Hedonističko obilježavanje Nove godine nema nikakvog utemeljenja u autentičnom kršćanskom naslijeđu. Naprotiv. Kako je moguće Isusovo obrezivanje slaviti kao najluđu noć uz paganske običaje kićenja jelke i sveprisutnog lika germanskog boga Odina i zaštitnog znaka Coca Cole? Jedino logika kapitala, koja ne poznaje kategoriju svetosti, može pomiriti Isusov asketski život s hedonizmom paganskih tradicija, predstavljajući ih kao komplementarne

Gledao sam kako se kazaljke približavaju broju 12. Linije su se budile. Počeše pojedinačni pucnjevi. Onda krenuše i s vatrom iz mitraljeza. Uslijedile su eksplozije tromblona i bombi. Upalio se njihov tenk na Blagovcu, izađe i poče rokati po našim kućama. Prelijetale su nas VBR-ove rakete ispaljene na Sarajevo. Nas su zasuli minobacačkim granatama. Sakrio sam se u bunker kod Mitketa, odnio je đavo šalu. Napolju je sve poludjelo. Pravo veselje

Čini se da su vjerski blagdani tek izlika za priče o “malenim“ egzistencijama koji su naš udaljeni glas nakon zadnjeg rata. Arif Ključanin živi na Novom Zelandu i nije dopustio da ga izbjegličke traume spriječe u pisanju. Kroz pojedinačne sudbine autor pokazuje kako čovjek može postati “sjenka svoje sjenke”. Priča Mozaik započinje kada Ključanin izrađuje mozaik u prezbiterijanskoj crkvi svetog Ivana Krstitelja u Foresthillu, pedesetak kilometara od Aucklanda. Ovdje autorova islamska uvjerenja dolaze u sukob s poslom kojega radi, a upravo se ovdje iscrtava ono što je Ključanin sa sobom ponio iz svog rodnog Kobaša, a zatim Hrvatske, gdje je dugo vremena živio, da bi na koncu bio prisiljen emigrirati “na kraj svijeta” – priču o manjinskom koje je počesto nenamjerno postavljeno u životno konfliktnu situaciju. Dobar, kakav jest, a u skladu s vjerskim uvjerenjima, Ključanin će uvijek naći izlaz u višku ljubavi koju osjeća prema svima. Pripovjedačev subjekt posve je neskriven; on naprosto širi blagdansku pojmovnost Božića i Bajrama kao nešto kozmičko i zauvijek sveprisutno

Nisam čuo da se ljudi bave nečijim novcem i zaradom, širinom ruke, halalom i haramom kao njegovim. Nikom se ne gleda ni u kesu, ni u kuću, ni oko kuće kao Dini Merlinu. Bezbeli je u našim kućama i oko kuća sve sređeno, svaki zalogaj nam je halal, dajemo sirotinji i šakom i kapom, pa bismo malo i Dininu nafaku i bereket raspoređivali

Umjesto da upućuje besmislene i neutemeljene kritike sarajevskim vlastima zbog jedne mudre odluke po uzoru na brojne svjetske metropole, ovdašnjoj je ljevici i njenom samoproglašenom antifašizmu bolje da se zapita zbog čega su njene medijske zvijezde toliko nesretne da im je pomisao na proslavu bez opijanja tako odbojna i zastrašujuća i da od nje toliko obnevide da nisu u stanju zapaziti ni očigledne činjenice

Sigurno je da će u glavnom gradu Bosne i Hercegovine Novu godinu dočekati najmanje 20.000 turista, toliko je do sada rezervirano mjesta u sarajevskim hotelima, ali je nemoguće procijeniti koliko će zaista biti posjetilaca koji će odsjesti kod prijatelja, u privatnom smještaju, i koliko će biti naših ljudi iz dijaspore, a koje ne smatramo turistima. Za sve je “kriv” Dino Merlin

Podržite nas na Facebooku!