Izvoz Turske u prvom kvartalu ove godine porastao je za 10,6% (više od 63,1 milijarde dolara) i u ukupnom rastu privrede učestvuje s 2,2%. Kada se ima u vidu činjenica da se oko 95% izvoza sastoji od industrijskih proizvoda, onda se jasno vidi ono što naglašava predsjednik Istanbulske industrijske komore, a to je da je industrija motor rasta turske privrede

Da je ovaj anketni listić podijeljen u ime neke kulturne institucije koja promovira učenje njemačkog, francuskog ili španskog jezika, najvjerovatnije da šira javnost od tome ništa ne bi znala. Ili bi se pisalo pozitivno. Ali, više je i malom djetetu jasno da je ovdje riječ isključivo o traženju argumenata, pa makar i besmislenih, da bi se napala Turska i bilo što vezano za njeno djelovanje na našim prostorima

Predstava koju optuženi pučisti izvode u sudu, a njihovi medijski saradnici valjaju u (mahom) inostranim medijima, ista je predstava koju je Gülen, vođa terorističke organizacije fetulahdžija (FETÖ), izveo odmah nakon što je postalo jasno da puč propada, a koja je poznata pod nazivom “kontrolirani puč”

Iako je riječ o projektu vrijednom dva miliona maraka, od kojeg će, uz to, najveću korist imati mladi, domaći mediji ostali su skoro “slijepi” na ovu vijest. Naime, samo nekoliko portala objavilo je da je u Gornjem Vakufu otvorena sportska dvorana. Nema nikakvih kolumni, komentara, “navale” na društvenim mrežama s raznim analizama o odnosima Turske i Bosne i Hercegovine i slično. Nema, znači, skoro ništa, kao da se to nije ni desilo

Izvještaj ocjenjuje da “referendum nije po standardima Vijeća Evrope”, da bi dodao zlokobnu (i isto toliko u historijskom kontekstu besmislenu) rečenicu: “Zakonski okvir bio je neadekvatan za održavanje zaista demokratičnog procesa.” Evropa (i njene institucije) ne mogu prežaliti što gülenistički puč 15. jula prošle godine nije uspio (naravno, sve u cilju povratka u “demokratske okvire” na kakve je Zapad navikao u Turskoj)

Moj je odgovor, sada već klišeizirani, na pitanje kako se osjećaš u Turskoj, ili kako si primljen u Turskoj: “Od prvog sam se dana ovdje osjećao bolje i prijatnije bez znanja jezika, nego u Mađarskoj sa znanjem jezika”. Dvije napomene, prvo: kliše je istinit, i drugo: ne dam ništa loše na Mađarsku i Mađare. Budimpeštu, u kojoj sam proveo malo više od sedam prvih godina migracije, i dalje volim od sveg srca. Međutim, istina je da različiti mentaliteti postoje i da su neki više kompatibilni, a neki manje.

Podržite nas na Facebooku!