Takva dehumanizacija neistomišljenika, kojem se najprije uskrati sposobnost racionalnog misaonog procesa (kao što je Haverić uradio u Kritici bosanskog uma), a zatim ga se demonizira kao besprizornu hulju ili šljam, jeste Haverićev današnji intelektualni doprinos nastavka obračuna s “neprijateljima” s kojim su se Haverićevi ideološki prethodnici obračunavali prijekim sudom i kuršumom u gluho doba noći.

Haverić nastoji totalitarni postupak fizičkih likvidacija, zbog drugačijeg mišljenja i političkog opredjeljenja, predstaviti kao nekakvu dobro poznatu civilizacijsku tekovinu i baštinu, te amnestirati i rehabilitirati komunistički režim. I na kraju krajeva, a što je najproblematičnije od svega, pokušava danas, u 21. stoljeću, normalizirati takvu nasilnu i krvavu političku kulturu i ideologiju koja pripada smetljištu historije.

Knjigu Kritika bosanskog uma Tarika Haverića analizirali smo u skladu s mišlju kako “cilj mitskih naracija nije da iznose historijsku istinu o svijetu, već da ispune određenu funkciju” i kako “ta funkcija, a ne sâma naracija, treba da bude predmet kritike”. Riječ je o djelu Tarika Haverića koje je do sada neopravdano zaobilaženo od “bosanskomuslimanskog subjekta”, a glorificirano u onim krugovima koji Andrića smatraju nedodirljivim polazištem za sve poglede na Bošnjake i islam na ovim prostorima

Knjigu Kritika bosanskog uma analizirali smo u skladu s mišlju kako “cilj mitskih naracija nije da iznose historijsku istinu o svijetu, već da ispune određenu funkciju” i kako “ta funkcija, a ne sâma naracija, treba da bude predmet kritike”. Riječ je o djelu Tarika Haverića koje je do sada neopravdano zaobilaženo od “bosanskomuslimanskog subjekta”, a glorificirano u onim krugovima koji Andrića smatraju nedodirljivim polazištem za sve poglede na Bošnjake i islam na ovim prostorima

Podržite nas na Facebooku!