Saslušanje Mustafe Busuladžića oficiri OZNA-e započeli su krajem aprila 1945. godine bez prisustva advokata i bilo kakve pravne zaštite, a privid pravičnosti tog isljeđivanja pokušali su stvoriti tjeranjem Busuladžića da svaku stranicu svog iskaza parafira potpisom. S obzirom na to da su metode OZNA-e, kasnije UDBA-e, dobro poznate, bez sumnje zaključujemo da je Busuladžić kao “narodni neprijatelj” svoj iskaz dao pod teškim fizičkim i mentalnim zlostavljanjem.

„Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom.“

Zlate Krkić najstarija je žrtva genocida u Prijedoru. Posljednji je put živa viđena u Kozarcu, u proljeće 1992. godine. Od tada se za nanu Zlate ništa ne zna. Uz 25. godišnjicu genocida u Prijedoru, uz Dan bijelih traka Stav donosi priču Satka Mujagića o nani Zlate, iz njegove knjige u nastajanju.

U 116. broju za Stav govori David Kamhi, profesor violine i bosansko-sefardski intelektualac. U razgovoru pod naslovim „Drage komšije, Ramazan šerif mubarek olsun – u ideji su Bosne spas i izlaz“, Kamhi, između ostalog, kaže: "Drage komšije, spas i izlaz u jednoj su riječi: Bosna."

Suština prijedloga jeste u tome da se Dragan Čović javno, prijedlogom izmjena Izbornog zakona BiH, odriče Hrvata u Sarajevu, Tuzli, Zavidovićima, Maglaju, Lukavcu, Srebreniku, Gradačcu, Tešnju, Zenici, Kaknju, Visokom... Njihov glas ne vrijedi ništa. Bez obzira na to kako oni glasali, za Čovića ili protiv njega, njihov glas u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ne bi mogao biti uzet u obzir.

Kada su prije nekoliko godina vidjeli da njihova fabrika tone u gubicima, sindikalisti, laboranti i tehnolozi uzeli su stvar u svoje ruke: istjerali su upravu i počeli mukotrpnu borbu čiji je ishod bio krajnje neizvjestan do kraja aprila ove godine. Tada je bh. kompanija “Bingo” ponudila da kupi “Ditu” za 7,7 miliona KM. Put do ove opcije bio je dug, a ponekad se činio i besmislenim

Porezna uprava dostavila je na zahtjev Vlade FBiH više prijedloga za rješavanje duga, a neki su od njih: da dužnici bez odlaganja plate 10 posto glavnog duga, zamrzavanje duga i prestanak obračuna kamata na zamrznuti dug, oprost kamata, oprost troškova prinudne naplate, plaćanje duga na rate bez obračuna kamata na period do pet godina, oprost dijela glavnog duga (direktnih poreza starijih od 10 godina, doprinosa za zdravstveno osiguranje u slučajevima kad nije korištena zdravstvena zaštita).

“Agrokor” se mora spasiti po svaku cijenu, stav je Vlade Hrvatske i dobrog dijela javnosti u susjednoj zemlji, i to, naravno, zbog 60.000 radnika u firmama širom regije, pa i u Bosni i Hercegovini. Kada se gleda samo iz ugla radnih mjesta, “Agrokor” vrijedi spašavati, ali vrijedi li ga spašavati po svaku cijenu.

Podržite nas na Facebooku!