Primjetna depatriotizacija SDP-a, njegovo svođenje na ulogu domaćina političkom parazitu Našoj stranci, stavljanje interesa centrale i koalicije u Kantonu Sarajevo iznad interesa stranke i stranačkih ogranaka u drugim kantonima te pokušaj da se na javnu scenu vrati ideološka i identitarna konfrontacija, prvenstveno među Bošnjake, nisu nikakav novi, a kamoli svježi politički kurs, nego spirala daljnjeg propadanja ove stranke

Nažalost, jedan dio glasača nije poslušao dobronamjerne savjete pa nam njihova politička nepismenost i naivnost svima danas zajedno dolazi na naplatu i u najgorem mogućem trenutku, i to o pitanjima od najvećeg značaja za bošnjački narod i državu Bosnu i Hercegovinu.

Sve u svemu, krajnje otužno, potencijalno opasno, ali pomalo i smiješno kada se pogledaju parole i broj učesnika, a i njihova prosječna životna dob. Upravo je ovo posljednje svojevrsna sreća u nesreći, jer jasno pokazuje da, mimo jugonostalgije i političke zloupotrebe, ova ideološka i stranačka instrumentalizacija antifašizma nema odjeka u društvu, pogotovo kod omladine.

Indikativno je i to da su većina onih koji iz Sarajeva podržavaju takvu vrstu “građanske politike”, a koji danas bljuju vatru na DF, Komšića i ideju prodržavne i patriotske socijaldemokratije, upravo oni isti koji su ranije podržavali Radončića u njegovoj najkonfliktnijoj fazi, kada im je izgledao kao neko ko može uništiti SDA, uzdrmati bošnjačke političke pozicije i otvoriti prostor za razne kompromise.

Ovakav granični šovinizam, kojim se Bošnjacima pokušava nametnuti lažna dilema da moraju birati između očuvanja vlastitog nacionalnog identiteta i političkog suvereniteta naspram opstanka države, svrstava se u vjerovatno najcrnje primjere zamjene teza. Još je gora Latalova izjava da je “malo ko” od Bošnjaka razvio državnički identitet!

Podržite nas na Facebooku!