Kakve revolucionarne događaje tačno priželjkuje Prohić, pokazuje tako što tekst završava krvožednim upozorenjem kako se u “revolucijama glave lako počnu kotrljati”. Bilo bi zanimljivo provjeriti zna li Vlada Norveške, čiji je Prohić navodno savjetnik za odnose s javnošću, za ovakvo njegovo krvoločno i perverzno prizivanje obezglavljivanja i je li joj normalno i u duhu korektnih međudržavnih odnosa da njen saradnik izvozi takav medijski radikalizam u druge države?

“Predlažem da se pokrene inicijativa da se bošnjačkoj djeci u Srebrenici, i svim ostalim mjestima, omogući izučavanje njihovog maternjeg jezika – bosanskog jezika, da se onemogući sistemska diskriminacija Bošnjaka u Republici Srpskoj. 'Spomenik miru' treba da gradimo onda kada budemo svi ravnopravni ovdje”, kategoričan je Zulfo Salihović

Komisije su osnovane nakon što je Narodna skupština RS-a odbacila izvještaj Vlade RS o dešavanjima u Srebrenici 1995. godine, u kojem je stajalo da su snage Vojske RS odgovorne za zločin. U tom se izvještaju priznaje da su snage VRS nakon što su zauzele Srebrenicu ubile hiljade Bošnjaka. Odluka o formiranju novih komisija izazvala je negativne reakcije, neke od ambasada u BiH objavile su saopćenja u kojima se ograđuju od učešća svojih državljana u komisijama, a osuda je stigla i iz Ureda visokog predstavnika u BiH. Presudama koje je izrekao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu kao i Sud BiH utvrđeno je da su snage Vojske i MUP-a RS ubile više od 7.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice u julu 1995. godine, što je kvalificirano kao genocid

Srebreničani se nadaju da će Banja “Guber” početi s radom, bar dio kapaciteta, jer bi to značilo nova radna mjesta. Mnogi smatraju da se ovaj grad, obilježen prošlošću i genocidom koji je počinjen nad Bošnjacima, neće oporaviti dok ne počne s radom “duša Srebrenice”, kako nazivaju “Guber”

“Osjetio sam kao da me nešto podiglo sa zemlje. Geler me je pogodio u lijevu stranu lica, izbio mi lijevo oko, polomio mi nos u 43 komada i glava mi je pukla u 12 komada. Uvijek sam uz sebe imao maramicu kojom sam brisao znoj s čela kada igram fudbal. Kada sam se probudio, dirao sam se da osjetim jesu li mi ruke i noge u redu. Osjetio sam nemoć i tešku glavu, nisam mogao disati, nisam više ništa vidio. Mislio sam da mi je ta maramica pala preko očiju, zgrabio sam za lice i trznuo jer sam želio da skinem to s lica, da progledam, a zapravo sam svoje oko trgnuo koje je bilo izbijeno. Prepao sam se i počeo sam da vrištim. Bio sam pokriven nekom dekom jer su mislili da sam mrtav”

Na listi UNESCO-a nema nijedne srebreničke nekropole uprkos tome što se na ovom području nalazi veliki broj nekropola, najkrupniji i najmasivniji stećci na području Bosne i Hercegovine, bogato ukrašeni primjerci stećaka. Mnoge nekropole stećaka na području Srebrenice, ali i Bosne i Hercegovine, tokom vremena su nestale ili su uništene. Mnoge su još uvijek neotkrivene ili nezaštićene i propadaju, iako je svaki stećak “povelja” koja svjedoči o bogatoj historiji Bosne i Hercegovine

Podržite nas na Facebooku!