Podrška terorizmu iz Bosne i Hercegovine

Koliko je ova izjava ustvari skandalozna, može se shvatiti ako pokušamo zamisliti da neka javna ličnost nariče zbog smrti ISIL-ovog teroriste porijeklom iz Engleske poginulog u borbi protiv Asada!

 

Šta sve sebi dopušta ovdašnja ljevičarska građanština, najbolje se vidi na primjeru Zorana Ivančića, građanina Zagreba na privremenom službenom građanskom zadatku u Sarajevu. Ivančić nije nepoznata ličnost na društvenim mrežama.

Prije svega zato što učestvuje u raznim komičnim incidentima, poput online sukoba s Darkom Brkanom u kojem je razotkrio da su protesti organizacije DOSTA iz 2008. godine, koji su rezultirali vandalizmom i razbijanjem zgrade Kantona Sarajevo, bili zapravo organizirani radi smjene vlasti i pritom bili i dobro plaćeni.

Nadvikivao se Zoka i nagurivao i s Damirom Nikšićem prilikom nastojanja da se nakon pokušaja državnog udara u februaru 2014. godine formiraju nekakvi plenumi građana, koje je Ivančić simpatizirao, i da se tako nametne nedemokratska vlast ideološke manjine u Kantonu Sarajevo. Ipak, koliko javna ličnost može izgubiti svaku mjeru i moralni kompas, pokazuje Ivančićev nedavni status na Facebooku u kojem žali zbog pogibije engleske pripadnice marksističke terorističke skupine koja je, po Ivanićevom mišljenju, zaslužila vječnu slavu zato što se oružano borila u Siriji, i to protiv Erdoğana?!

Koliko je ova izjava ustvari skandalozna, može se shvatiti ako pokušamo zamisliti da neka javna ličnost nariče zbog smrti ISIL-ovog teroriste porijeklom iz Engleske poginulog u borbi protiv Asada!

Pokušajmo samo zamisliti kakva bi panika nastala, kako bi bio zgrožen ovdašnji fini gradski svijet i kakve bi naslove u medijima čitali. No, pošto su ovdašnji “građani” i “ljevičari” majstori dvostrukih standarda, pa terorizam pojedinih organizacija posmatraju ne kroz to šta i kako one rade i djeluju, nego kakvu ideologiju zastupaju i promoviraju, ne treba očekivati bilo kakvu reakciju.

PROČITAJTE I...

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

Nisam na početku napomenuo, ali nije ni važno, hodža je bio momak, možda i pušćenac. Uglavnom, žene uzase nije imao pa se počelo govorkati kako je hodža već bacio oko na ovu, pa na onu. Po narodu je hodža svakog dana begenisao drugu. Zbilja je, ipak, bila drugačija. Sigurno ste pomislili kako nije begenisao nijednu. Niste u pravu, ali ću vas opet iznenaditi. Hodža se do ušiju zatreskao, ali ne u jednu nego u dvije, i to, nećete vjerovati, rođene sestre. Znam da se čudite, ali vam pripovijedam sve kako je bilo i kako je do mene stiglo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!