Porodica Siječić iz prijedorskog naselja Čarakovo zauvijek je rastavljena u ljeto 1992. godine. Otac Vehbija ubijen je, majka Sajma završila je u Njemačkoj, stariji sin Adnan u Travniku, a mlađi Amel u Turskoj. Pet godina nakon rata, svi su se vratili svojoj kući. S Amelom je iz Turske stigla i njegova supruga Eda, koja je svoj život u İzmiru zamijenila povratničkim u Bosanskoj krajini

Iz Prijedora je tokom agresije protjerano više od 55 hiljada Bošnjaka. Većina ih je, nakon golgote koncentracionih logora Omarske, Keraterma, Trnopolja ili Manjače, svoja utočišta našla širom svijeta. Danas u Chicagu živi velika prijedorska zajednica čiji je ugledan član Mirsad Čaušević ovih dana promovirao svoju knjigu Smrt u Bijeloj kući

Borbom povratnika, roditelja djece iz Kozarca, iniciran je i potpisan još uvijek važeći Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika. U njihovoj se školi, od prvog dana povratka pa do danas, uprkos svim pritiscima i naredbama, govori i uči bosanski jezik. Možda se formula uspjeha ovih ljudi upravo krije u činjenici da oni nikada sebi nisu ni postavljali to besmisleno povratničko pitanje: Zašto tražiti da budeš prihvaćen u sredini koja je ustvari tvoja

Mi, porodice nestalih, još uvijek tragamo za nekoliko stotina naših najmilijih, između ostalog, nestalih i u logoru Omarska. Teoretski je moguće da su svuda oko nas, u šta mi imamo pravo sumnjati. Morate naći načina da se nosite s našim gnušanjem da vi i dalje koristite prostorije u kojima je mučeno hiljade ljudi. Kako u objektu koji koristite kao administrativni prostor, u dvorištu između objekata, te u velikom hangaru

Prije skoro pola stoljeća osnovano je u Prijedoru Kulturno-umjetničko društvo “Osman Džafić”. Njegovi su članovi tokom agresije na BiH protjerani, zatvarani, ubijani; Kulturno umjetničko društvo obnovljeno je nakon rata, a priča o obnovi rada Društva jeste i priča o upornosti, inatu i hrabrosti Prijedorčana koji su se vratili u svoj grad i obnovili život u njemu

Prošle su sedmice u Prijedoru uhapšeni Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Marinko Praštalo, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo Vukić i Milan Vukić, osumnjičeni za ratni zločin u naseljima na lijevoj strani rijeke Sane, za ubistva 117 ljudi. Za Stav govori jedan od preživjelih svjedoka tog zločina, maloljetnik koji je pukim slučajem preživio taj 20. juli 1992. godine

Podržite nas na Facebooku!