Ne obazirući se na prigovore koji isječak stvarnosti izdižu na univerzalni nivo, Bise i Tafro sve su potencijalne čitaoce podsjetili na sve važne “detalje” koji su podsticali ratni zaplet na prostoru Bosne i Hercegovine i Stoca posebno, koji se našao na svojevrsnoj raskrsnici velikosrpskih i velikohrvatskih političko-vojnih planova Nermin Bise, Aziz Tafro: “Stolac – prešućeni zločin”, autorsko izdanje

Pogrešno je misliti da HDZ-ovske vlasti u Stocu odluke donose na štetu Bošnjaka. To je samo privid. Istina je puno gora; stolački HDZ je mentalno u 1993. godini, što znači da Bošnjaci za tu vlast uopće ne postoje, ne samo kao politički nego čak i demografski realitet. A odluka što se tiče, one se, da ne bi bilo zabune, donose na štetu svih građana

Kako se historija često ponavlja, više je nego očito da Čović, Lučić i njima slični spasonosni izlaz nalaze baš u Musićevoj recepturi. Otud saradnja s Dodikom, uzrokovana strahom da s kojim slučajem ne krene Šarovićevim stopama; otud sve češće konsultacije s Beogradom. Još samo da se vrati ćiriličnoj verziji vlastitog potpisa, kako je to činio prije rata

Eliminacija drugačijeg u Stocu nije polučila uspjeh. Naša vitalnost da izdržimo sve nedaće dokaz je našeg nemirenja s postojećim stanjem i odlučnosti da ostanemo svoji na svome, u Stocu, u Mostaru, i svakom drugom mjestu koje su nastanjivali naši časni preci. Što, naravno, nije usmjereno protiv drugog i drugačijeg i što bi u političkoj hijerarhiji više strukture koje su sponzorirale dosadašnje, u vremenu zaleđene lokalne strukture vlasti, trebale imati na umu

Dan poslije posjete prvog i najvažnijeg Hrvata u BiH Stolac je pohodila visoka delegacija Hrvatske, predvođena ministrom vanjskih poslova u tehničkom mandatu Mirom Kovačem i liderom MOST-a Božom Petrovom. Dolazak upravo Kovača u Stolac razumljiv je kontinuitet politike HDZ-a Hrvatske. Jer, Kovač je svoju karijeru počeo kao operativac Franje Tuđmana, istog onoga kojem su 1993. godine iz Stoca raportirali da tu više nema niti jednog muslimana

Naravno da zagovaranje nove dinamike u politici nikada nije na odmet, kao ni pojava novih lica, ali kada to iz prikrajka čine političke ruine koje su na političkim pozicijama predugo jahale, ili one smijenjene i iskrhane, posve je jasno da govorimo o onima čiji je ego upravo podivljao iz potrebe za samostalnom, apsolutističkom vladavinom

Podržite nas na Facebooku!