U maju 2010. godine uposlenici KJKP “Park” Sarajevo podnijeli su Općinskom sudu tužbu tražeći da im se isplate neisplaćene plaće, regresi, topli obroci, prekovremeni rad, nagrade za deset i dvadeset godina radnog staža, te da im se uvećaju plaće zbog rada u otežanim uvjetima. Tužbu je prvenstveno podnijelo 48 radnika tražeći od suda da im se isplati oko 480 hiljada maraka. S vremenom je većina radnika odustala od tužbe, ali devet komunalnih redara ostali su do danas nepokolebljivi po ovom pitanju. Najviše kritika zbog dugogodišnje nepravde upućuju direktoru Alenu Ramiću, SBB-ovcu koji ih, po njihovim tvrdnjama, zastrašujuće maltretira

Krajnje je vrijeme da nadležni organi provjere činjenice o Radončićevoj korupcijskoj zloupotrebi pravosuđa, pa da se o tome upoznaju nadležni pravosudni autoriteti u BiH, kao što su predsjednici sudova, glavni tužioci, ombudsmani za ljudska prava. Oni koji bi to trebali činiti za to primaju plaće, ali propuštaju svoju obavezu jer se veliki broj boji odmazde koja bi protiv njih i njihovih porodica uslijedila putem Dnevnog avaza. Ovakva vrsta perfidnog medijskog psihološkog pritiska i terora strahom gotovo da nije zabilježena na prostoru ovog dijela Evrope

Na sceni su konstantni pokušaji radikalizacije javnog i političkog diskursa u bošnjačkom društvu s namjerom da se delegitimizira politički dijalog, a legitimiziraju se razni oblici političkog nasilja. Jedan oblik pokušaja takve radikalizacije stalno je širenje defetističke propagande i osjećaja skore propasti, očaja i besperspektivnosti, gdje se redovno kao krivac navodila ne samo stranka na vlasti (najčešće SDA) nego i sama ideja bošnjačkog organiziranja i okupljanja na nacionalnim osnovama. Drugi je oblik konstantno insistiranje na određenim terminima ne bi li se oni normalizirali, pa zatim ušli u “uši” i vokabular javnosti te postali općepoznate “činjenice” koje se podrazumijevaju. Termini poput “bošnjačka državna mafija”, “bošnjačka fildžan-država”, “bosanski Čaučesku”, “izborna krađa” –osmišljeni su i plasirani upravo u svrhu promjene percepcije političke stvarnosti u Bosni i Hercegovini

U tom smislu, ilustrativna je nedavna izjava Ane Babić, predsjednice Skupštine Kantona Sarajevo i članice SBB-a, koju je dala krajem oktobra: da je SBB pogriješio što je glasao za imenovanje škole u Dobroševićima po Mustafi Busuladžiću te da će ta stranka na nekoj od narednih skupštinskih sjednica pokrenuti pitanje promjene imena ove škole

Prodaja Vladinog udjela u Sarajevo osiguranju u potpunosti je u rukama Agencije za privatizaciju, pa izbor kupca i iznos novca koji će taj kupac izdvojiti za kupovinu 45,4938 posto Vladinog udjela nije u rukama Fadila Novalića, već SBB-ovog direktora Amera Bekrića, te, ukoliko zaista dođe do “pljačkaške privatizacije”, za nju neće biti odgovoran premijer Novalić, već direktor kojeg je na tu poziciju postavio Fahrudin Radončić

“Stav” će pokrenuti “Feljton o političkim ubistvima Envera Kazaza” s radnim naslovom “Kazaz protiv Kazaza”, kao ponajbolji dokaz da je čovjek sam sebi najveći neprijatelj. Zapisano ostaje, a Kazaz je iza sebe ostavio prljavi trag po raznim novinskim arhivama, ali i onome što će se neki usuditi nazvati „znanstvenim radovima“. Sam je sebi uskakao u usta toliko puta, sam je sebe pobijao toliko puta da je to naprosto sramotno

Radončiću su Bošnjaci ciljna skupina, to je neosporno, ali to je ujedno i njegov najveći problem zbog kojeg nikada neće moći ostvariti ambiciju koja ga godinama opsjeda – da postane bošnjački lider. Naime, Bošnjake promatra kapitalistički i trgovački, na njih marketinški ciljajući poput kakve pokretne lovine. A od ulovljenog plijena dobro živi, istodobno uvjeravajući javnost da je zabrinut za sadržaj njihova gladna stomaka. Radončić ne potječe iz bošnjačkog bića, on ga ne baštini, on mu, zapravo, ne pripada osim kao onaj koji na njega lovački cilja već više od dvadeset godina

SDP i Stranka za BiH izgubili po trećinu vijećnika, HDZ narastao za 25%, SDA osvojila više glasova nego ikada u ovom stoljeću, Narodna stranka Radom za boljitak gotovo nestala s političke scene. Uspostava nove lokalne vlasti mogla bi posebno sporo ići u onim općinama u kojima su načelnička i većinu vijećničkih mjesta osvojile suprotstavljene političke opcije

Upravo je nesalomljivi duh ono što karakterizira stolačke Bošnjake. Danas žive pod tiranijom neprikosnovenog gospodara Stoca, HDZ-ovog načelnika Stjepana Boškovića. I kako nam kažu, “neće odustati” od svog grada i želje da političku situaciju u kojoj HDZ vlada punih 26 godina promijene nabolje. Ono što je vrlo bitno naglasiti jeste da svi Bošnjaci s kojima smo razgovarali u vrijeme pred lokalne izbore tvrde da se ne bore protiv Hrvata, nego protiv neradničke i korumpirane vlasti

Podržite nas na Facebooku!