Ma kako bio sjajan basist, gitarist, klavirist, bubnjar, pjevač, studijski radnik, neprijeporno jedan od najboljih koncertnih radnika, Paula McCartneya prepoznajemo prije i iznad svega po divnim melodijama, pjesmama koje prihvatate na prvu loptu i koje trajno ostaju u sjećanju, a to, ma kako izgledalo jednostavno, nikako nije stvar koju može svatko napraviti. A samo najbolji od najboljih, a to je sigurno Macca, ponove tu magiju više stotina puta

Opće je uvjerenje da je Aretha Franklin, ako ne najbolja, onda jedna od tri najbolje pjevačice uopće”, ovako započinje jedinica posvećena toj neprijepornoj “kraljici soula” u referentnom The Rough Guide to Soul and R&B Petera Sapiroa iz 2006. godine. Taj moćni i uzbudljivi glas, koji nam je od sredine šezdesetih darovao bezbroj prekrasnih pjesama, nas je zauvijek napustio sredinom augusta u 76. godini, i to nakon duge borbe s rakom

Sve je bilo tu; i standardni rekviziti dalmatinske pjesme, i odbljesci svjetskih trendova i neka smirenost s kojom je svemu pristupao. Opet daleko od pjevača koji su tada harali festivalskim pozornicama, koje su u to vrijeme odlučivale o tokovima popularne pjesme. I onda slijedi povratak svom drugom ja, Zdenku Runjiću, kada 1975. kreiraju neprevaziđenu baladu Galeb i ja

U augustu 1966. godine održali su posljednji koncert u Candlestick parku u San Franciscu, spremali su se da naredne krenu na turneju po Njemačkoj i Japanu, ali su je otkazali zbog prijetnji uzrokovanih čuvenom Lennonovom izjavom “da su popularniji od Isusa Krista”. I onda je pala odluka inicirana idejama Paula McCartneyja, da snime ploču koja će biti pokretač novih ideja

I tako smo se ove subote uputili tragom sevdalinke, a po prepoznatljivim stajnim točkama šeher Sarajeva. Od sve otvorenijeg i na akciju spremnijeg Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića, svrnuli smo u Art kuću sevdaha u srcu Baščaršije i, na koncu, finiširali u rustikalnom ugostiteljskom objektu smještenom u samoj Sarajevskoj pivari slušajući sevdalinke sve skupa više od pet sati

U sedamdesetak godina bavljenja glazbom Chuck Berry osjetio je sve prednosti i mane showbusinessa: napisao je nisku pjesama kojima je odredio žanr rock’n’rolla, bio slavljen i proganjan, penjao se po top-listama, njegove su pjesme poslije pomogle drugima da formuliraju svoje stilove

Lipovača je sa svojim suradnicima inzistirao na visokoj kvaliteti – i autorskoj, i izvođačkoj, i produkcijskoj. Isto to vrijedi i za njegova koncertna pojavljivanja, ma u kom se kontekstu pojavljivao, kvalitet je bio u prvom planu. Kao gitarista, on je slijedio najbolje domete svjetski priznatih teškometalnih instrumentalista sipajući prepoznatljive rifove u rafalima. Znao je odsvirati nježna, melodiozna sola u baladama, a njegova melodijska inventivnost na tragu je najboljih dometa nečega što bi se danas moglo definirati kao rok i pop koji dolazi iz Bosne i Hercegovine.

Godina koju smo upravo ostavili za sobom naprosto je uzimala velike zvijezde roka, spomenimo samo one najvažnije: Prince, Leonard Cohen, pa David Bowie, Lemmy Kilmster, ali i one koji nisu bili u prvom planu. No, konac kao da je bio mitski: čovjek koji je neke od svojih najljepših pjesama posvetio upravo kršćanskom prazniku Božiću George Michael, pravim imenom Georgios Kyriacos Panayiotou, otišao je prerano na bolji svijet, u 53. godini, nakon silnih problema sa zdravljem

Put do titule “Queen of the Gypsies” bio je sve samo ne posut ružama. Rodila se usred Drugog svjetskog rata kao peto od šestero djece. Otac Ibrahim, čistač cipela, i majka Čanija, švelja, željeli su da im se djeca školuju, pa je mala Esma upisana u osnovnu školu. No, romska je glazba bila svuda oko nje

Podržite nas na Facebooku!