Svjetska je sramota što nas zaobilaze u presudama. Prijedor je imao logore, a Tomašica je na kraju valjda sve rekla i objasnila šta su radili i koji su genocid napravili. Ko će meni reći gdje je moj sin za kojim tragam svih ovih 25 godina? Gdje su sinovi drugih majki?! Djeca?! Oni sve znaju, a i dalje veličaju Ratka Mladića, Radovana Karadžića i ostale. Sramota je to, komšije

Prijedorčanka Edina Bilajac aktivistkinja je u nevladinim organizacijama koje se bave ljudskim pravima, pravima azilanata i ljudi bez dozvole boravka u Finskoj. Radi kao medicinska sestra i studira političke nauke. Stalni je sudski tumač za bosanski, hrvatski i srpski jezik. Prošle godine ju je Sindikat medicinskih radnika proglasio najboljom medicinskom sestrom u Finskoj

Saudin Cokoja je vjeroučitelj, iznimno aktivan na društvenim mrežama, podučava i predaje u BiH i inostranstvu. Autor je triju knjiga koje je publika dobro prihvatila. U međuvremenu je počeo pisati i četvrtu knjigu posvećenu odgoju duše. Reporter Stava posjetio ga je na njegovom imanju kod Gornjeg Vakufa

Imenovanje Svetlane Cenić na dužnost predsjednice NO BH Telecoma na prijedlog Fahrudina Radončića došlo je nekako u trenutku kada su gradske vlasti u Prijedoru raspisale konkurs za prijem u radni odnos novih 20 lica u gradskoj administraciji. Prijedorske žrtve, one koje su, nakon što su dobile otkaze na radnom mjestu pa uspjele preživjeti klanja, paljevinu, silovanja i mučenja, koje su preko Trnopolja otišle “gde ko hoće” spašavajući živu glavu, posebno one koje su se nakon desetak godina vratile po “zaboravljene stvari”, sa žudnjom čekaju rezultate općinskog konkursa

Stoljećima se u prijedorskom naselju Ćela slavila Hidžretska nova godina. Ta je tradicija prekinuta dolaskom komunističkih vlasti pedesetih godina prošlog stoljeća. Iako se Ćela danas zove Petrovo, povratnici Bošnjaci obnovili su svoju stoljetnu tradiciju i već dvanaest godina vesele se i obilježavaju Hidžretsku novu godinu

Bahrudin Kadirić napunio je u aprilu 1992. godine sedamnaest godina. Tri mjeseca kasnije, otac mu je ubijen, a on je zatočen u prijedorskim logorima smrti. Preživio je strijeljanje u zloglasnoj hali logora Keraterm zvanoj “trojka”. Danas s bratom Muhamedom u SAD u vodi firmu koja zapošljava 150 radnika i jedna je od najboljih građevinskih kompanija u toj zemlji

Andrićeva ideološka pozadina i uvjerenja nikada nisu posebno zanimali postratnu jugoslavensku scenu niti je to pitanje neko glasnije i ozbiljnije i postavio, osim Muhsina Rizvića. Iako očita, ona se u jugoslavensku stvarnost iza Drugog svjetskog rata savršeno uklopila. Kasnije će se neke nove generacije pozivati na njegovo pisanje i ponovo pustošiti Višegrad, danas okićen Andrićgradom – u kamen uklesanim ideološkim uzusom dnevnopolitičke scene u manjem bh. entitetu

Prijedorska udruženja žrtava obilježila su prve augustovske dane nizom komemoracija u znak sjećanja na 25. godišnjicu genocida. Nažalost, okupljanje preživjelih logoraša ove je godine pokvareno različitim promišljanjima o prošlosti ili uzrocima i posljedicama nekih prošlih ratova

Kada je u noći 30. aprila 1992. godine prijedorski SDS, uz pomoć ostataka JNA i policijskih struktura, bez ijednog ispaljenog metka nasilno preuzeo vlast u Prijedoru, niko od prijedorskih Bošnjaka i Hrvata nije ni slutio da je tim činom započet pakao koji će trajati narednih stotinjak dana, tokom kojih će na najsvirepiji način biti ubijane hiljade ljudi, žena i djece. Ono što se zbivalo u Prijedoru i njegovoj okolici odvijalo se daleko od kamera svjetskih medija. Sve do saznanja o postojanju prijedorskih logora smrti

Podržite nas na Facebooku!