Podsjećanja radi, zvanična verzije jeste da su obavještajne službe “pogriješile”, te su predsjednik SAD George W. Bush i premijer Velike Britanije Tony Blair “povjerovali” da je Irak (sa Sadamom Huseinom na čelu) najveća neposredna prijetnja svjetskom miru s kojom se mora obračunati preventivno i hitno. Toliko hitno da nema vremena za nastavak UN inspekcija koje su bezuspješno tragale za oružjem za masovno uništavanje – bezuspješno jer ga nije bilo
Partija demokratske unije (PYD) – ogranak PKK-a osnovan 2003. godine – uz pomoć njene oružane milicije (YPG) iskoristila je sirijski rat da nasiljem, ubistvima i protjerivanjem političkih rivala (Kurda) kao i drugih etničkih grupa ostvari “monopol” na pridjev “kurdski”, koji se onda volšebno pretvara u imenicu “Kurdi”, na teritorijama koje im je prepustio Bašar al-Asad
Sužavanjem i/ili nestankom teritorija pod kontrolom ISIL-a nestaju tampon-zone koje su razdvajale neprijateljske snage kojima je ISIL bio zajednički neprijatelj, a u slučaju SAD-a i opravdanje prisustva u Siriji. Sva je prilika da će se na tim “dekonfliktnim” linijama incidenti poput nedavnog artiljerijskog koškanja režimskih snaga i tzv. Sirijskih demokratskih snaga (SDF) (čitaj: izbjeljenog PKK-a) u Deir al Zoru ne samo ponavljati nego eskalirati
Soči nije bio neki dramatičan proboj u rješavanju sirijske krize, no nije bio ni dramatičan fijasko, pa je ocjena turskog ministra inostranih poslova Mevluta Çavuşoğlua, koja se svodi na riječ “zadovoljavajuće”, možda najrealističnija
Operacija “Maslinova grana”, koja za cilj ima uništiti djelovanje terorističkih organizacija kao što su PKK, YPG i PYD na granicama Turske, jeste legitimno pravo Turske na odbranu. Mještani se vraćaju u mjesta oslobođena od terorista, bolesnici nakon dužeg vremena dobijaju lijekove, civili se ponovo osjećaju sigurnim. Uprkos ovim činjenicama, neki bosanskohercegovački mediji operaciju “Maslinova grana” predstavljaju kao operaciju protiv kurdskog naroda
Kada su potpuno ogoljene ambicije SAD-a i njihovih marioneta PKK-a o stvaranju “PKKistana” duž cijele južne granice Turske (uprkos svoj američkoj tlapnji o “teritorijalnom integritetu Sirije”), s namjerom da izbije na Sredozemno more, Turskoj nije preostalo ništa drugo nego da djeluje “unilateralno”
Koalicija u saradnji s tzv. Sirijskim demokratskim snagama (SDF) počela je formiranje “novih” (opet tzv., a pretenciozno nazvanih) “sirijskih snaga pogranične sigurnosti”. Budući da se borbe protiv ISIL-a privode kraju, koalicija planira preobući 15.000 boraca SDF-a za graničarske dužnosti, a zatim ih još toliko regrutirati. Nove snage bit će raspoređene duž doline Eufrata – duž zapadne ivice teritorije u Siriji, koju trenutno kontrolira SDF, kao i duž granice s Irakom i Turskom
Silina kojom su se EUropski političari i njihova propagandna mašinerija obrušili protiv referenduma o promjeni Ustava Turske, do te mjere da jedna “fina i tolerantna” Holandija zgazi sve diplomatske konvencije protjerujući tursku ministarku, a evropska štampa naprasno “progovori” turski, bit će (možda) zaboravljena u Evropi, ali će ovdje u Turskoj ostati zapamćena kao beščašće bez presedana
Tokom posljednjih petnaest godina omogućile su promjene u Turskoj živu i otvorenu debatu o događajima iz 1915. godine. Nema gledišta koje nije zastupljeno i koje se ne može javno izraziti. Zapravo svojevrstan paradoks, iako logičan paradoks, rekao bih, jeste da se na ovu temu vjerovatno najslobodnije raspravlja upravo u Turskoj
Ova će godina biti rekordna za tursku automobilsku industriju. Vozila proizvedena u turskim fabrikama vrijedna su 26 milijardi dolara. Toyota, Hyundai, Ford, Fiat, Renault i Mercedes-Benz samo su neki od ulagača u automobilsku industriju koji su u gradnju i opremanje pogona uložili milijarde eura i 50.000 ljudi u toj zemlji
