Tri, a moguće i četiri nogometna stručnjaka rođena u BiH predvodit će četiri različite nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu naredne godine u Rusiji. Stav piše o Vahidu Halilhodžiću, Vladimiru Petkoviću, Zlatku Daliću i Mladenu Krstajiću, selektorima Japana, Švicarske, Hrvatske i Srbije

Prije četiri godine Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu na ukupno 111 godina zatvora osudio je bivše čelnike samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Protekle nedjelje održana je rasprava na kojoj su se osuđeni žalili na kazne dok je Tužilaštvo tražilo da im se, zbog zločina počinjenih tokom 1993. i 1994. godine, kazne uvećaju. Konačna presuda čelnicima Herceg-Bosne biće izrečena sutra, 29. novembra

„Nismo zadovoljni presudom iako je je doživotna. Nismo zadovoljne jer nije presuđen genocid u ostalim općinama. Žrtva je ista i u Prijedoru i u Srebrenici. Naše djece nema i zato ne možemo biti zadovoljni. Zločinci su živi, a naša su djeca pod zemljom već 23 godine. Mi smo same a oni koji bi trebali da se stide danas brane Mladića, kukavicu koji je imao hrabrosti ubijati a nije bio spreman odgovarati u sudnici“

Iako se sinoć pojavila informacija kako je Kodro, koji je već jednom obavljao dužnost selektora BiH, od 5. januara do 16. maja 2008. godine, kada je smijenjen zbog protivljenja odigravanju utakmice sa Iranom, skoro pa sigurno novi selektor, Stav saznaje kako je stručnjak iz Mostara podjednako blizu i daleko klupe reprezentacije.

Masna slova na naslovnici Avaza i tekst na dvije stranice, s njegovim i fotografijama Fahrudina Radončića, ništa je drugo do još jedan od brojnih Cerićevih medijskih performansa u kojima nastoji za sebe i svog odanog medijskog partnera prikupiti sve poene za konačno dovršavanje gradnje zgrade koja je na Kovačima dugo stajala kao nedovršen spomenik njegovog mandata

Dolazi se iz Sarajeva i Mostara da se klanja džuma, da se vidi kako napreduju radovi na obnovi džamije, da se popriča, dogovori kupovina zimnice. Obiđu imanja i rijetke popravljene kuće. Sve se dogovara u Pridvorici, ispred nacionalnog spomenika izgrađenog sredinom 19. stoljeća, srušenog u “posljednjem ratu”, kako se to sada kaže.

Sedamnaestog oktobra navršava se stotinu godina od rođenja Mehmedalije Maka Dizdara, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika. Za Stav o velikoj obljetnici govori doktor Gorčin Dizdar, unuk Maka Dizdara i čelni čovjek Fondacije “Mak Dizdar”. Fondaciju je osnovao Gorčinov otac Enver, a ona stoji iza bogatog obilježavanja stote godišnjice rođenja velikog bosanskohercegovačkog književnika

Neki će ovaj prijedlog za spomenik okarakterizirati kao “neprimjeren”, “agresivan” ili “loš za djecu”. Takvim ljudima možemo poručiti da napokon “izađu iz podruma“ i shvate da se historija ponavlja onima koji je zaboravljaju, da fašizam neće nestati nekim magičnim štapićem, već će ostati tu gdje jeste ukoliko na realističan način ne pokažemo budućim generacijama s čime smo imali posla

Podržite nas na Facebooku!