Iako je nesumnjivo riječ o historijskom trenutku koji je Sarajevo gurnuo na naslovnice svih tadašnjih novina i stranice većine historijskih knjiga, možda bi bolje bilo ne svoditi historiju više od pola milenija starog grada na jedan jedini nesretni dan, koji, u suštini, nije imao toliko veze sa samim Sarajevom.

Vjerske zajednice moraju artikulirati svoj stav, a vjerozakon se ne može mijenjati. Međutim, nešto smo dužni konstatirati – živimo u sekularnoj državi gdje taj zakon ne vrijedi. I zato će se “Parada ponosa” održati šta god mi mislimo i koliko god urlali i negodovali.  Na koncu treba reći da se ustalila praksa da razni evropski fondovi za zaštitu ljudskih prava preko LGBT populacije testiraju demokratiju u balkanskim državama.

Nije potrebno ni spominjati da taj defetizam i kapitulacija pred antibošnjačkim šovinizmom, takvo proskribiranje borbe za pravdu i pravednije društvo, ta normalizacija velikosrbizma i velikohrvatstva i nametanje separatizma kao legitimnog stava ne znači ništa drugo nego odustajanje od bilo kakve katarze kod onih koji poštuju ratne zločince i da to gotovo pa garantira da će se prije ili kasnije pojaviti neki drugi Karadžić koji opet neće biti na vrijeme prepoznat kao takav. Na kraju krajeva, možda to i jeste krajnji cilj.

S Fahrudinom Radončićem bio je suvlasnik firme “President nekretnine”, koja je kupila zemljište stare željezničke stanice u Tuzli za izgradnju objekta, ali zbog negativnih komentara, koji Radončiću nisu išli u prilog, jer je u to vrijeme tek ulazio u političke vode, Mišković je “nestao” iz kombinacija za Tuzlu, a Radončić je objekt izgradio uz pomoć UniCredit banke i Selvera Oruča, vlasnika trgovačke firme “Robot”.

Poslije ovakvog guslanja gradonačelnika Vukovića, reporter BHRT‑a Slaven Dimitrić nas je, na nekoj kombinaciji ekavice i ijekavice, izvijestio kako je Nedeljko Čubrilović izjavio da je riječ o “najtragičnijem događaju za srpski narod u istoriji Republike Srpske”, te nas podsjetio gdje će i kada biti održan parastos “poginulim borcima”.

Antifašistički pokret iz Drugog svjetskog rata u sarajevskim ulicama zastupljen je sa 79 osoba, od čega je 27 narodnih heroja. Ekvivalent ovom zvanju bilo je za borce tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu priznanje “Zlatni ljiljan”. Po njegovim nosiocima imena ulica dobilo je više od pedeset osoba. Borci i antifašisti iz posljednjih dvaju ratova gotovo su podjednako zastupljeni u imenima sarajevskih ulica

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

Podržite nas na Facebooku!