Pjesnik prirode preveden na engleski jezik

“Alija Dubočanin je čovjek koji se nikada nije borio za afirmaciju vlastitog književnog djela. U našim postkonfliktnim uvjetima došlo je do nečega što osjećamo kao poremećaj etičkih, društvenih i moralnih vrijednosti, pa i do radikalnog izvrtanja ljestvica vrijednosti u većini oblasti ljudskog djelovanja. Stoga u prvim redovima nisu oni koji su najbolji, već su oni skrajnuti ili ih ne vidimo nikako. Alija Dubočanin jedan je od takvih i mi trebamo učiniti sve da svijet čuje za njega i za vrijednost njegove poezije”, kazao je Abdulah Sidran

Dana 20. oktobra u prostorijama Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine promoviran je prijevod na engleski jezik knjige pjesama Zimzeleni jezik Alije Hasagića Dubočanina. O ovom značajnom djelu naše književnosti, ali i o projektu prevođenja književnosti naroda Bosne i Hercegovine na strane jezike, govorili su Abdulah Sidran, Dževad Karahasan, Marija Fekete-Sullivan i Almir Bašović. Među prisutnima nije bilo autora Zimzelenog jezika, zbog njegovog poznatog principa da ne prisustvuje promocijama svojih knjiga.

“Radi se o čovjeku koji se nikada nije borio za afirmaciju vlastitog književnog djela. U našim postkonfliktnim uvjetima došlo je do nečega što osjećamo kao poremećaj etičkih, društvenih i moralnih vrijednosti, pa i do radikalnog izvrtanja ljestvica vrijednosti u većini oblasti ljudskog djelovanja. Stoga u prvim redovima nisu oni koji su najbolji, već su oni skrajnuti ili ih ne vidimo nikako. Alija Dubočanin jedan je od takvih i mi trebamo učiniti sve da svijet čuje za njega i vrijednost njegove poezije”, kazao je Abdulah Sidran.

O značajnom projektu “Afirmacija bosanskohercegovačke književnosti na stranim jezicima”, koji je pokrenula Akademija nauka i umjetnosti BiH, govorio je Dževad Karahasan. “Ima čitav niz razloga da se potrudimo oko prevođenja naše književnosti na strane jezike. Jedan je čisto praktičan. U posljednje dvije-tri godine pokušavam da naš festival ‘Sarajevski dani poezije’ povežem s nekoliko festivala u inozemstvu koje vode moji prijatelji. Do sada smo uspjeli na tim festivalima predstaviti nekoliko naših autora, ali su uvijek i iznova suočavamo s istim problemom: nema prevedenih tekstova naših autora. Ne može biti dovoljno to što ću ja za nekog reći da je super i da je, mašallah, dobar. To se mora pokazati kroz prijevode”, kazao je Karahasan. Drugi razlog zbog kojeg je spomenuti projekt važan, objasnio je Karahasan, više je metafizičke prirode. “Isto što kao čovjek odrastate zato što otkrivate lik sebe u očima drugog, tako i kao pisac, odnosno kao književnost, odrastate suočavajući se sa svojom slikom u očima drugih. Stoga je prevođenje neizmjerno važan dio književnosti. Prevođenje je razgovor s drugima. Prema tome, mi moramo svoju književnost prevesti. Jedan jezik nije kulturna činjenica ako na tom jeziku nemate prevedenu Bibliju i Kur'an, 1001 noć i Homera. Kao što je važno ove knjige prevesti na svoj jezik, isto je toliko važno i da važna djela svog jezika prevedete u druge jezike”, poručio je Karahasan.

Marija Fekete-Sullivan, koja je radila na redakturi prijevoda Dubočaninovog djela na engleski jezik, govorila je o njegovoj poeziji, istaknuvši da se ovih stihova ne bi postidio ni veliki Omer Hajjam. “Kao i Hajjamu, Dubočaninu je dovoljno da gleda u sebe, oko sebe, u prirodu i Vrhunskog Stvoritelja, pa da ga velikodušne muze obaspu inspiracijom. Zimzeleni jezik uistinu je prebogata poetska riznica. Obični smrtni poeta može biti zadovoljan ako se u njegovoj zbirci nađu bar tri pjesme dostojne nezaborava. Pjesnički bard Alija Dubočanin može se pohvaliti mnoštvom pjesama koje će recitirati generacije, sadašnje i buduće”, kazala je Fekete-Sullivan.

Almir Bašović, profesor na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i glavni urednik književnog časopisa Život, na početku svog obraćanja zahvalio se Sidranu što mu je otkrio Dubočanina kao pjesnika. On je istaknuo da Dubočaninova poezija, tačnije, njen odnos prema prirodi, pliva protiv jedne dominantne struje u evropskoj lirici. “Dubočanin je pjesnik koji u današnjem, savremenom svijetu pokušava razumjeti prirodu, pokušava na jedan zanimljiv pjesnički način pokazati koliko smo osakaćeni zbog tog odvajanja od svijeta prirode”, objasnio je Bašović.

PROČITAJTE I...

Sa svoje četiri knjige i čak dvije hiljade i sedam stotina stranica, Dugo svitanje najobimniji je književni tekst ikad napisan na bosanskom jeziku. Autor ga je, uz prikupljanje obimne dokumentarne građe, pisao punih dvanaest godina. Kadrić čitaocu predstavlja cjelokupnu historiju Bosne i Bošnjaka 20. stoljeća, opisujući značajne događaje i njihove sudionike, godinu po godinu, ne izostavljajući ništa što može doprinijeti razumijevanju mučne, ali jedinstvene sudbine Bosne i njenog naroda

“Pisci, i uopće umjetnici, najkomotnije se osjećaju samo tamo gdje ih se razumije. Stani-pani, svako svije ili nađe svoje za stvaranje gnijezda. Bio sam član Udruženja pisaca Srbije, a to 1991. ili 1992. godine prestao biti. Kada sam počeo živjeti i u Sarajevu, u Društvo pisaca BiH primljen sam po pozivu, kao i Vidosav Stevanović. Ja, kad se ovdje nakahrim, trknem u Sarajevo ili nekud gdje me familija povede. Dobro mi je gdje god ne zavisim od sadake nečije ili neke političke elite, od njihove (ne)volje. Hvala Bogu, živim kako mogu i ničeg se ne stidim, a prijatelja na sve strane. Šta ćeš više!? Puno je pisaca porijeklom iz Sandžaka u Bosni, to im je sada domovina, kao jezik”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!