Politički sunovrat Bošnjaka u Hrvatskoj

Veliko je pitanje u kolikoj će se mjeri isprofilirati nove i mlađe stranačke snage, neopterećene dugogodišnjim sukobima – hoće li uopće dobiti priliku? Nakon dvostrukog izbornog poraza, Bošnjacima u Hrvatskoj potrebna je politička i nacionalna katarza

Prijevremeni parlamentarni izbori u Hrvatskoj, održani u nedjelju 11. septembra 2016. godine, bili su peti manjinski izborni ciklus nakon što je krajem 2002. godine usvojen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina RH, u okviru kojega je uvedena mogućnost zastupničkog participiranja nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. 2003., 2007., 2011. i 2015. bile su godine kada su pripadnici bošnjačke nacionalne manjine putem glasanja u XII izbornoj jedinici pokušavali doći do zastupničkog mandata, i to u konkurenciji s još četirima nacionalnim manjinama (Albanci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci). Bošnjaci su do sada imali zastupnika u trima četverogodišnjim sazivima Hrvatskog sabora – prof. dr. Šemsu Tankovića (SDAH) dva puta (2003–2011) i Nedžada Hodžića (BDSH) u jednom sazivu (2011–2015).

Ovogodišnji prijevremeni parlamentarni izbori došli su kao (ne)zaslužena mogućnost popravnog ispita nakon izbornog debakla u novembru 2015. godine. Međutim, i na ovim izborima pobijedila je albanska kandidatkinja Ermina Lekaj Prljaskaj, katolkinja koju je podržala Unija Albanaca u Republici Hrvatskoj, s osvojenih 1.354 glasa. Drugo je mjesto osvojio bošnjački kandidat, bivši zagrebački imam i magistar političkih nauka Mirza Mešić (1.177 glasova), a treće opet albanski kandidat Idris Sulejmani (1.085 glasova), musliman koji je prethodne izbore izgubio za samo pet glasova (999:994).

Izborni debakl, po drugi put u samo 10 mjeseci, doživjeli su Mirsad Srebreniković i Nedžad Hodžić, predsjednici dviju najjačih političkih stranaka Bošnjaka u Hrvatskoj – Stranke demokratske akcije Hrvatske (SDAH) i Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske (BDSH). Hodžić, bivši saborski zastupnik u mandatu od 2011. do 2015. godine dobio je 666 glasova, a Srebreniković samo 618. Šesto mjesto osvojio je dr. sc. Muhamet Morina, kandidat Foruma albanskih intelektualaca u Hrvatskoj (252 glasa), a sedmo Alija Avdić, predsjednik Stranke Bošnjaka Hrvatske (SBH), s 122 glasa. Na posljednjem, osmom mjestu bošnjački je kandidat mr. sc. Rusmir Akšamija (76 glasova), koji je bio kandidat koalicije Nezavisna lista Stipe Petrina – Slobodna Hrvatska – Pokret Zajedno – ORaH.

Na osnovu ovog izbornog rezultata, Bošnjake, drugu nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, u najvišem zakonodavnom tijelu, u Hrvatskom saboru, predstavljat će pripadnica albanske nacionalne manjine Ermina Lekaj Prljaskaj.

Dvije najveće bošnjačke stranke trebaju remont vodstva

Dvojica kandidata, Nedžad Hodžić (BDSH) i Mirsad Srebreniković (SDAH) polagali su velike nade u septembarske izbore. Međutim, završili su na katastrofalnom četvrtom i petom mjestu. Sve veći broj članova njihovih stranaka smatra da bi drugi izborni fijasko “trebao biti dovoljan znak da odstupe sa svojih pozicija jer bi njihov daljnji angažman u politici zasigurno značio potpuno urušavanje ove dvije stranke”. Međutim, veliko je pitanje jesu li, uopće, oni toga svjesni.

BDSH već tri-četiri godine praktično nestaje u požaru unutarnjih sukoba i ozbiljnih sudskih optužnica. Od korupcijskim aferama opterećenog stranačkog predsjednika Nedžada Hodžića nije se niti očekivao bolji izborni rezultat. Radi se o očekivanom slijedu događaja koji u konačnici mogu dovesti do nestanka stranke ili, u blažoj varijanti, još većeg osipanja članstva i gašenja pojedinih ogranaka. Ili prelazaka u suparničke bošnjačke stranke – SDAH i SBH.

Posebno je alarmantna situacija u SDA Hrvatske, čiji su nekadašnji kadrovi sudjelovali i u stvaranju bosanskohercegovačke SDA. Ta je stranka, među ostalim, uspješno i dostojanstveno vodila Bošnjake u Hrvatskoj za vrijeme najtežih “olovnih godina” Tuđmanove vlasti – u vrijeme velikosrpsko-velikohrvatske agresije na BiH i u poslijeratnom periodu kada su Bošnjaci bili marginalizirani i izbačeni iz preambule Ustava Republike Hrvatske. Najstarija bošnjačka stranka u Hrvatskoj, koja je osnovana prije 26 godina, nalazi se pred teškim odlukama. Na ovogodišnjim prijevremenim parlamentarnim izborima kandidat SDAH dobio je čak 77,2% manje glasova u odnosu na izbore održane prije 13 godina, kada su prvi put, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina RH, birani manjinski zastupnici. Uzgred rečeno, u obama je izbornim krugovima Srebreniković dobio mnogo manje glasova nego što stranka zvanično ima članova. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je stranka osnovana, u njenom je radu sudjelovalo 100-tinjak visokoobrazovanih ljudi različitih profila. Nažalost, danas, dva i pol desetljeća kasnije, zbog intelektualne i obrazovne podkapacitiranosti, možemo govoriti o “ostatku ostataka SDAH”.

Bolji poznavatelji unutarbošnjačkih (ne)prilika izražavali su odavno dvojbu po pitanju Srebrenikovićevog liderstva, pri čemu su upozoravali kako se radi o osobi koja teško može biti integrativni faktor Bošnjaka u Hrvatskoj. Težinu izbornog poraza još više akcentira činjenica da riječ “SDA” još uvijek ima političku i moralnu snagu u bošnjačkom narodu u Hrvatskoj – prvenstveno zbog odnosa Bošnjaka prema rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću i ulozi bosanskohercegovačke SDA u borbi za opstanak bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine. Zbog takvih još uvijek prevladavajućih osjećaja, stranačka kandidatura u startu donosi 400-500 glasova, i to bez obzira čije se ime nalazilo na glasačkom listiću. Ostatak je izbornog rezultat “personality”, požrtvovni rad na terenu, osjećaj pripadnosti i brige za narod… A to je, očigledno, izostalo.

Savezništvo s Bandićem kontraproduktivno za bošnjačke interese

Još je jedan faktor vrlo važan. Pod Srebrenikovićevim vodstvom (od kraja 2012. godine) SDAH je izgubila političku prepoznatljivost. Tome je u najvećoj mjeri kumovalo njegovo čvrsto političko savezništvo sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, čija je stranka BM 365 (Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti) u proteklih nekoliko mjeseci davala podršku vladajućoj Domoljubnoj koaliciji na čelu s Karamarkovim HDZ-om. Mnogi kažu da se SDA Hrvatske, zapravo, pretvorila u ekspozituru Bandićeve stranke BM 365 i time se odvojila od biračkog tijela, izgubila političku prepoznatljivost, ali i (nesvjesno) disperzirala bošnjačke glasove.

Ne treba zanemariti činjenicu da je albanska saborska zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj, koja predstavlja i Bošnjake, bila članica Klubu zastupnika stranke BM 365 u Hrvatskom saboru, što joj je dodatno ojačalo politički potencijal i biračko tijelo (a smanjilo bošnjačko). Ako uzmemo u obzir i da su dvojica Bošnjaka bili kandidati na općim (stranačkim) listama stranke BM 365 (Ervin Jahić u 8. izbornoj jedinici – Istarska i Primorsko-goranska županija, te Mustafa Pličanić u 6. izbornoj jedinici – dio Zagreba i Sisačko-moslavačka županija), pri čemu su zajedno osvojili 220 glasova, dolazimo do još jednog podatka koliko je, zapravo, savezništvo Srebreniković – Bandić kontraproduktivno za bošnjačke saborske/zastupničke interese. Valjda će takvo nešto shvatiti i novo stranačko vodstvo (ako do njega dođe).

Za bolje razumijevanje novog bošnjačkog izbornog poraza (u nedostatku zvaničnih podataka s izbornih mjesta) treba prokomentirati i još nekoliko statističkih pokazatelja. Osnovna brojka vezana je uz motiviranost glasača iz dviju najbrojnijih manjina izborne grupacije pet bivših jugoslavenskih manjina – Bošnjaka i Albanaca – da glasaju za manjinske liste. 2011. godine šestorica bošnjačkih kandidata dobili su ukupno 3.961 glas, a petero albanskih 2.017. Četiri godine kasnije, u novembru 2015. godine, situacija se potpuno promijenila: osmorica bošnjačkih kandidata dobili su ukupno 2.203, a troje albanskih 2.368 glasova. Dakle, prije 10 mjeseci, s jedne strane, glasalo je 44,38% manje Bošnjaka, a s druge, 17,40% više Albanaca. Ovoga je puta situacija bila nešto povoljnija za Bošnjake, ali nedovoljna za dobivanje saborskog mandata. Petorica bošnjačkih kandidata dobili su ukupno 2.691 glas (više za 488), a troje albanskih 2.659 (više za 291 glas). Bilo je i 46 nevažećih listića. Treba se prisjetiti rezultata popisa stanovništva iz 2011. godine, prema kojem u Hrvatskoj živi 31.479 Bošnjaka i 17.513 Albanaca, iz čega je vidljivo kako brojčana prednost u korist bošnjačke nacionalne manjine nije bila presudna, a trebala je biti.

Disperzija bošnjačkih glasova na veći broj kandidata, između ostalog, odredila je pobjednika. Ovdje bi trebalo stati s iznošenjem daljnjih statističkih pokazatelja i izreći jednu važnu činjenicu: razlog većem broju Bošnjaka koji su na septembarskim izborima glasali na manjinskoj listi jeste želja za promjenama. Kao osoba koja bi mogla donijeti nove, pozitivne integrativne procese prepoznat je bivši zagrebački imam i magistar političkih nauka Mirza Mešić. Kandidiran je ispred grupe građana, a protukandidati su u kampanji tvrdili da je bio neformalni kandidat Islamske zajednice u Hrvatskoj. No, nije imao otvorenu podršku infrastrukture Islamske zajednice (npr. hutbe/propovijedi imama petkom u džamijama ili javni istupi zagrebačkog muftije Aziza Hasanovića), te se za njegov izborni rezultat od 1.177 glasova može reći da je iznenađujuće dobar. Mirza Mešić je kampanju većinom vodio preko društvenih mreža, i u kratkom je roku jakim pozitivnim porukama aktivirao skriveni potencijal bošnjačkih glasača. Međutim, to ovoga puta nije bilo dovoljno. Neki SDAH-ovci tvrde kako im je Mirza Mešić odnio pobjedu, misleći pritom na sličnu izbornu bazu (muslimane Bošnjake okupljene unutar Islamske zajednice u Hrvatskoj). Istina je, zapravo, drugačija: kandidat SDAH je onemogućio pobjedu kandidatu grupe građana, ili drugačije rečeno, Srebreniković je zasmetao Mešiću.

Veliko je pitanje u kolikoj će se mjeri isprofilirati nove i mlađe stranačke snage, neopterećene dugogodišnjim sukobima – hoće li uopće dobiti priliku? Nakon dvostrukog izbornog poraza, Bošnjacima u Hrvatskoj potrebna je politička i nacionalna katarza. Saniranje “spaljene zemlje”, poremećenih međuljudskih odnosa i nesuradnje udruga i manjinskih vijeća, zatim suštinski odmak od logike “mi – oni”, financijskog klijentelizma udruga i kontraproduktivnog uskostranačkog razmišljanja, stvaranje neophodnog povjerenja i pravilno shvaćanje uzroka ovakvog stanja – trebali bi biti osnova za buduće unutarbošnjačke odnose. To je zadatak novih bošnjačkih snaga, pripadnika mlađe i srednje generacije Bošnjaka rođenih u Hrvatskoj, neopterećenih dosadašnjim kontraproduktivnim podjelama. U protivnom, proći će mnogo godina dok Bošnjaci ne budu imali saborskog zastupnika iz svojih redova.

Popis stanovništva 2011. godine nije obavljen na zadovoljavajući način, a za četiri i pol godine planiran je novi. Ako popis 2021. godine bude dobro pripremljen i realiziran, onda bi mogao rezultirati s posebnom bošnjačkom izbornom jedinicom, poput srpske nacionalne manjine. Ali to je, iz ove točke gledišta, vrlo teško dohvatljiv cilj. Mnogo je izvjesnija daljnja dugogodišnja izborna utakmica s Albancima, iz prostog razloga jer je previše Bosanaca (2.059) i Muslimana (7.558), dok je proces kroatizacije Bošnjaka već dostigao brojku od 9.647 Hrvata islamske vjeroispovijesti. Jaki su i procesi koji žele Bošnjake svesti na vjersku skupinu, čemu značajno pridonosi nedovoljno jaka bošnjačka nacionalna svijest, ali i politička naivnost i neosviještenost. Ukoliko ne dođe do značajnih kvalitativnih promjena, onda bošnjačka budućnost u Hrvatskoj, ne samo ona zastupnička u Hrvatskom saboru, nije optimistična. Vrijeme i daljnji razvoj događanja pokazat će da li je dodirnuto dno ili do njega predstoji još mnoga posrtanja.

PROČITAJTE I...

Nakon stoljeća čekanja, muslimani Siska više se neće okupljati u kući na periferiji grada koja je decenijama bila središte njihovog vjerskog i kulturnog života. Postavljen je kamen temeljac za novi Islamski kulturni centar, u kojem će, osim džamije, biti i omladinski klub, dvorana, učionice, knjižnica s čitaonicom, stanovi za imame, sobe za goste, uredske prostorije... Gradnja počinje na proljeće, koštat će oko deset miliona maraka, a u Sisku se nadaju kako će Islamski centar privući investitore iz islamskih zemalja da ulažu u gospodarstvo grada u kojem muslimani čine oko pet procenata stanovništva

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!