Pogledajte slobodno pa se još slobodnije zapitajte gdje se sakrila ona fildžan islamistička država o kojoj svaki dan čitate po nekim medijima, uhvatite se za glavu i pitajte se gdje je šerijatizacija, klerofašizam, gdje se to okupljaju etnonacionalni torovi koji zazivaju bosansku apokalipsu, gdje je tvornica za stvaranje pokrivenih srednjoškolki i ispiranje mozgova, pa gdje su razuraleni erdoğanisti da vas desekulariziraju, krvožedni mudžahedini i horde bošnjačkih nacionalista da pokvare ovo razuzdano ljetno veselje i uvedu kalifat, i gdje je, zaboga, ISIL da to sve digne u zrak

Trenutno postoje tri različita mišljenja šta činiti o pitanju ostataka sarajevskog Tašlihana. Jedna strana kaže da se objekt treba rekonstruirati, druga da objekt treba restaurirati, a treća strana zalaže se da se gradi novi objekt. Stručnjaci se slažu da ovom pitanju treba ozbiljno pristupiti, ali i naglašavaju da je izgradnjom garaže Hotela “Europe” već uništen integritet Tašlihana

U njemu je bilo sjedište Zemaljske skupštine i Narodne vlade. U njemu su stanovali poglavari zemlje i članovi kuće Habsburga. U njemu su boravili generali, državnici i banovi. U njemu je bio smješten prvi medicinski fakultet u Bosni i Hercegovini. U “Konaku” je, smatraju neki historičari, izdahnuo Franz Ferdinand, čija je smrt pokrenula najveći od svih do tad viđenih ratova

Jedan od najznačajnijih savremenih španskih pisaca Juan Goytisolo (87) preminuo je 5. juna. Goytisolo, dobitnik nagrade “Cervantes” za životno djelo, bio je jedan od najvažnijih španskih pisaca 20. stoljeća. Objavio je više od 20 romana, bio žestoki protivnik Francove diktature, te je zbog toga dobar dio svog života proveo u dobrovoljnom egzilu. Goytisolo je 1993. godine bio dopisnik dnevnika El País iz opkoljenog Sarajeva, a svoja iskustva iz glavnog grada BiH pretočio je u knjigu Sarajevska bilježnica

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je dio NDH. Zbog toga je i jezička politika u Bosni i Hercegovini u to vrijeme bila dio ukupne jezičke politike NDH, ali je imala i nekih svojih specifičnosti. Jedna od njih jeste i naredba velikog župana Omerovića “o nazivu sjedišta Velike župe Vrhbosna” od 23. juna 1941. godine, prema kojoj se “sjedište ove župe u govoru i pismu ima nazivati Sarajvo”, a ne Sarajevo.

Najvažnija je stvar Bosna. To ne smijemo zaboraviti i sve ono što se radi protiv opstojnosti Bosne ne valja. Svako pomalo vuče na svoju stranu, međutim, naša je snaga država Bosna. I pokojni predsjednik Alija Izetbegović, s kojim sam bio dosta u kontaktu i sretali smo se više puta za vrijeme rata, to je znao i o tome mi je govorio. Moja je majka postila za vrijeme ramazana, a i ja sam s njom postio. Sada više ne postim, ali poštujem ramazan. Dosta poznajem islam i znam kako se treba ponašati za vrijeme ramazana. Pa, moje drage komšije, uz najljepše želje, Ramazan šerif mubarek olsun! Drage komšije, spas i izlaz u jednoj su riječi: Bosna.

U sjećanjima iz mog djetinjstva onaj dugi štap kojim se samuni ubacuju u peć bio je „čarobni štap“. Kada se samuni u nju ubacuju, nestane ga s ulice, a kad se iz peći vade, izleti na ulicu velikom brzinom. Valja malo i pripaziti da te ne opali u glavu. Štap koji izleti kroz onaj prozorčić na ulicu donosi miris tek pečenih samuna. Taj „čarobni štap“, koji nestaje danas iz upotrebe i u glasovitim sarajevskim pekarama, i zvuk koji proizvodi nerazdvojni su dio audiovizualnog doživljaja ramazana

Podržite nas na Facebooku!