“Nekoliko porodica koje žive ovdje nastoje opstati i preživjeti. Ovo je selo nakon 14 godina od prvog povratka dobilo prvi kilometar asfalta. Smatram da je to davno trebalo uraditi, ali nije bilo sluha. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica FBiH odlučilo je pomoći selu i ljudima koji ovdje žive”, kaže Azir Osmanović

Igrani film Rudar, napravljen po životnoj priči Srebreničana Mehmedalije Alića, inžinjera rudarstva koji već tri decenije živi u Sloveniji, kandidat je ove zemlje za Oskar za najbolji film van engleskog govornog područja. Rudar je priča o unutrašnjoj borbi čovjeka koji želi dostojanstven pokop žrtava iz Drugog svjetskog rata, ali i svoje braće ubijene u srebreničkom genocidu u ljeto 1995. godine

“Bojim se da će Luka za deset godina nestati. Da su normalniji uvjeti života, prvi bi se moj sin vratio ovdje. Kako mladi da formiraju porodicu, ko će doći u ova sela kad od centra Srebrenice treba više od sat i po vožnje. Ovo je mjesto neženja”

Narativ ovog ostvarenja bit će podijeljen na tri dijela – život, rat i genocid, odnosno egzekucije Srebreničana u Potočarima i Žepi, mučenja i strijeljanja na putu spasa u mjestima Kravica, Konjević-Polje i Nova Kasaba, te njihovoj borbi za goli život u šumama kod Nezuka i Starića kod Kladnja

“Čujemo razne izjave zbog kojih se često puta osjetimo uvrijeđeni. Mnogi su od nas uvrijeđeni kada čuju da nas neki u svojim izjavama nazivaju srebreničkom sirotinjom i preko nas pokušavaju ubirati političke poene, ili se razračunavati s onima koji pomažu nama, a i Srebrenici. Mi nismo sirotinja. Ima ljudi koji teško žive, ali tome su doprinijeli i oni koji su godine proveli u parlamentarnim klupama i raznim pozicijama. Njih pozivamo da kažu šta su to oni uradili za Srebrenicu i ljude ovdje, osim što su imali lične koristi”

Tešku je ulogu predvodnice kolone Srebreničanki prihvatila krhka djevojčica koja zna svoj zadatak tokom protesta i koja se njime ponosi. Nena je Aidu na proteste počela dovoditi nedugo nakon što je prohodala. Dok se Hasiba kretala na čelu protestne kolone, Aida se čvrsto držala za njene dimije i, korak po korak, tiho i dostojanstveno, baš poput odraslih a ne djeteta, išla je s ostalim članicama Udruženja “Žene Srebrenice”

Genocid ne treba izgubiti iz sjećanja, ali ne po svaku cijenu. Tako bosanskohercegovački umjetnik Elmedin Žunić parafrazira svojim radovima Prima Levija. Žunić ovih dana u Australiji okončava rad na doktoratu, kojim kroz umjetnost želi prikazati kako se i zašto u Bosni i Hercegovini, u Srebrenici, Prijedoru i drugim njenim gradovima desio genocid

Podržite nas na Facebooku!