Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička

Veliko tursko tržište nam je otvoreno, za neke proizvode čak i bez carina, što najbolje mogu potvrditi naši proizvođači. Ali to ne žele priznati pojedini komentatori društvene zbilje jer je mnogo zanimljivije zastrašivati narod koji se raduje dolasku velikog državnika i prijatelja. A pamet naroda opasno je potcjenjivati, pogotovo ako znamo da će nakon Erdoğana u BiH i dalje dolaziti prijatelji i s Istoka i sa Zapada

Sasvim je sigurno da se s povećanjem turskog utjecaja povećava i odgovornost za stabilnost i mir, posebno u zemljama koje su joj u široj geopolitičkoj regiji. Tu pripada i Balkan. Nekome to smeta te je bez sumnje na sceni strah da odnosi u tzv. regiji više neće biti isti. I neće, ali u pozitivnom smislu.

Teško je procijeniti koliko je u prošlom stoljeću otuđeno, uništeno i nestalo spisa arhivske i registraturne građe bosanskohercegovačke lokalne uprave. Sarajevo je izbjeglo sudbinu drugih sredina u Bosni i Hercegovini jer je sačuvan značajan fundus o njegovoj lokalnoj upravi. Arhivska građa organa uprave u Historijskom arhivu Sarajevo dokaz je kontinuiteta djelovanja i izgradnje moderne organizacije uprave na području grada Sarajeva od 1878. godine

Na otvaranju manifestacije “Dani vakufa” 13. aprila ove godine potpisan je protokol o obnovi Morića hana, koji će, to je sigurno, zauvijek promijeniti izgled ovog čudesnog mjesta. U revitalizaciju Morića hana bit će uloženo 6,5 miliona KM, a projekt će finansirati Generalna direkcija vakufa Republike Turske, koja trenutno finansira petnaest značajnih projekata u Bosni i Hercegovini

Specifična vanjština sačinjena od historijskih arhitektonskih djela te intimnih i ličnih mahala i avlija i njegov neslomljivi duh na kojem će svoja koplja lomiti mnogobrojne političke i društvene ideologije definirat će Sarajevo zaštitnim znakom jedne kinematografije te glavnim protagonistom njenih nareprezentativnijih ostvarenja. Pritom će se Sarajevo na filmu identificirati sa stvarnim Sarajevom, postavši tako poprištem atentata, rata, agresije, tranzicije, ali i mjestom izrazite duhovnosti, umjetnosti, kulturne raznolikosti i ljubavi u svim njenim oblicima

Posljednji srušeni simbol Sarajeva ponovo je na svom mjestu. Trebević se opet spustio u grad. Rat je za mene na nekoj simboličkoj ravni konačno završio. Pobjedom! Barem u Sarajevu. Ratni ciljevi ovdje nisu ostvareni. Sva uništena infrastruktura je obnovljena. Svi simboli stoje na svom mjestu. Vijećnica, Zetra, Dom mladih, Pošta... Tramvaji rade. Žičara se penje... “nebu pod oblake”.

Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu

Sarajka Adela Čomić imala je 11 godina kad je rat stao. Kaže da je opsada grada u njenoj glavi trajala sve do 1998. godine, jer sve do tada nije imala priliku izaći iz Sarajeva. Dugo joj je poslije rata trebalo da se navikne na rad semafora. “Raskrsnice su se uvijek pretrčavale i nije se čekalo zeleno svjetlo. Kad je rat stao, to mi je bilo neobično”

Podržite nas na Facebooku!