Cijenilo se da su Amerikanci uporni u zahtjevu da se Beograd odluči na kojoj je strani, da li će slijediti vanjsku politiku Rusije ili EU, u čije se članstvo želi uključiti. Faktički neće biti moguće da Srbija postane članica EU a da slijedi vanjsku politiku Rusije. Čak ni neutralnost Beograda između Zapada i Rusije za Srbiju nije izlaz, jer ne može biti neutralna ako želi biti članica EU

Pravne osnove za korištenje voda iz međudržavnih vodotoka prezentirao je još 1998. godine profesor Dejan Popov u naučnom članku objavljenom pod naslovom Aktuelni problemi korišćenja međurepubličkih i međunarodnih voda u beogradskom časopisu Pravo i privreda. Popov zaključuje da se korištenje međunarodnih voda treba zasnivati na principu sporazumijevanja zainteresiranih država i na principu ravnopravne podjele koristi od međunarodnih voda

Treba imati u vidu i to da nije Kongres zabrinut samo zbog ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu, riječ je mnogo važnijem detalju od utjecaja – o novcu. U prošlom stoljeću SAD i Sovjetski savez takmičili su se u razvoju, proizvodnji i gomilanju naoružanja. Bilo je to vrijeme Hladnog rata. Ta utrka nije nikada ni prestala, samo je dobila novu formu, sada je cilj snabdijevati što više zemalja svojim oružjem i zaraditi na tome što je moguće više novca

Kako postići da srpski narod izbriše shvatanje da državi Srbiji pripadaju sve teritorije gdje ima Srba? Kako postići da srpski narod shvati da je srpska vojska ugrožavala druge narode i da oružana borba u koju je mobiliziran srpski narod nije imala karakter nužne samoodbrane, već da je imala karakter ugrožavanja drugih? Kako postići da srpski narod shvati da je prevaren od svojih vođa? Kako postići da srpski narod svoju kritiku usmjeri prema svojim vođama te da na toj osnovi doživi katarzu kao izmirenje osjećaja samilosti prema žrtvama počinjenih zločina s osjećajima straha da se slični zločini ne ponove

Teško je reći šta bi bila strašnija opcija, to da zaista postoji neki centar izvan Bosne i Hercegovine koji objedinjuje djelovanje beogradskih i sarajevskih medija ili da se radi o svojevrsnom nametnutom, novinarskom i medijskom mentalitetu i kulturi, preostalim još iz vremena Jugoslavije, gdje se većina sarajevskih medija u izboru i načinu obrade tema i zauzimanju političke pozicije instinktivno i automatski ravna prema interesima Beograda

Jačanje stabilnosti u regiji zapadnog Balkana, za šta se transparentno zalaže Vlada Srbije, nije moguće postići osporavanjem nezavisnosti Kosova i sličnim utjecajima iz Beograda s posljedicama destabilizacije unutar Kosova, BiH i Crne Gore. Smatra se da je Srbija faktički priznala nezavisnost Kosova, ali da iz taktičkih, političkih i ideoloških razloga odlaže zvanično priznanje, što je već učinilo 108 država svijeta. Političko i institucionalno prisustvo Srbije, posebno na sjeveru Kosova, ima smisao osporavanja teritorijalnog integriteta i nezavisnosti Kosova, iako je de jure sjever Kosova integriran u državne institucije u Prištini. Dakle, problem Kosova jeste usklađivanje stvarnog i ustavnog stanja

Sela Međuriječje, Mioče, Mokronoge i Ustibar, koja pripadaju Bosni i Hercegovini, odnosno sve što se nalazi na lijevoj obali Lima, trebala bi pripasti Srbiji, dok sela koja se nalaze na desnoj obali Lima, Sjeverin i Živinice, koji su sada u Srbiji, trebaju pripasti Bosni i Hercegovini. Uz to, dio naše zemlje kroz koji prolazi pruga Beograd – Bar također bi trebao pripasti Srbiji. U ovim selima živi oko 2.000 stanovnika. O ideji razmjene teritorija s njima još niko od zvaničnika dviju zemalja nije razgovarao

Podržite nas na Facebooku!