Ramazanski bajram nastupio je 1. ševvala, desetog mjeseca hidžretskog kalendara. Muslimani se ovoga bajrama raduju jer su ispostili mjesec ramazan, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu Uzvišenom. Ovaj bajram trajao je tri dana. 

Na trenutak mi se učini da bi se, kada bi ta kaderska noć potrajala duže, mnogo toga promijenilo nabolje. Čitam to, zapravo, po licima prisutnih, posebno onih koji se pronađu. Iskreno, čitam to i po samom sebi. A razlozi zbog kojih mi, Bošnjaci, znamo kidati rodbinske veze i kinjiti jedni druge znaju biti tako sitni i bizarni. Teško je preko usta prevaliti ono “halali”. Teško je pružiti ruku. Teško je otići onome ko nama neće ili pomoći onome ko nama leđa okreće

Imam iz džemata IKC “Nur” Amer-efendija Durmo kaže da su reakcije džematlija na obavljanje namaza u crkvi različite, ali da su većinom pozitivne. “Najbitnije za nas jeste to da imamo svoj kutak u kojem možemo iftare organizirati, džumu i teravih-namaz obaviti. Taj prostor koji se nalazi u sklopu crkve nije bio namješten, bilo je tu par ikona i krstova koje smo uz saglasnost domaćina premjestili u drugu prostoriju”

Ostao sam šokiran pojedinim iftarskim “ponudama”, tačnije cijenama. Ruku na srce, to nema nikakve veze s duhom ramazana i onim što bi iftar vjerniku trebao značiti. Platiti 50, pa i više konvertibilnih maraka za jedan iftar pretjerivanje je koje se ničim ne može opravdati niti bilo kako dovesti u vezu s duhom ramazana. Kada sam jednom prijatelju, onako i sam začuđen, pokazao sličnu cijenu jednog iftara, odmahujući rukama, rekao je: “Vala, da je s onog svijeta – što je previše, previše je”

U današnjem svijetu sporta ništa se ne prepušta slučaju. Ako sportist odluči postiti, tu je tim stručnjaka da mu pomogne da što bolje odabere namirnice koje će konzumirati na sehuru i iftaru. Poznat je slučaj trenera u košarkaškom timu Oklahoma City Thunder, koji je nekoliko dana i sam ispostio iako nije musliman samo da bi shvatio ponašanje ljudskog tijela prilikom posta kako bi tome mogao prilagoditi treninge

“Čujem da se žališ na tegobe, glad i žeđ. Veliš da ti nije ni do priče ni do razmišljanja. Da ti je predeverati još ovih skoro pola sahata do kandilja. Čuo sam, naravno, i ove što te pozivaju da preostalo vrijeme prodangubite pored potoka. Jeste li, Ahmete, i ti i ovi što te na dangubu zovu ikada razmišljali kako je riječ opasno oružje i kako jednim pokretom jezika može biti spaljeno na stotine polja po kojim su posađena dobra djela”

Sudeći po reklamama ugostiteljskih objekata, konkurencija je velika, a borba za “ramazanske” mušterije nije lahka. U pojedinim se restoranima može iftariti uz muziku uživo, gledati folklornu predstavu, pojesti deset različitih jela, u drugim se može iftariti s panoramskim pogledom na grad, na nadmorskoj visini od 1.100 metara...

Lejla kaže da je njena životna misija pomoći ljudima da spoznaju ono što uistinu jesu i da ponude najbolje od sebe za dobrobit cijelog društva. Poziv kojim se trenutno bavi bio je pokretač velike pozitivne promjene u njenom životu, te je zbog toga motivacijsko govorništvo postalo dio njene svakodnevice

Vruća ljetna noć izmamila je ljude pred džamiju. Sjede, eglenišu i iščekuju ezan. Mnogi su od njih tog dana vrijedno radili na njivama. Razgovaramo i prisjećamo se ramazana koji su, rotirajući se ustaljenom dinamikom, padali u vrijeme koševine ili berbe trešanja. Postilo se i nije se marilo za glad i žeđ. Nije se marilo ni za dobronamjerne savjete da se, tako iscrpljeni i umorni, okrijepe barem tako što će vodom samo nakvasiti ispucale usne. Iako sasvim legalna i legitimna opcija, niko je nije uzimao zaozbiljno niti posezao za njom

Podržite nas na Facebooku!