Pokrenuta Edicija “Bošnjaci”: Naše pravo na identitet

Dakle, imamo li pravo na predstavljanje vlastitog identiteta? Ovakvo pitanje nepristojno je i postaviti, ali, čisto radi sreće koju osjećamo živeći u demokratiji i slobodi, da odgovorimo jednim velikim DA.

Godinu dana nakon što sam s porodicom doselio u Sarajevo, dakle 2012. godine, još uvijek sam radio kao izvršni urednik bošnjačkog časopisa za kulturu Behar, koji je izlazio u Zagrebu. SDP je u to vrijeme bio na vlasti u Zagrebu i u Sarajevu. Smatrao sam, i još uvijek smatram, da se pitanje promoviranja i zaštite nacionalne kulture i identiteta Bošnjaka mora podjednako vršiti i kroz ono što predstavlja našu percepciju politički desnog i politički lijevog.

Naime, Bošnjaci su malobrojan narod i jednostavno nemaju privilegiju da se odriču bilo koje svoje sastavnice. Palo mi je tada napamet da bismo u Zagrebu u organizaciji Behara mogli organizirati jedan naučni skup na temu hrvatske dionice djelovanja Skendera Kulenovića, Hasana Kikića i časopisa Putokaz. Kome ću drugo ovo predložiti nego “vrlim” sarajevskim SDP-ovcima na vlasti u nadi da će zagristi ovu primamljivu ponudu. Koliko su mi moji kontakti dopuštali, proganjao sam ih nekoliko mjeseci. Štaviše, predstavljao sam im to i kao moguće unapređenje odnosa s Milanovićevim SDP-om, što bi odmah bilo i u korist Bošnjaka u Hrvatskoj itd. Ništa, ni mukajet, nije ih zanimalo.

Godine 2016. nalazim se na čelu sedmičnog časopisa Stav i odlazim članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću s molbom da podrži književnu nagradu “25. novembar”. Pristao je bez zadrške. Prvi laureat bio je književnik Dževad Karahasan, drugi književnik Irfan Horozović, a ni ove godine, nadamo se, nećemo podbaciti kada je riječ o značaju dobitnika nagrade.

Godine 2017. ponovo odlazim Izetbegoviću s molbom da podrži Ediciju “Bošnjaci”, povodom 25 godina od održavanja Bošnjačkog sabora i vraćanja historijskog nacionalnog imena Bošnjaci. Nastupio sam s argumentacijom da želimo, mimo obaveznih svečanih akademija i promocija, povodom tog datuma za Bošnjake uraditi nešto što će ostati na opću korist. Pristao je odmah i rekao: “Mi smo to dužni uraditi za naš narod!”

Ovakav državnički odnos prema ključnim pitanjima bošnjačkog i bosanskohercegovačkog identiteta koji je pokazao Izetbegović morao bi biti stav svake bošnjačke politike, ili one politike koja se obraća Bošnjacima, bez obzira pripada li desnici, centru ili ljevici. Projekt je krenuo i redakcija časopisa Stav ga planira završiti do septembra ove godine. Međutim, onog trenutka kada je Izetbegovićeva podrška ovom projektu ozvaničena u Službenom listu, medij finansiran iz stranih grantova napao je našu kompaniju, predsjednika Izetbegovića i sedmičnik Stav. Na to se partnerski nadovezao Fahrudin Radončić i njegov Avaz.

Suštinsko pitanje koje proizlazi iz ovog slučaja jeste imaju li Bošnjaci pravo govoriti i pisati o sebi, predstavljati vlastiti identitet povodom važnih godišnjica a da ih se bjesomučno ne napada i ne osporava? Imaju li pravo Bošnjaci u BiH i dijaspori da dobiju ediciju koja daje osnovne podatke o njihovom identitetu? Imaju li Bošnjaci pravo da povodom 25 godina od održavanja Bošnjačkog sabora dobiju jednu ediciju koja daje informacije o njihovom identitetu: o historiji, književnosti, jeziku, kulturi, genocidu, politici, odbrani BiH od agresije, islamu, o svojim najvažnijim prvacima? Upravo je to nakana biblioteke sedmičnika Stav i medijske kompanije “Simurg Medija”: da na jednu važnu obljetnicu ponudi bošnjačkom narodu ediciju koja sažeto nudi sintezu znanja o njima samima.

Pokrovitelj ovog projekta, kako i priliči, jeste predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Da se prisjetimo da je Dragan Čović, kako i priliči ovakvoj vrsti izdanja od nacionalne važnosti, bio pokrovitelj predstavljanja Hrvatske enciklopedije BiH i da niko nije problematizirao njegovo učešće u projektu u koji su uvršteni i sve redom bošnjački pisci poput Safvet-bega Bašagića, Muse Ćazima Ćatića, Hamze Hume, Hasana Kikića, Hamdije Kreševljakovića, Alije Nametka, Mehmedalije Maka Dizdara itd., itd. Tada sam upozorio da je narod koji ne piše vlastite historije, koji ne insistira na vlastitim enciklopedijama, leksikonima i antologijama vrlo pogodan za raznorodna prisezanja i otuđivanja.

Upravo se to dogodilo i Bošnjacima. Da ponovimo da smo narod koji do današnjeg dana nema ispisane enciklopedije i leksikone, historije književnosti, a što najviše začuđuje i možda ponajbolje govori o bošnjačkom nemaru prema vlastitom identitetu – ni historiju bosanskog jezika u vremenima kada se taj jezik naveliko osporava. O ovome je davno govorio Alija Isaković, eto koliko je vremena prošlo od tada i gotovo da nismo zabilježili značajnije pomake. Dakle, za razliku od ostalih evropskih naroda, nemamo sinteze osnovnog znanja o vlastitom identitetu, što je u najmanju ruku skandalozno i puno govori o našoj zapuštenosti.

Ediciju “Bošnjaci” izrađuje dvadesetak doktora nauka, sredstva potrebna za izdavanje edicije za sada su, s obzirom na njenu važnost, mala, ali dovoljna da se transparentno i na vrijeme uradi. Riječ je o strogo nekomercijalnom projektu koji nema niti jednu drugu namjenu osim da Bošnjacima ponudi sakupljeno znanje o njima samima te da im bude pristupačna i stilom i cijenom. Iako su dobivena sredstva, kako u vezi s književnom nagradom “25. novembar”, tako i u vezi s Edicijom “Bošnjaci”, doslovno u fening potrošena transparentno i bez ikakve primisli da bi izdavač od toga imao komercijalne koristi, ovi su projekti bili i bit će predmet napada onih kojima nije stalo do promoviranja suštinskih vrijednosti bošnjačkog naroda i BiH. Takve je bitno prepoznati i razotkrivati, i to ćemo uporno raditi.

Dakle, imamo li pravo na predstavljanje vlastitog identiteta? Ovakvo pitanje nepristojno je i postaviti, ali, čisto radi sreće koju osjećamo živeći u demokratiji i slobodi, da odgovorimo jednim velikim DA.

 

PROČITAJTE I...

Zbunjeni ljudi ili ne znaju ili odbijaju da znaju kako skoro sve društvene turbulencije od devedesetih godina proističu iz prethodne države i njenog režima. Radije će to gledati kao dvije suprotstavljene ideologije, ne želeći da slušaju činjenice kako je većina ratnih zločinaca s ovih prostora svoje karijere počela u komunizmu, i to nerijetko u Titovom periodu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!