“Uh, Šljivovica je bila gadna. To je valjda nekad bila neka fabrika. Prva dva-tri mjeseca bilo je baš loše. Nisu dali Crvenom krstu da uđe. Hrane nije bilo. Dnevno smo dobijali jednu konzervu ribe zvanu ‘čamac’, koja je išla na nas četvericu. Osim toga, dobijali smo po jednu krišku hljeba. Nikad nisam mogao shvatiti kako su uspijevali da isjeku onaj hljeb onako, jer kroz tu se krišku hljeba faktički vidjelo. To je bio obrok za 24 sata”

U početku su žene iz gračaničkog Udruženja htjele napraviti onoliko cvjetova koliko je bilo žrtava, ali se to širilo. Rade svaki dan, a najviše vole kada mogu pokloniti cvijet. Niko ne zna koliko je ispleteno cvjetića. Zna se, recimo, da je u prvoj godini u bh. gradovima poklonjeno 15.000 cvjetova. Nakon toga, cvjetovi su se raširili po cijeloj planeti, od Evrope, preko Amerike do Australije. Svih 800 zastupnika u Evropskom parlamentu nosilo je “Srebrenički cvijet” na reveru. Žene iz Gračanice napravile su podvig, svi su tražili, i sada traže taj cvijet, jer je jedino taj cvijet original

“Išao sam prema prolazu, prema slobodnoj teritoriji. Na putu je bilo oboreno drvo, a s lijeve strane rov. Kada sam se približio tom drvetu i rovu, izašao je vojnik koji je bio crven u licu, opsovao mi je majku i upitao: 'Ko je tebe tolikog pustio?' 'Vojska', odgovorio sam. Opet mi je opsovao majku i rekao da se vratim nazad. Vratio sam se stotinjak metara, gledao sam u rijeku Drinjaču koja je protjecala i razmišljao da skočim u vodu, pa šta bi da bi. Ali, da sam to uradio, ubili bi me jer ne bih mogao pobjeći”

Tokom zime nije nam mogao kamion doći po piliće. Zvali smo firmu koja je na tenderu dobila pravo na održavanje puteva ovdje i rekli su nam da u Srebrenici ne pada snijeg te da oni nemaju potrebe čistiti. Mi nismo u Srebrenici, nego 30 kilometara od grada, ali uspijevamo opet, radimo i borimo se. Naš rad i trud naša su pobjeda, kaže Amer Alić

Osim jedinstvenog i riječima neopisivog kanjona Drine i njenih pritoka, te jezera Perućac i planine Sušica, na ovom području raste više od četrdeset endemičnih biljnih vrsta, tu je šest staništa Pančićeve omorike. Dom je ovo divokoza, mrkog medvjeda i surog orla. Tu su i ostaci rimske arhitekture i srednjovjekovne utvrde, te brojne nekropole stećaka

Ova godina mogla bi čak biti bolja nego 2015, koja je bila izuzetno uspješna za pčelare na području Srebrenice. Po nekim procjenama, oko 70 tona meda, možda i više, imali su pčelari 2015. godine. Prosjek je tada bio 30 kilograma po košnici. Pčelarstvo je u posljednje vrijeme sve više zastupljeno, kaže Salko Nukić

“Želja Ipon” najuspješniji je sportski kolektiv u Srebrenici, a takmičari ovog kluba dobili su nadimak “nepobjedivi”. O uspješnosti kluba svjedoči i podatak da je Kristina Milošević 2015. godine proglašena za najboljeg trenera općine Srebrenica, a takmičarka iz kluba Merjema Peštalić iste je godine izabrana za najbolju sportistkinju. Naredne, 2016. godine, najbolji sportista općine Srebrenica bio je Ajdin Tabaković, koji je također član Karate-kluba “Želja Ipon”

Iako ovaj zanat polahko izumire, ljudima još treba potkovica za konja, držalica, motika, grablje, plug i sjekira, treba još ponekom potkovati konja... Danima sam znao potkivati, nekad konje i volove, ali tog je posla sve manje, ističe Mujo Cvrk

Podržite nas na Facebooku!