Pokret savjesti prošle je godine na Međunarodni dan žena organizirao “Konvoj savjesti” s ciljem privlačenja pažnje na žene i djecu koja se nalaze u sirijskim zatvorima. Više od deset hiljada žena iz 55 država priključilo se konvoju, kada su s više stotina autobusa stigli na granicu Sirije i pozvali na oslobađanje žena i djece iz zatvora. Predstavnike konvoja tada je u Ankari ugostio i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan. Ove godine pokrenuta je peticija koju je do danas potpisalo više od 150 hiljada ljudi, a peticija traje do 8. marta, kada će se objaviti i krajnji broj potpisnika

Sastanak u Moskvi pokazao je da ni Rusija ni Turska ne žele dopustiti da razlike u stavovima dovedu u pitanje saradnju koja je posljednje dvije godine u velikoj mjeri stabilizirala sirijski građanski rat, a razlike nisu samo u vezi s tim ko će kontrolirati teritoriju sjevernoistočne Sirije kad se (i ako se – Rusija negira američke tvrdnje da je povlačenje počelo) američke snage s nje povuku

Ko zna koji put, Turska se susreće s kakofonijom iz raštimane Trumpove administracije. Razgovor između Trumpa i Erdoğana vjerovatno bi riješio “nesporazume” koje podmeću John Bolton i Mike, ali Trump je prezauzet borbom za zid na granici s Meksikom i blokadom američke vlade, pa je pitanje kada će se taj razgovor desiti. Ono što je očigledno, “multitasking” nije jača strana američkog predsjednika i pitanje je da li je uopće svjestan Boltonove subverzije

Razgovoru između Trumpa i Erdoğana, poslije kojeg je uslijedio taj nagli zaokret američkog angažmana u Siriji, prethodila je najava Turske da će pokrenuti vojnu akciju istočno od Eufrata kako bi sa svoje granice zbrisala PKK, kojem Zapad tepa “Sirijske demokratske snage”, “kurdske snage” ili upotrebom skraćenica (YPG, PYD) za jedno te isto – terorističku organizaciju tzv. Radničku partiju Kurdistana (PKK)

Tvrdnja američkog specijalnog predstavnika za Siriju da su mirovni procesi Astana i Soči, iz kojih su se SAD samoizolirale, potpuni neuspjeh zato što “nisu ostvarili napredak glede sirijskog ustavnog komiteta”, te zbog toga UN treba da ih zaboravi i koncentrira se na (podjednako, ako ne i impotentniji) proces u Ženevi, jeste pokazatelj “zadivljujuće” kognitivne disonance. Prije svega prema Turskoj

Dok traje debata o Idlibu, terorističke grupe, uključujući Daeš i Al-Kaidu, pokušavaju da se reorganiziraju u ćelije u Siriji i Iraku. Iako su zapadnjački zvaničnici požurili da objave pobjedu nad teroristima u zoni konflikta, nije tajna da ti militanti predstavljaju ozbiljnu opasnost regionalnom miru i stabilnosti. Da stvari budu još gore, kriza u odvijanju u Idlibu ima potencijal da stvori dodatne izazove vis-à-vis protuterorističkim naporima na terenu

Da nije bilo direktnog prijenosa samita u Teheranu, čitanje 12 tačaka saopćenja u velikoj bi mjeri sakrilo stepen neslaganja tri garantora Astane. Ključni moment jeste onaj kada je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan predložio da se u saopćenje uvrsti prekid vatre. Dok Erdoğan izlaže prijedlog, predsjednik Irana Rouhani s jedva primjetnim osmijehom očekuje Putinovu reakciju. Neki analitičari tumače potez oko prijenosa upravo pokušajem Iranaca da se Erdoğan izloži javnom “poniženju” kada njegov prijedlog Rusija odbije

Originalni naslov: “Never Leave Me” Režija i scenarij: Aida Begić Uloge: Isa Damlakhi, Ahmad Husrom, Motaz Faez Basha, Carole Abboud, Tuka Na’al Produkcija: Beşir Derneği i “Film House” (Seyyid Muhammed, Emin Elhuseyni, Aida Begić, Adis Đapo) Direktor fotografije: Erol Zubčević Montaža: Redžinald Šimek Kostim: Sanja Džeba Premijera: Antalya Film Festival

Podržite nas na Facebooku!