Po čemu su “čizma i ranac” ubojitije oružje od dugih cijevi u Banjoj Luci

Bošnjaci plaču od boli i proživljenih trauma, svjedoče genocid, postojanje masovnih grobnica, zvjerska ubijanja, protjerivanja, a srbijanski mediji na to ostaju nijemi. Onog momenta kada neko od Bošnjaka kaže da će braniti BiH, sve se crvene lampice popale i zapišti zvono za uzbunu. Primjer iz Luksemburga zapravo govori da se radi o jednoj smišljenoj medijskoj kampanji koja ima za cilj natjerati Bošnjake da moraju šutjeti na antidržavna i antiustavna djelovanja koja dolaze iz entiteta RS

Gostovanje generala Atifa Dudakovića u Luksemburgu u povodu obilježavanja 9. januara kao dana početka genocida nad Bošnjacima, kako su ga pojedine asocijacije i udruženja u BiH i emigraciji počeli obilježavati, i poruke koje su odaslane s tog skupa izazvali su pravi mali medijski zemljotres u regiji. Skoro da nije bilo medija u Srbiji, BiH (poglavito u entitetu RS) i Hrvatskoj koji nisu u udarnim terminima, na udarnim mjestima i naslovnim stranama prenosile svoju interpretaciju ovog skupa. Organizirane su emisije, davane izjave različitih analitičara i udruženja, pisani osvrti i analize, držale se konferencije za medije, a sve radi jednog skupa u dalekom Luksemburgu.

Na skupu u Luksemburgu niti jednom nije spomenut rat

Šta se to desilo pa je vaskolika srpska javnost zadrhtala kao starac Jeremija? Radi se o jednoj bezočnoj zamjeni teza i o lažnoj interpretaciji onoga što se moglo čuti u Luksemburgu. Na skupu niti jednom nije spomenut rat, oružje, niti bilo kakav govor mržnje. Istina, spomenuto je ubijanje, ali ubijanje nevinih Bošnjaka u periodu od 1992. do 1995. godine. To, čudna li čuda, nije bilo zanimljivo srpskim medijima.

A šta je zamjena teza? Prema srpskim nacionalističkim medijima sasvim je normalno da se govori o cijepanju BiH, da se prijeti referendumima o samostalnosti RS, da se lideri u Bošnjaka proglašavaju “Luciferovim šegrtima” na svečanim akademijama manjeg entiteta, da se neustavni Dan entiteta RS proslavlja uz paradu s dugim cijevima. Međutim, nije normalno kada general Dudaković spomene čizme i ranac. Kojom je to čudnom formulom izgovorena riječ “čizma i ranac” postala ubojitije oružje od onih neizgovorenih, već viđenih dugih cijevi u Banjoj Luci? Svuda je u svijetu sasvim normalno braniti svoju državu, no, da li je normalno cijepati je, negirati i vrijeđati? Kojom to čudnom formulom general Dudaković, osoba koja nikada nije optužena za ratne zločine, postaje zločinac s naslovnih strana, a Ratko Mladić i Radovan Karadžić uzoriti srpski heroji koji, dok čame u Hagu, u RS‑u dobijaju studentske domove s njihovim imenima.

Bošnjaci plaču od boli i proživljenih trauma, svjedoče genocid, postojanje masovnih grobnica, zvjerska ubijanja, protjerivanja, a srbijanski mediji na to ostaju nijemi. Onog momenta kada neko od Bošnjaka kaže da će braniti BiH, sve se crvene lampice popale i zapišti zvono za uzbunu. Primjer iz Luksemburga, zapravo, govori da se radi o jednoj smišljenoj medijskoj kampanji koja ima za cilj natjerati Bošnjake da moraju šutjeti na antidržavna i antiustavna djelovanja koja dolaze iz entiteta RS s najviših političkih instanci i ličnosti. To je, dakle, plan medijske pripreme terena za uspavljivanje Bošnjaka i otcjepljenje entiteta RS pod anestezijom, ili kako je sam Milorad Dodik u više navrata rekao “razdruživanje na miran način”. Skup u Luksemburgu pokazao je da Bošnjaci neće šutjeti i odatle tolika uzbuna i panika.

Prostor entiteta RS najveća je grobnica na svijetu

Pisca ovih redova srpski nacionalistički mediji označili su kao nekog ko je držao govor “prepun mržnje prema Srbima”. A rekao sam da se pridjev koji opisuje entitet Republika Srpska ne može izvući od polja ljubičica i jorgovana, već od polja masovnih grobnica i genocida ako entitet Republika Srpska, njegovo političko rukovodstvo, i političko i vjersko rukovodstvo cjelokupnog srpskog naroda, prihvata i ponosi se tekovinama 9. januara, genocidom, masovnim istrebljenjima i etničkim čišćenjima, ratnim zločinima, masovnim grobnicama, silovanjima, ubijanjima djece, rušenjem vjerskih i kulturno‑historijskih objekata i još želi da taj datum proglasi i obilježava kao Dan entiteta RS, ako je, dakle, genocid temelj ovog entiteta, a osuđeni ratni zločinci heroji u ovom narodu i entitetu.

Ove bih riječi ponovio ne da bih provocirao nekoga već zato što su one istina. Na koncu, moji stavovi nisu u suprotnosti s onim što danas izgovara i Vuk Drašković, Nataša Kandić, Čeda Jovanović, Vesna Pešić i drugi. Zar je moguće da i ovi Srbi imaju govor pun mržnje prema Srbima? Zar je moguće mrziti sebe?

Sve medijske hajke ne mogu sakriti činjenicu da je nakon 9. januara i odluka donesenih na tom zasjedanju na prostoru entiteta RS poslije agresije pronađeno više od 5.000 lokacija na kojima se nalaze masovne, zajedničke i pojedinačne grobnice. U njima je pronađeno oko 25.000 posmrtnih ostataka. Najveći dio njih otkriven je u istočnoj Bosni, u okolini Foče, Višegrada, Vlasenice, Rudog, Čajniča, Zvornika, Srebrenice i Bratunca, kao i u Prijedoru, Ključu i Sanskom Mostu. Ovi podaci nas neosporno dovode do zaključka da je prostor entiteta RS najveća grobnica na svijetu.

U Srbiji je u jeku predizborna kampanja. Neka istraživanja pokazuju da je rejting Aleksandra Vučića i njegovog SNS‑a u velikom padu, kao i da SNS potresaju međusobni sukobi na relaciji Nikolić – Vučić. Bildovanje rejtinga preko hajki na činjenice neće donijeti ništa dobro ni regiji, a ni samom srpskom narodu.

Srpski mediji moraju najzad shvatiti da je vrijeme Rista Đoga i Ilije Guzine davno prošlo vrijeme. Srpski mediji, intelektualci i političari moraju shvatiti da je priča o samostalnoj RS, zapravo, priča o ratu.

PROČITAJTE I...

Imao sam sreću da sam poznavao Aliju Izetbegovića i svjedočio nekim događajima. Necmettin Erbakan je 1990. imao veliki kongres Refah partije u Ankari i tada je Alija s njim imao sastanak. No, tada je upoznao i Recepa Tayyipa Erdoğana, koji nije imao visoku političku funkciju, a kada se vratio u Sarajevo, na sastanku SDA je rekao da je Kongres lijepo prošao te da je imao lijep sastanak s Erbakanom, ali da im nosi jedan muštuluk

Nekadašnji komandant 7. muslimanske brigade Šerif Patković danas je predsjedavajući Koordinacije boračke organizacije Armije RBiH, koja okuplja Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja, Savez demobilisanih boraca u FBiH, organizaciju Porodica šehida i poginulih boraca i Savez ratnih vojnih invalida. Aktivan je u upravnim odborima fondacija za pravnu pomoć borcima Armije RBiH i za stambeno zbrinjavanje boračke populacije u FBiH. S komandantom smo razgovarali povodom oslobađajuće presude Naseru Oriću, ali i reakcije koju je uputio ispred koordinacije koju vodi na, za borce, neprihvatljivo imenovanje Svetlane Cenić na poziciju predsjednice Nadzornog odbora BH Telecoma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Po čemu su “čizma i ranac” ubojitije oružje od dugih cijevi u Banjoj Luci | AKOS 27.01.2017.

    […] Stav.ba […]

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!