političku agendu. Milicije u Siriji, Iraku i Libanu, Hutiji u Jemenu i terorističke organizacije poput Al-Kaide, ISIS-a, Al-Šababa i Boko Harama predstavljaju ozbiljne političke i sigurnosne izazove. Kao što sam pisao ranije, propale i slabe države gomilaju probleme dok dopuštaju paradržavnim igračima da zavladaju na mjestima gdje ne postoji javni red.

Konačno, imamo i višeslojnost društvenih mreža, međunarodnih i transnacionalnih organizacija, grupa koje se bave ljudskim pravima, međunarodnih zakona i globalnih mreža političkih aktivista koji odražavaju politiku većih i manjih nacionalnih država i transnacionalnih korporacija. Većina njihovog rada služi dobru u pomaganju potlačenima, otporu prema okupaciji i ratu, pomaganju izbjeglicama, zaštiti okoliša itd. Međutim, postoje i momenti kada ih velike sile koriste da se zalažu za njihove interese u zemljama u razvoju.

Vestfalski sistem međunarodnog poretka, uspostavljen 1648. godine, nakon 30 godina rata između evropskih država, zasnovan je na dva jednostavna, ali važna principa: da će se države Evrope suzdržati od uplitanja jednih drugima u unutrašnja pitanja te da će općeprihvaćeni balans moći držati pod kontrolom pretjerane ambicije država. U teoriji je ovo dosta razuman poredak u kojem se nacionalne države ponašaju kao elementi međunarodnog poretka i poštuju jedni druge. Ovo nije idealizam niti romanticizam, nego jednostavna činjenica o svijetu u kojem živimo. Međutim, realnost nadmašuje ideje. Evropske države platile su visoku cijenu i bile prisiljene uspostaviti vestfalski balans moći. Uprkos gorkim historijskim lekcijama, ipak uglavnom nisu uspjele ponašati se u skladu s njim od 17. stoljeća naovamo. Dva svjetska rata, koji su zapravo bili uglavnom evropski i ruski ratovi, i svi ratovi prije i nakon njih, akcentiraju krhku prirodu vestfalskog poretka. Ipak, pojava multipolariziranog svijeta s moćnim novim igračima nije proizvela nikakav alternativni svjetski poredak. Evropska unija može se gledati kao model koji nadilazi vestfalski poredak kroz svoju ideju zajedničkog suvereniteta, ali, ako bilo kojeg Evropljanina upitate o tome, dobit ćete 10 različitih odgovora, od kojih će svaki biti u neku ruku odbrana određenog člana EU.

U konačnoj analizi, trenutni svjetski poredak, zasnovan na vestfalskom modelu, polomljen je na više nivoa. Pitanja moći, pravde i legitimiteta ostaju srž glavne krize. S obzirom na to da ne postoji neki univerzalni svjetski poredak koji bi mogao regulirati svako pitanje na svijetu, moramo razviti nove strategije zajedničke odgovornosti da bismo uspješno odgovorili na hitne probleme. Fer odnos snaga, koliko ga god bilo teško postići, može ublažiti nepotrebne konflikte i konfrontacije. U protivnom, svi igrači, veliki i mali, državni i paradržavni, bit će na gubitku u sve haotičnijem i nesigurnijem svijetu.

 

(Preuzeto iz: Daily Sabah)

PROČITAJTE I...

Strategija sadrži sastavnice koje počivaju na interesnim prožimanjima struktura bliskim Fahrudinu Radončiću i ostaloj skalameriji, onom najgorem djelu SDA koji je, srećom, otpadao, poput Bakira Alispahića. Riječ je o eksplozivnom spoju (para)obavještajnog, medijskog i političkog. Ne postoji nikakva ideologija koja je mogla spojiti te ljude, nikakva ideja, jedino i isključivo interes ili čak preživljavanje s obzirom na to da je neka sila reda i zakona takvim ljudima uvijek za repom

Pokloni koje je kralj Salman uručio Trumpu za vrijeme posjete, u vrijednosti od 1,3 milijarde dolara, iako je ovo najislamofobičniji predsjednik u povijesti SAD-a, a kralj Salman sluga dvaju harema, Meke i Medine, otvorio je vrata za međuarapski obračun i nametanje volje Rijada nestašnom mlađem bratu koji se usudio proturječiti volji porodice Al-Saud, koja pretendira bili lider muslimanskog svijeta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!