POLITIČKA ANALIZA: Ko je na megdanu Stranci demokratske akcije (1)

Među ostalim, cilj ovog istraživanja bio je i detekcija ponašanja političara koji su izašli iz SDA i osnovali nove stranke. Zaključak do kojeg smo došli jeste da je riječ o vrlo perfidnoj strategiji obmanjivanja građana. Takvi ukazuju da njihova bivša stranka na svojim izbornim listama ima samo stare kadrove i prešućuju da su upravo oni stari i u javnosti dobro poznati bivši kadrovi SDA. Na taj način pokušava se zataškati da su zadržali svoje reference “starih”, a da su “nove” tek stranke koje su sami sebi osnovali. Dakle, istraživanje Stava predstavlja “nove” političare s “ogromnim” političkom iskustvom koji obećavaju toliko žuđene promjene, kao i ostale koji na ovaj ili onaj način pretendiraju na bošnjačke glasove

 

Piše: Istraživački tim “Stava”

 Iskustva pokazuju da ujedinjavanje na bošnjačkoj političkoj sceni najviše verbalno zagovaraju oni koji praktički razjedinjavaju, a prekomjerno i izvan demokratskog opravdanja antagoniziraju bošnjačku političku scenu s posljedicama produbljivanja međuetničkih sukoba. Upravo se to može sagledati iz licemjernih i demagoških rasprava o ujedinjavanju stranaka bošnjačke ljevice i priča o ujedinjavanju bošnjačkih stranaka koje su tokom 2017. godine osnovali karijeristički nezadovoljni pojedinci iz SDA. Sličnom se strategijom u zadnje vrijeme koristi Fahrudin Radončić na svojim tzv. “unutarstranačkim savjetovanjima”. No, iza Radončićeve priče o potrebnom ujedinjenju probosanskih stranaka ustvari se krije postizborna koalicijska ponuda s ciljem djelidbe vlasti. Radončić je vjerovatno krajnje radikalni primjer licemjerja političara koji na našoj sceni zagovaraju potrebu za ujedinjenjem bošnjačke političke scene, jer doista nema ličnosti koja je više radila na proizvodnji međubošnjačkih sukoba i antagonizama od njega.

Uprkos demagoškim pričama o ujedinjavanju, vjerovatnije je da će se abnormalno usitnjavanje bošnjačke političke scene nastaviti jer se tako povećava mogućnost da “svako” od pretjerano ambicioznih može postati lider partije. Manja je vjerovatnoća da se bošnjačka politička scena normalizira ujedinjavanjem ili gašenjem malih stranaka, jer bi se u tom slučaju, nasuprot željama pretjerano ambicioznih lidera usitnjenih partija, suzila mogućnosti da “svako” bude i ostane lider političke partije.

Nažalost, brojni Bošnjaci smatraju da “nisu ništa” ako nisu “prvi”. Upravo je to i slučaj Senada Šepića, koji nije htio biti ništa osim “prvi”. U njegovom Nezavisnom bloku (NB), potencijalno, isti su takvi Fuad Kasumović, Sadik Ahmetović i Salko Sokolović. Pred napuštanje SDA, upravo uslijed takvog svog mentalnog karaktera, klevetnički su se usmjerili fokusirano samo protiv svog nadređenog u stranačkoj hijerarhiji, predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Vrlo je vjerovatno da će se vremenom, kao takvi, međusobno posvađati po scenariju viđenom u procesu raslojavanja bh. socijaldemokratije iz koje su, ne računajući prvu postratnu deceniju, posljednjih godina nastali DF, GS i NS. Vjerovatno je da će usitnjavanjem NB-a, kao i mnogih drugih stranaka nastalih raslojavanjem većih stranaka, ako se, s obzirom na rezultate predstojećih izbora bude imalo šta dodatno raslojavati, u narednih pet-šest godina Bošnjaci dobiti još novih stranaka.

U proteklim izbornim situacijama, počev od 1990. godine, glavni sadržaji opozicijskih predizbornih kampanja bili su obećanja narodu “radikalnih promjena” u društvu i državi. Bošnjačka opozicija zastrašivala je birače da će, ako glasaju za SDA, koja je na vlasti, uslijediti povećanje siromaštva, a da će država BiH biti podijeljena i tako nestati. Kao spas za bh. društvo i državu, opozicija je biračima nudila sebe kao jedinu alternativu za očuvanje države BiH, izlazak iz socijalne i ekonomske krize. Ova matrica ponavlja se i pred opće izbore u BiH oktobra 2018. godine. U okviru obećanja koja građanima daju, većina lidera koja pretendira da osvoji vlast frekventno koristi riječ “promjena”. Pritom ne objašnjavaju kakve to promjene nude, osim što se kao promjena podrazumijeva da bi oni bili vlast umjesto onih koji aktuelno obnašaju vlast u BiH. Posebno je zanimljivo što takvi lideri, kada govore o promjenama, ne tretiraju bh. društvo i državu u cjelini, jer smatraju da je za njihovu viziju “promjene” dovoljno poraziti samo SDA. Iako se zaklinju u multietničnost svojih stranaka, kao i građansku opredijeljenost koja se suprotstavlja tzv. etnonacionalizmu, iz njihovog liderskog sastava ne vidi se ko bi mogao zamijeniti Dodika i Čovića, ali se jasno vidi ko bi zamijenio Bakira Izetbegovića. Jer, jasno je, čak da uspiju u svojoj nakani rušenja SDA, u vlasti bi i dalje ostale srpske i hrvatske nacionalne stranke (SNSD, SDS, HDZ…).

Nadalje, iz njihovih obećanja proizlazi da oni nemaju odgovor na pitanje kako izaći nakraj sa srpsko-hrvatskim nacionalizmom i šovinizmom. Oni ne govore ništa o načinima kojim bi proizveli obećane promjene u bh. društvu i državi kao cjelini. U tom smislu, zanimljiva je pojava zagovaranja jedinstva, i nacionalnog (kroz bošnjaštvo), i multietničkog (kroz bosanstvo). Svoje stranke predstavljat će multietničkim, iako je jasno da nemaju nikakvog liderskog i političkog kapaciteta da u svoju partiju uključe Srbe i Hrvate, odnosno da nemaju nikakvih pretpostavki za djelovanje u sredinama gdje su većinski Srbi ili većinski Hrvati. Prema tome, demagogija o multietničkoj orijentaciji ispoljavat će se samo u bošnjačkim sredinama. Propagiranje neistine od strane pojedinih stranaka da imaju multietnički kapacitet vrlo je ružna strana političkog organiziranja u BiH i vrlo štetna slabost protivna karakteru države BiH, posebno zato što lideri takvih stranaka ništa, u praktičnom smislu, ne čine da ostvare multietničku strukturu svojih simpatizera, svog članstva i svojih lidera, odnosno stranačkih organa. Ta slabost samo produbljuje problem međunacionalnih tenzija. Stranke koje su nosioci te slabosti sebe predstavljaju da su bolje od ostalih na političkoj sceni u BiH upravo zbog izmišljenih multietničkih vrijednosti.

Među ostalim, cilj ovog istraživanja bila je i detekcija ponašanja političara koji su izašli iz SDA i osnovali nove stranke. Zaključak do kojeg smo došli jeste da je riječ o vrlo perfidnoj strategiji obmanjivanja građana. Takvi ukazuju da njihova bivša stranka na svojim izbornim listama ima samo stare kadrove i prešućuju da su upravo oni stari i u javnosti dobro poznati bivši kadrovi SDA. Na taj način pokušava se zataškati da su zadržali svoje reference “starih”, a da su “nove” tek stranke koje su sami sebi osnovali. Dakle, njihove nove stranke ne mogu mijenjati činjenicu da su oni, ustvari, stari politički kadrovi koji su napustili SDA iz karijerističkih razloga, obmanjujući javnost da su iz SDA izašli iz velike brige za društvo i državu. Ova propaganda o “starim” i “novim” političarima posebno dobiva na tragikomičnosti kada takvi predstavljaju da imaju “ogromno” političko iskustvo i da bolje od lidera SDA mogu ispuniti očekivanja i interese građana, posebno Bošnjaka. Dakle, istraživanje Stava predstavlja “nove” političare s “ogromnim” političkom iskustvom koji obećavaju toliko žuđene promjene, kao i ostale koji na ovaj ili onaj način pretendiraju na bošnjačke glasove.

DESTRUKTIVNO PREFERIRANJE AUTOKRATIJE: NEZAVISNI BLOK SENADA ŠEPIĆA

Za opće izbore u BiH u oktobru 2018. godine listu Nezavisnog bloka (NB) predvode: Salko Sokolović, Fuad Kasumović, Faruk Hadžić, Muhamed Mahumutović i Edin Ibrišević. Lider NB‑a Senad Šepić kandidat je za funkciju člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, a Sadik Ahmetović kandidat je za funkciju potpredsjednika RS-a. Lideri NB-a uočavaju da nemaju podršku kakvu su očekivali kada su osnovali svoju stranku. Skromne rezultate pridobijanja za članstvo u NB-u njegovi lideri pravdaju ocjenom da se mnogi koji žele da im se pridruže plaše da bi u tom slučaju trpjeli odmazdu stranaka aktuelne vlasti te izgubili radno mjesto.

Utješno smatraju da će rezultati glasanja na općim izborima u BiH, oktobra 2018. godine, po osnovu tajnosti, biti radikalno iznad transparentne predizborne podrške u obliku članstva i simpatizera NB-a. U krizi podrške od strane građana, funkcioneri NB-a pokretali su inicijative za ujedinjavanje novonastalih stranaka čiji su lideri tokom 2017. godine napustili SDA. Pri tome treba imati u vidu da se Šepić praktički bori samo protiv SDA, koju svrstava u desničarsku partiju, koja, po njemu, s ostalim desničarskim ekstremistima “ugrožava, napada, razara” bh. društvo i državu. Iako je nevjerovatno, nažalost, istinito je da se Šepić stavio u ulogu lidera odbrane BiH od nepostojeće, a od strane njega izmišljene opasnosti koju, navodno, čini SDA, ne tretirajući stvarne opasnosti koje prijete državi BiH od, naprimjer, HDZ-a ili SNSD-a… Praktički, Šepić propagira da su branitelji države BiH njeni neprijatelji. Bilo bi dobro da se na političkoj sceni u BiH vidi da li i šta Šepić radi s ciljem da obuzda srpsku i hrvatsku ekstremnu desnicu.

Prema tome, sugerira se pitanje: Šta uopće radi Senad Šepić? Odgovor bi se mogao sastojati od toga da Šepić doprinosi izazivanju, proširivanju i produbljivanju osjećaja krivnje kod Bošnjaka, da su oni i njihovi legitimni politički predstavnici odgovorni za predratnu, ratnu i poratnu krizu u Bosni i Hercegovini. Šepić optužuje predsjednika SDA Izetbegovića da vodi politiku sukoba s HDZ-om i SNSD-om. U političkim turnejama po inostranstvu čini što može da maksimalno kompromitira aktuelnu vlast SDA, posebno da kompromitira najistaknutije bošnjačke funkcionere na čelu s Izetbegovićem, smatrajući da su upravo oni “zakovali BiH za dno evropske ljestvice”, da je BiH “ogrezla u siromaštvu, korupciji i besperspektivnosti”. Šepić svoju ličnu mogućnost da samostalno donosi odluke u Predsjedništvu BiH, jer je šef NB-a, vidi kao prednost u odnosu na glavne konkurente Džaferovića i Bećirevića, jer su njih dvojica puki “poslušnici svojih stranačkih šefova”, Izetbegovića, odnosno Nikšića. Taj Šepićev stav destruktivno preferira autokratiju kao oblik vladavine, što je bezobzir prema demokratskim vrijednostima i institucijama.

Lideri NB-a ističu da je njihova stranka “srednjeg puta” u korist obespravljenih ljudi i onih koji po svojim sposobnostima trebaju da dobiju šansu, da se NB bori protiv desničarskog nacionalizma i ljevičarskog populizma. Šepić propagira da ga podržavaju najznačajniji autoriteti međunarodne zajednice, jer, navodno, on ima izgrađene društvene veze s istaknutim ličnostima u političkim i državnim institucijama zemalja EU i SAD. NB je odlučan da za pobjedu na općim izborima koristi iskustva koja je Fuad Kasumović stekao kada je djelovao s ciljem da pobijedi SDA kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Zenice. Lideri NB-a ističu da su na svojim izbornim listama ponudili nove i mlade ljude, a da SDA na svojim izbornim listama i dalje nudi ljude koji su stari, i po godinama i po dugotrajnom učešću u vlasti; da sa starim osobama SDA ne može ponuditi nikakve promjene nabolje; da će Kasumović sa stranačkim kolegama u NB-u postići da se pozitivne promjene, koje je on kao gradonačelnik postigao u Zenici, prošire u okvire ZDK, entiteta FBiH i države u cjelini; da SDA ima glomaznu stranačku infrastrukturu, ali da su njeni unutarnji kvaliteti loši, što je, navodno, Kasumović pokazao svojom sposobnošću da kao nezavisni u Zenici pobijedi SDA-ov glomazan stranački aparat.

Sredinom juna 2018. godine, radi zajedničkog izlaska na izbore u RS-u, proglašena je koalicija pod nazivom Proevropski blok, koga čine: SDP, DF, SBB, HS BiH, Naša stranka, NSRzB, Šepićev NB i Brčanski demokratski pokret. Cilj je da zajednički poraze SDA u RS-u. Istakli su dva kandidata za potpredsjednika RS-a, jednog Bošnjaka (Sadik Ahmetović) iz NB-a i jednog Hrvata (Jozo Barišić) iz HS BiH. Svi zajedno optužuju aktuelnog potpredsjednika RS-a iz SDA Ramiza Salkića da nije opravdao povjerenje Srebreničana i ostalih povratnika u RS. Kandidat NB-a za potpredsjednika RS-a Sadik Ahmetović intenzivno obilazi povratnike u RS-u i propagira da vladajuća SDA za njih nije ništa učinila, čak da ih nikada nije ni posjetila, što je neistina, jer je općepoznato da ministrica Semiha Borovac i ministar Edin Ramić, kao i drugi kadrovi SDA, učestalo borave među povratnicima u RS-u rješavajući njihove konkretne životne probleme.

STRATEGIJA ŠUTNJE I OBMANJIVANJA: POKRET DEMOKRATSKE AKCIJE MIRSADA KUKIĆA

Lider Pokreta demokratske akcije (PDA) Mirsad Kukić nije aktivan putem medija. No, u široj javnosti njegov lik i djelo često su na meti raznih medijskih špekulacija. Uprkos tome, Kukić uporno tajanstveno ćuti. Uz njega, istaknuta imena na izbornim listama PDA jesu Elzina Pirić, Senad Alić, Husein Topčagić, Azmir Husić, Asim Salihović, Faik Uzunović…

Zanimljivo da široj javnosti i članstvu svog PDA Kukić ne saopćava u kojem pravcu ih vodi, iako je uloga stranačkog lidera da se u borbi za vlast obraća javnosti, da priča, da objašnjava, da rasvjetljava, da procjenjuje i ukazuje na ciljeve i zadatke kako bi pridobio glasače. Kukićevo ponašanje ne ulazi u taj princip liderskog djelovanja. Njegovi politički utjecaji putem “šutnje” u najmanju su ruku čudni i atipični. Zato se postavlja pitanje: Da li će i u kojoj će mjeri narod za Kukićem krenuti naslijepo?

Kukićevi stranački saradnici poručuju da idu u pravcu ideja predsjednika Alije Izetbegovića, što se, s obzirom na javne prozivke u vezi s Kukićevim kriminalnim sklonostima, može smatrati suptilnim napadom na ličnost i djelo Alije Izetbegovića. Zato, primjer Kukićevog PDA, kao i neki drugi slučajevi aktuelni na političkoj sceni u BiH, obavezuju da se u bh. društvu organiziraju mjere zaštite ličnosti i djela Alije Izetbegovića, posebno mjere zaštite od amoralnih, karijerističkih ambicija i utjecaja pojedinaca koji zloupotrebljavaju to ime. Uostalom, da je Kukić poštovao i provodio stranačke obaveze koje je u naslijeđe ostavio Alija Izetbegović, ne bi, u vrijeme kada je patriotima BiH politička stabilnost najpotrebnija, radi ličnih ambicija krenuo u operaciju slabljenja SDA, već bi se unutar te stranke borio da ona bude što bolja i jača u zalaganju za opće vrijednosti.

Bitno je podsjećanje da je i Radončić, baš poput Mirsada Kukića, osnivanje svoje stranke potkrijepio propagandom da on slijedi ideje i djelo Alije Izetbegovića, što je trajalo dok nije uspio pridobiti dio glasačkog tijela. Kada je to postigao, suptilno, podrivački i subverzivno, Radončić je usmjerio svoj medijski i stranački aparat s ciljem da kompromitira Izetbegovića da je vođa “bošnjačke državne mafije”. Možda je ta zajednička karakteristika u osnivanju SBB-a i PDA približila Kukića i Radončića, ili je, pak, njihova približenost od ranije proizvela da u pogledu licemjernog odnosa prema Izetbegoviću Kukić radi isto što i Radončić.

Lideri SDP-a u Tuzlanskom kantonu (TK) cijene da PDA nema uporišta u narodu i da je propaganda od strane osoba u rukovodstvu PDA da će njihova stranka pobijediti samo izraz želja, izvan realnosti. Ipak, iz PDA najavljuju izborni rezultat koji će “iznenaditi”. Od proljeća 2018. godine, kao nosilac vlasti u TK, novoosnovana PDA, zajedno sa SBB-om, rješavala je probleme statusa ljekara. U tome, lideri i zastupnici PDA i SBB-a u Vladi i Skupštini TK među glasačima su ostavili loš utisak o svojim sposobnostima za rješavanje konkretnih problema u društvu. Vjerovatno je da su političke posljedice po tom osnovu umanjile početna uvjerenja PDA da će na području TK biti pobjednik na općim izborima oktobra 2018. godine. (Nastavlja se)

 

PROČITAJTE I...

Tvrdnja američkog specijalnog predstavnika za Siriju da su mirovni procesi Astana i Soči, iz kojih su se SAD samoizolirale, potpuni neuspjeh zato što “nisu ostvarili napredak glede sirijskog ustavnog komiteta”, te zbog toga UN treba da ih zaboravi i koncentrira se na (podjednako, ako ne i impotentniji) proces u Ženevi, jeste pokazatelj “zadivljujuće” kognitivne disonance. Prije svega prema Turskoj

Orkestrirana i sveprisutna propaganda najviše je doprinijela tome da Bošnjaci u Hrvatskoj gube svoj politički identitet i tonu u asimilaciju. Ljudi koji slove kao “akademici” i “intelektualci”, kada govore o BiH i Bošnjacima, ne propuštaju priliku Bošnjake nazvati Muslimanima. Vjerski i nacionalni identitet mora se razdvojiti. Prava koja muslimani u Hrvatskoj uživaju svakako su pohvalna i hvale vrijedna, ali priznanje nacionalnog identiteta posve je drugi segment ljudskih prava, jednako bitan kao i vjerski. Ustvari, na sceni je pokušaj nametanja slike da su Bošnjaci zadovoljni sa svojim manjinskim statusom i da isti nije potrebno popravljati niti unapređivati, što je, naravno, daleko od istine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!