Mi imamo čovjeka iz Tišće koji dolazi svako mjesec dana ovdje i odvozi ćumur. Bude to u prosjeku jedan veći kamion ćumura. Posla ovdje ima ko hoće da radi”, priča Halil. Povratnika kao što su braća Ajšić priličan je broj u srebreničkim selima. Oni koji su vrijedni, hoće raditi, ponekad i naporno kao Ajšići, žive solidno od svog rada

Potrebno je puno više energije, znanja i sredstava uložiti u ekonomiju, kulturu i obrazovanje, kako bi se osnažile zajednice Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. To je jedan od najvećih izazova Bošnjaka u narednim godinama, ali i najvažnijih preduvjeta opstanka Bošnjaka u ovim krajevima, očuvanja naših zajednica i džemata, ali u konačnici i očuvanja naše domovine Bosne i Hercegovine.

Vrijedni efendija Emir Nuhić, imam u džematu Blagaj Japra kod Bosanskog Novog, vjerovatno niti u najgorim snovima nije mogao zamisliti kakve će se poruke moći pročitati na stranici na Facebooku koju je pokrenuo s ciljem informiranja džematlija o džematskim aktivnostima. Zastrašujuće prijetnje smrću imamu džemata u Blagaju i članovima njegove porodice spadaju u dosad nezabilježen govor mržnje, bolesnih gadosti i prijetnji, u vokabular za koji smo mislili da je prestao nakon rata devedesetih godina 20. stoljeća

“Na našu radost, djeca u manjem bh. entitetu svjesna su činjenice ko su i kojem narodu pripadaju, kao i činjenice da se oni ni po čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka bošnjačke nacionalnosti u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Razlika je jedino u tome što djeca u manjem bh. entitetu na teži način dolaze do ostvarenja svojih prava”, tvrdi Crnčalo-Lisica

Često čujemo poruke iz Republike Srpske protiv države Bosne i Hercegovine. Lokalne i entitetske vlasti negiraju državnost Bosne i Hercegovine, kao i značaj 25. novembra. Povratnici u srednje Podrinje, posebno mlađi, kažu da je to realnost koju nije lahko prihvatiti. Smatraju da Srebrenica kao simbol bošnjačkog stradanja ima izuzetan značaj za državu Bosnu i Hercegovinu. Povodom 25. novembra položi se cvijeće i prouči Fatiha u Memorijalnom centru Potočari, preživjele žrtve genocida prisjete se svojih voljenih kojih više nema

“Cilj je opremiti djecu školskim priborom, ali, isto tako, i posjetiti povratnička mjesta, dati moralnu podršku povratnicima, družiti se s njima... Aktivnosti akcije su prikupljanje pribora ispred supermarketa u Sarajevu, njegovo pakovanje u torbe i podjela djeci po prethodno pripremljenim spiskovima. Pri odabiru lokacija u kojima dijelimo pribor vodimo računa da su djeca slabijeg imovinskog stanja”

Hafiz Fazlagić tvrdi kako mu nije bilo nimalo lahko odlučiti da živi u Trebinju. Brojni su razlozi za to: “Početkom 2018. godine preuzeo sam funkciju glavnog imama u Trebinju. Mi smo nastavili živjeti u Stocu, a ja sam dolazio u Trebinje klanjati svaku drugu džumu i kada je trebalo nekim drugim poslovima. To je tako trajalo sve dok se nije završila ova školska godina, pa smo prije otprilike mjesec svi prešli u Trebinje. Kćerka ide u drugi razred, a sin će iduće školske godine krenuti u prvi. Oboje su upisani u osnovnu školu u Trebinju i to su od rata pa naovamo prva bošnjačka djeca koja su upisana u trebinjsku školu, bilo osnovnu, bilo srednju”

Tokom zime nije nam mogao kamion doći po piliće. Zvali smo firmu koja je na tenderu dobila pravo na održavanje puteva ovdje i rekli su nam da u Srebrenici ne pada snijeg te da oni nemaju potrebe čistiti. Mi nismo u Srebrenici, nego 30 kilometara od grada, ali uspijevamo opet, radimo i borimo se. Naš rad i trud naša su pobjeda, kaže Amer Alić

Podržite nas na Facebooku!