Jasmin Imamović klasični je diktator koji godinama inkvizitorski progoni ili ekskomunicira pamet iz ovog grada, koji nije Tuzlak i koji mrzi Tuzlu i sve tuzlansko, koji je navrat-nanos pobjegao iz “voljenog” grada tokom februarskih protesta 2014. godine, koji i mojim parama dodjeljuje književne nagrade kojekakvim literarnim vucibatinama

Razočarani u njemačku politiku prema Bosni i Hercegovini, kao i u politiku ustaških vlasti, koje su Bošnjake nazivali “najčišćim Hrvatima” i “hrvatskim cvijećem”, istovremeno potpisujući sporazume s četnicima kojima su, prepuštajući im vlast u Istočnoj i Centralnoj Bosni, prepuštali i Bošnjake njihovom nožu, Bošnjaci od sredine 1942. godine sve više stupaju u redove NOP-a

“Optužbe za fundamentalizam, radikalizam i slično jesu ultimativno oružje u nedostatku drugih argumenata u borbi protiv političkih i ideoloških neistomišljenika. U aktualnoj globaliziranoj društvenoj zbilji nema težih optužbi jer se radi o optužbama koje ne treba dokazivati niti iznositi bilo kakve argumente za to kao što je i u mom slučaju. Dovoljno je da kažete da je neko islamski radikal i onda teret dokazivanja pada na optuženog”

Ministri su naložili Europskoj komisiji pokretanje pripremne procedure za odobravanje kandidatskog statusa, što znači da će naša zemlja dobiti upitnik od nekoliko hiljada pitanja, a EK će na osnovu odgovora iz upitnika dati mišljenje i preporuku članicama EU

Nakon četvrt stoljeća potrage, protekle nedjelje identificirano je tijelo Kjašifa Smajlovića. Dopisnik sarajevskog Oslobođenja iz Zvornika bio je prvi od 39 novinara ubijenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Oni koji stoje iza ubistva Kjašifa Smajlovića osmog aprila 1992. godine ubili su najvjerovatnije i srbijanskog premijera Zorana Đinđića trinaest godina poslije u Beogradu

Podsjećamo i na okolnosti koje su dovele do smrti Kjašifa Smajlovića, prvog ubijenog bh. novinara, u Zvorniku 1992. godine. Analiziramo pisanje Milenka Jergovića o Aliji Isakoviću, obilježavamo godinu dana od smrti velikog bh. pisca Nedžada Ibrišimovića.

Ali Anđelić nije lud, nije ni zapjenušani crvenobrigadist, ni slijepi jugonostalgičar, niti ovo piše zbog ljubavi prema općini Centar, ili prema jednoj od zemalja čiji je pasoš nosio, niti je toliki narcis da misli da ko u Londri sve od rata stoji, bolje vidi nego onaj pod Humom... Ne, on je samo odgojen i stipendiran da ovako rezonira i piše unatoč činjenici da mu za pisanje nedostaju talent i poznavanje činjenica.

U romanu Hodža strah napisao je Sušić: “Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji, ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija, ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni”

Podržite nas na Facebooku!