Skorašnjim vapajem banjalučkog biskupa Franje Komarice i vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića aktualizirana je priča o diskriminaciji nad Hrvatima u manjem bh. entitetu, Hrvatima koji s tih prostora nestaju. Nevjerovatno je odsustvo svijesti i spomena na žrtvu koju su Hrvati s ovu stranu entitetske granice platili zbog svog imena i porijekla, posebno Hrvati Prijedora, o kojima se i ne govori. Danas su svedeni tek na pripadnike konfesionalne skupine okupljene u pet župa katoličke crkve, Ravskoj, Ljubiji, Prijedoru, Staroj Rijeci i Šurkovcu. Hrvate Prijedora u Skupštini grada ne predstavlja niti jedan njihov sunarodnjak

Ravničarski dijelovi povratničkih mjesnih zajednica Hambarine, Rizvanovići i Bišćani pri svakom manjem podizanju nivoa rijeke Sane potpuno su potopljeni. Sva sreća pa je komunikacija višom cestom preko Hambarina moguća jer je put Prijedor – Bišćani – Volar redovno pod vodom. Ove godine čak u nekoliko navrata. Poseban problem građanima i gradskoj upravi predstavljaju podzemne vode. Mještani kažu da je zemlja zasićena i puna kao sunđer. Jednostavno više nema kud. Stariji mještani sumnjaju da razloge za sve češće naglo podizanje i padanje nivoa rijeke Sane treba tražiti nauka

Prvih je ratnih godina “Merhamet” pružao pomoć za ono malo preostalih Bošnjaka i Hrvata. Gotovo suludom hrabrošću, aktivisti “Merhameta” odlazili su čak i do Zagreba i vraćali se natrag u prijedorski pakao s paketima pomoći, pismima rodbine ili dokumentacijom neophodnom da se pobjegne iz Prijedora. Danas, bez pomoći gradske vlasti, brinu za oko 700 prijedorskih porodica

Svjetska je sramota što nas zaobilaze u presudama. Prijedor je imao logore, a Tomašica je na kraju valjda sve rekla i objasnila šta su radili i koji su genocid napravili. Ko će meni reći gdje je moj sin za kojim tragam svih ovih 25 godina? Gdje su sinovi drugih majki?! Djeca?! Oni sve znaju, a i dalje veličaju Ratka Mladića, Radovana Karadžića i ostale. Sramota je to, komšije

Prijedorčanka Edina Bilajac aktivistkinja je u nevladinim organizacijama koje se bave ljudskim pravima, pravima azilanata i ljudi bez dozvole boravka u Finskoj. Radi kao medicinska sestra i studira političke nauke. Stalni je sudski tumač za bosanski, hrvatski i srpski jezik. Prošle godine ju je Sindikat medicinskih radnika proglasio najboljom medicinskom sestrom u Finskoj

Bahrudin Kadirić napunio je u aprilu 1992. godine sedamnaest godina. Tri mjeseca kasnije, otac mu je ubijen, a on je zatočen u prijedorskim logorima smrti. Preživio je strijeljanje u zloglasnoj hali logora Keraterm zvanoj “trojka”. Danas s bratom Muhamedom u SAD u vodi firmu koja zapošljava 150 radnika i jedna je od najboljih građevinskih kompanija u toj zemlji

Prijedorska udruženja žrtava obilježila su prve augustovske dane nizom komemoracija u znak sjećanja na 25. godišnjicu genocida. Nažalost, okupljanje preživjelih logoraša ove je godine pokvareno različitim promišljanjima o prošlosti ili uzrocima i posljedicama nekih prošlih ratova

Podržite nas na Facebooku!