“Dobili smo dodatnu volju jer smo imali podršku. Dobili smo i obećanje da ćemo i dalje imati podršku za naše projekte. Uspjeli smo zahvaljujući našim dobrim ljudima koji žive u dijaspori ili Federaciji, ali i zahvaljujući Federalnom ministarstvu. Nama ovo mnogo znači. Sigurno da će biti više povratnika, više kuća, ali i više razvoja za naš kraj. Meni je lakše jer sam tokom cijele godine ovdje. Moja djeca se osjećaju sigurnije”, kaže Midhat Jusupović, stanovnik Gornje Bukovice

Franjevačka provincija Bosna Srebrena dobila je naziv po Srebrenici i kolijevka je svih katoličkih provincija u regiji. Historija franjevaca na teritoriji općine Srebrenica duga je više od 800 godina. Srebrenička Kapela sv. Marije bila je mjesto gdje je mala katolička zajednica Srebrenice, po drugi put u posljednjih 300 godina, dočekala Božić

Porodica Hameda Mešanovća prošla je brojna iskušenja u posljednje dvije decenije. “Imam nepokretnog brata koji je mlađi od mene. On je 1984. godište. Nakon pada Srebrenice, babo mi nije došao preko šume. Brat je prije pet godina ostao nepokretan. Nedugo nakon toga, mati mi je umrla. Imam ženu i troje djece. Dvoje idu u školu, treće ima četiri godine”, kaže nam. Uprkos svemu, Mešanović se ni u jednom trenutku ne žali

Jasno se terminološki razlikuju gradsko naselje Srebrenica od tvrđave Srebrnik. Dubrovčani zatečeni prilikom bosanskog napada na Srebrenicu 1425. godine povukli su se u tvrđavu Srebrnik (in castro Srebrnich). Podizanjem tvrđave Srebrnik, naselje Srebrenica dobija elemente podgrađa i u dubrovačkim izvorima naziva se varoš, kaže Senad Đozić

“Mi smo bili u kamionu i samo sam čula kako žene plaču, onda sam pogledala i vidjela kolonu pored puta, idu sve ljudi zarobljeni u paru. Moja mama je prepoznala neke komšije. Malo dalje na igralištu bilo je mnogo ljudi zarobljenih. Nastavili smo dalje i sreli ponovo još jednu kolonu zarobljenika, u kojoj smo poznali babu i Sabahudina. Sabahudin je mene vidio, nasmijao se i mahnuo mi rukom. To je bilo u Sandićima otprilike, prema Kravici, tako nekako. Na sebi je imao zelenu majicu i trenerku svezanu oko struka. Kada su ih vidjele, mama i sestra pale su u nesvijest”

Poslije rata sam i otišao vani da bih se jednog dana mogao vratiti. Vratio sam se ovdje i bavim se stočarstvom i voćarstvom. Bosna ne može biti u Francuskoj, jer Bosna je ovdje i to moramo shvatiti. Ovo su idealna područja za bavljenje stočarstvom. Oformio sam Farmu koza i ovaca 'Hamza'. Imam više od 200 ovaca i janjadi i oko 120 koza i jaradi. Počeli smo proizvoditi i sir. Kako će biti, vidjet ćemo”

U to je vrijeme proradilo i prvo kino u Potočarima. Kino je, zapravo, podrazumijevalo obični televizor i videorekorder u sobi bez stolica, zastrtoj nekim ćilimom. Jedino što je zaista podsjećalo na kino jeste činjenica da se ulaznice kupuju. Cijena ulaznice bila je jedno jaje ili dvije rizle (papirići za motanje duhana). Na repertoaru su bili filmovi glumaca kao što su Van Damme, Stallone, Schwarzenegger...

Članice Udruženja “Podrinjka” bave se poljoprivredom, stočarstvom, sakupljanjem ljekobilja i šumskih plodova, ručnom radinošću i seoskim turizmom. “Cilj nam je da pokušamo ujediniti sve te žene, da izađemo na sajmove, da pokušamo naći tržište za naše proizvode, a sve kako bismo pomogle u stvaranju boljeg ekonomskog ambijenta za razvoj i za povratak mladih”

Podržite nas na Facebooku!