PASIVNO-AGRESIVNI LOVRINOVIĆ

Ta pasivno-agresivna retorika, gdje se od Bošnjaka očekuju ne samo jednostrani ustupci nego bukvalna samokastracija vlastitog političkog suvereniteta, a zatim posljedična kuknjava o ugroženosti kada takve drskosti budu odbijene, pokazuje radikalizaciju HDZ-ove politike koja jednostavno ne može izaći iz ćorsokaka u koji je sama sebe utjerala pokušavajući ostvariti ratne ciljeve.

Kako samobmana i samoljubljivi osjećaj prava na privilegije može dovesti do histeričnih mentalnih stanja, pokazao je šef Kluba zastupnika HDZ-a Nikola Lovrinović prilikom rasprave o prijedlogu izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH. Nakon neuspjeha da, zajedno sa svojim istomišljenicima, progura usvajanje ovog prijedloga zakona, on je, vjerovatno u ljutnji, pokušao biti zajedljiv, ciničan i povrijeđen, sve u isto vrijeme, a ispao je samo suludo bezobrazan.

Prvo je optužio bošnjačke zastupnike za majorizaciju, indirektno priprijetio, a zatim se ironično zahvalio na takvom “daru za Božić”. Ovakva Lovrinovićeva stupidarija i ne bi bila posebno zanimljiva da nije simptomatična za HDZ-ovski politički diskurs gdje se Bošnjaci istovremeno optužuju za majorizaciju, ali se od njih i zahtijeva da “darivaju” Hrvate tako što će se samodiskriminirati i drage volje postati građani drugog reda, jer upravo bi time rezultiralo usvajanje HDZ-ovog prijedloga izmjena Izbornog zakona.

Ta pasivno-agresivna retorika, gdje se od Bošnjaka očekuju ne samo jednostrani ustupci nego bukvalna samokastracija vlastitog političkog suvereniteta, a zatim posljedična kuknjava o ugroženosti kada takve drskosti budu odbijene, pokazuje radikalizaciju HDZ-ove politike koja jednostavno ne može izaći iz ćorsokaka u koji je sama sebe utjerala pokušavajući ostvariti ratne ciljeve.

Nadati se da će doći do političkog otrježnjenja hrvatske politike u BiH, koja će se početi više baviti kompromisima, a manje ultimativnim zahtjevima i infantilnim valjanjem po podu te više nećemo morati slušati takve jeftine provokacije.

PROČITAJTE I...

Naravno, umjesto da se bave činjenicom da se u RS-u uči isključivo srpski, a u dijelovima koji su bili pod vlašću HZHB, a danas pod vlašću HDZ-a BiH, isključivo hrvatski, njima je lakše prepoznati segregaciju i diskriminaciju u Sarajevu. Oni je vide u činjenici da u Sarajevu svi učenici mogu birati jedan od tri službena jezika BiH. Zašto je to tako kada znamo da je sam bosanski jezik integrirajući, da ga Bošnjaci ne svojataju kao privatno dobro, da se oko ove kategorije okupio najveći broj građana Bosne i Hercegovine tokom popisa stanovništva?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!