Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!

Stječe se utisak da su se “građanski” komentatori već pomirili s time, da je to za njih normalno stanje, da većinski srpske i hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini vide kao strane države i da sve to, prema tome, ne zaslužuje njihov komentar, a kamoli harangu. Ispada da je za takve presudno političko pitanje šta će biti s većinski bošnjačkim prostorima, tj. da je jedina borba vrijedna truda ona da se spriječi zaživljavanje i opstanak bilo kakve bošnjačke posebnosti na ostacima ostataka Bosne i Hercegovine. Da li ustvari svjedočimo “građanskom” odustajanju od cjelovite Bosne i Hercegovine i političkoj, kulturološkoj i ideološkoj borbi za većinski bošnjačke prostore

Izjednačavajući Salkića s Dodikom, stavljajući na njegova pleća istu odgovornost i krivicu, vrši se dodatna demonizacija bošnjačkih političara, pa tako SDP-ova politika saradnje s rušiteljima Bosne i Hercegovine, barem u njihovim očima, dobija legitimitet.

Današnji sasvim razmahani i gotovo poslovični antibošnjački šovinizam Dragana Čovića, kojeg ispoljava kada god mu se za to pruži prilika, crpi svoju legitimaciju, ali i slobodu javne manifestacije upravo u neprestanom kanibalističkom (auto)šovinizmu i bošnjakožderstvu njegovog koalicionog partnera Fahrudina Radončića, koji svojom gotovo decenijskom propagandom o kalifatu, muslimanskoj republici, findžan-državi, islamizaciji itd., daje validaciju Čovićevim šovinističkim etiketama

Nevjerovatno je koliko se izjave i stavovi članova Naše stranke o nekim suštinskim pitanjima, poput prava na političko organiziranje i vlastiti jezik većinskog naroda među kojim djeluju, kulture i identiteta tog naroda, karaktera protekle agresije i prirode opsade grada u kojem su najaktivniji, uloge političkog rukovodstva RBiH i njegovih oružanih snaga itd., poklapaju sa stavovima najrigidnijih velikosrpskih i velikohrvatskih političkih predstavnika ili uopće bilo koga ko nastupa s pozicija antibošnjačkog šovinizma

Kazazovština je naziv za retoričke figure kojima upotrebom suhoparnog akademskog žargona, zamjenama teza, uvredama i skandaloznim izvalama pokušavate umotati vlastito neznanje, a nerijetko i najobičnije stupidarije, predrasude i ideološku ostrašćenost te ih predstaviti kao legitiman stav ili kritiku.

Podržite nas na Facebooku!